Ne baš tako davno - bilo je to prije manje od godine dana - pisali smo kako se vraća vjera u hrvatske “ljude u crnom”. Tih smo dana uživali gledajući ih kako sude na terenima Prve HNL. U više od 70 utakmica mogli smo nabrojiti tek nekoliko pogrešaka, praktički zanemarivih.
A danas smo ponovno na dnu. Jadni i bijedni, svjesni da smo finalnu utakmicu Kupa još jednom pretvorili u očajnu, a toliko puta viđenu parodiju. Sa sucima u glavnoj ulozi...
Hajduk je, dakle - najviše zahvaljujući pomoćnim sucima - drastično oštećen u srijedu u Vinkovcima. Mnogi vjerojatno očekuju neku težu riječ, ali vremena su takva da moraš biti jako oprezan, jer hrvatski nogometni suci iznimno su brzi i precizni u pokretanju tužbi. Da su takvi na terenu, na Mundijalu u Rusiji imali bismo ih više nego igrača u Dalićevoj svlačionici.
Dovoljna je i jedna krivo sročena riječ kojom će te odvesti pred civilnog suca, a tamo se uvijek traže materijalni dokazi. Nažalost, civilnom sucu sasvim je normalno da međašnji suci četiri puta na jednoj utakmici oštete istu momčad, jer “pogreške su sastavni dio igre”. Također će vas blijedo gledati i na tvrdnju kako nije normalno da glavni sudac - kada griješi - uvijek griješi na štetu jedne, odnosno u korist druge momčadi. A kako se u Vinkovcima nije dogodilo ništa što bi iskakalo izvan tih okvira, onda doista nije poželjno rabiti neke teže riječi, jer na sudu će vas skupo stajati.
Posebno kad vam još iznesu podatak o ocjenama kontrolora koji su “njihovo suđenje ocijenili sasvim dobrim, a oni su valjda stručniji od nekakvih novinara...”.
Pustimo stoga po strani finalnu utakmicu Kupa i pomoćne suce koji su je doista grozno loše odsudili. Ionako već odavno znamo da nije problem u njima. Znaju suci suditi - dokazali su to i prošlog proljeća - ali tada su imali čistu glavu. I takva im je mogla biti sve do - iz današnje perspektive ćemo je proglasiti ključnom za rasplet sezone - utakmice Dinamo - Lokomotiva 1:4. Tada je, naime, zaprešićki sudac Matoc za vrhunsko i neuobičajeno hrabro suđenje bio “nagrađen” neprolaznom ocjenom. I to nakon što je jedan moćnik HR nogometa u svom stilu objasnio ljudima iz sudačke organizacije gdje će i kako završiti ostave li suce da sviraju najbolje što mogu i znaju. Nakon toga kola ionako pretrpana s toliko sudaca nezadrživo su krenula nizbrdo, a finale Kupa bio je tek šlag na jureću tortu.
Sudački šef Ante Kulušić pognuo je glavu odmah poslije te šokantne pljuske kojom je Lokomotiva nokautirala Dinamo.
Sve što je više od godinu dana radio po pitanju sudaca, sve - kvalitetne - promjene koje je pripremao preko noći su pale u vodu.
Gdje su promjene?
Krenuo je Kulušić u spašavanje vlastite stolice u HNS-u puštajući suce da se utope u bujicama nedosljednosti šefova koje su ih nosile na sve strane. A badava mu - Kulušiću - sve to, jer ‘onaj koji odlučuje’ prekrižio ga je još tada. I sada će ga mirne duše baciti niz cestu, jer sudačka organizacija ponovno je postala rak-rana hrvatskog nogometa, a javnost će dobiti žrtveno janje u vidu Ante Kulušića i njegove Sudačke komisije...
Njih će, dakle, stići zaslužena kazna, ali hrvatski nogomet teško se može nadati da će iza njih doći neki koji će riješiti nagomilane probleme među sucima.
Dobit ćemo nove glumce, naslušati se njihovih obećanja, ali i oni će trajati toliko dugo koliko će dobro znati svirati po notama koje su odavno napisane.
Kada je prije nekoliko mjeseci tandem Damir Mišković - Marijan Kustić odlučno najavio korjenite promjene u Savezu, bio sam među onima koji su povjerovali kako za Prvu HNL doista dolaze bolji dani.
Bože, kako čovjek i nakon 25 godina bavljenja ovim poslom može biti naivan... Ništa bitno nije se promijenilo, a izvjesno je da će još neko vrijeme - dok ne stignu promjene na koje ljudi iz nogometa ne mogu utjecati - tako i ostati.
I svi ćemo mi zajedno analizirati sudačke pogreške nakon velikih utakmica tražeći odgovore koje u dubini sebe svi već odavno znamo. A nesretni suci i dalje će ostati “ljudi u crnom”. Badava im što su crnu opremu odavno bacili sa sebe...