Kada je prošlog ljeta u eter plasirana vijest da Osijekov stoper Adrian Leon Barišić (22) dolazi u Dinamo u transferu teškom dva milijuna eura, mnogi su ostali jako začuđeni. Tko je taj Barišić? I kako rezervni igrač Osijeka može vrijediti toliko novca? Kako su ista pitanje mučila i Dinamove čelnike, tako je transfer koji su izravno dogovorili Zdravko Mamić i tadašnji Osijekov trener Nenad Bjelica bio stopiran.
U međuvremenu je hrvatska javnost jako dobro upoznala Barišića, koji je stasao u daleko najboljeg stopera Osijeka. Barišić je postao i član udarne postave BiH reprezentacije. Stoga nije čudo da je ovog ljeta bio na meti nekoliko europskih klubova da bi na koncu završio u Baselu. Švicarski klub za njega je platio tri milijuna eura, uz 500.000 realno ostvarivih bonusa. Veliki je to novac za Basel, te jasna potvrda koliko vjeruju u mladog Barišića.
Adriana Leona dobili smo nakon što je u Švicarskoj odradio liječnički pregled, a onda i sve ugovorne formalnosti. Javio se dobro raspoložen, ali i jako miran, samopouzdan, a opet čvrsto na nogama.
- Prvi osjećaj po dolasku u Švicarsku? Oko mene je jako dobra vibra, vidim zadovoljstvo na licima ljudi iz kluba, osjećam njihovo povjerenje, a to mi je najveći dokaz da su me jako htjeli dovesti. Rekao bih da je ta njihova upornost, kao i vizija budućnosti kluba i mene u njemu koju su mi predočili, bila presudna da se odlučim za dolazak u Basel.
Vratimo se ipak malo unazad. U siječnju 2022. otišli ste kao posuđeni igrač Osijeka u Frosinone. Kako se ta posudba dogodila?
- Već sam pune dvije sezone igrao za Osijek II i bio sam stava da nema smisla nastaviti igrati u Drugoj ligi. S druge strane trener Bjelica nije me vidio kao važnijeg igrača prve momčadi Osijeka. Sve je to bio razlog zbog kojeg sam odlučio tražiti posudbu, klub u kojem bih dobio priliku za iskorak. Čelnici Frosinonea vidjeli su me na utakmicama U21 reprezentacije BiH, te su mi dali ponudu. Serie B svakako je bio iskorak u odnosu na našu Drugu ligu, pa sam ponudu prihvatio.
Tamo ste ostavili dobar dojam?
- Odigrao sam 12 od ukupno 18 utakmica, što je za mene bilo jako dobro. I tamo sam puno toga naučio, jako napredovao taktički, ali i fizički, jer je Serie B jako zahtjevna. Ta je posudba bila pun pogodak.
Na kraju sezone vratili ste se u Osijek, da bi vrlo brzo došla ponuda Dinama?
- Ne znam što bih vam rekao o tome što se tih dana događalo. Dakle, vidio sam da ponovno neću biti u udarnoj postavi Osijeka, razmišljao što ću dalje, kad je do mene došla informacija da me želi Dinamo i da je Osijek prihvatio ponudu. Nisam o tome imao pojma, a dok sam napokon i ja trebao sjesti za stol pa vidjeti o čemu se točno radi, posao je propao. U Dinamu su bila neka previranja pa je ponuda bila povučena.
Bili ste tada rezerva u Osijeku, pa zar bi bilo realno da igrate u puno jačem Dinamu?
- I to mi je prošlo kroz glavu, ali nisam imao ni priliku ozbiljno razmisliti o toj ponudi. Ne znam što bih tada napravio, ali bio sam jako svjestan činjenice da moram igrati u kontinuitetu, ili ću se ponovno vratiti tamo gdje sam bio prije Frosinonea.
S Bjeličinim odlaskom postali ste standardni u Osijeku. Rene Poms je u vas imao veliko povjerenje?
- Čak sam i kod Bjelica odigrao tri utakmice, ali Poms je definitivno bio taj koji je čvrsto stao iza mene. Na jesen sam - po mom sudu - bio solidan, ali na proljeće sam osjetio kako rastem i da sam bitno podigao razinu igre. Napokon, i Basel me je još proljetos počeo ozbiljno pratiti.
Zanimljivo, jer Osijek nije imao dobro proljeće, a i ovog ljeta ste primali golove na sve strane, a Basel je svejedno ostao uporan?
- U javnosti se često stvara pogrešna slika o tome kako momčad u stvarnosti funkcionira. Dakle, ne igraju obranu samo obrambeni igrači, niti su samo veznjaci i napadači oni koji igraju u napadu. Sve to mora biti dobro povezano i sinkronizirano da bi štimalo.
Zašto ta obrana kod Osijeka nije štimala?
- Protiv Slaven Belupa smo na otvaranju sezone zabili šest golova, pa nas je sve to nekako ponijelo, u glavama smo bili uvjereni da ćemo sada biti atraktivna napadačka momčad koja će zabijati u serijama. I tako smo počeli previše juriti naprijed, a nismo bili 100-postotno odgovorni u fazi obrane. Znate, u obrani je jako važno taktičko postavljanje i duel igra, ali pitanje odgovornosti mora biti sastavni dio igre. Svi mi zajedno u svlačionici nismo bili dovoljno odgovorni i zato smo toliko golova primali. Rekao bih da je otrežnjenje došlo nakon pet golova primljenih u Turskoj, pa još četiri u Puli. Već protiv Adane u uzvratu energija momčadi po pitanju obrane bila je puno drugačija. Istina, primili smo dva gola, ali nemojte zaboraviti da smo morali ganjati rezultat i da je stoga bilo puno prostora i rizika u obrani.
Je li ljude iz Basela poljuljala činjenica da ste dio tako propusne obrane?
- Nije nimalo, oni su cijelo vrijeme bili uporni i govorili su mi da dobro znaju kakav sam igra. Napokon, nisam ni bio na terenu protiv Rudeša i Istre, što su nam obrambeno bile dvije najspornije utakmice.
Baselu nije smetala vaša odluka da igrate i u uzvratu protiv Adane premda ste već sve bili dogovorili?
- Rekao sam im da jednostavno ne mogu napustiti Osijek tako što će mi zadnja utakmica biti s pet golova u mreži, a i ja sam loše reagirao kod trećeg gola Adane. Želio sam svakako odigrati taj uzvrat i napraviti sve što je moguće da nekako pobrišemo tih 5:1. Ljudi u Baselu su to shvatili i nisu pravili baš nikakav problem, premda je to bio određeni rizik i za njih i za mene.
Lijepo je da ste otišli s pobjedom, ispraćeno pljeskom. Je li vam žao što ste napustili Osijek?
- Naravno da mi je na jedan način žao, jer u Osijeku sam proveo pet prekrasnih godina, stekao mnoge prijatelje, upoznao puno krasnih i dobrih ljudi. U Osijeku sam postao i igrač. Naravno da će Osijek uvijek biti u mom srcu, a uvjeren sam da će momčad nastaviti rasti, jer tamo ima jako puno dobrih igrača, a i klub stalno raste. Sada je tu i prekrasna Opus Arena u kojoj je veliki gušt igrati. I jako mi je drago da u utakmici protiv Gorice nismo primili gol, jer nije realno da Osijek prima dva ili više gola po utakmici. Uvjeren sam da će Osijek imati dobru sezonu.
Nije Basel bio jedini klub koji vas je zvao, znamo da je bilo i drugih ponuda, jedna unosnija iz Engleske?
- Kada sam u lipnju sjeo sa svojim menadžerom Srđanom Lakićem razgovarali smo o tome gdje je najbolje da nastavim karijeru i Srđan mi je savjetovao da svakako na prvom mjestu bude moj razvoj, a nikako ne novci. Tako smo se odlučili za Basel, koji je posložen klub, koji ima jasnu viziju i koji mi kao igraču nudi odličan iskorak, a koji nije prevelika stepenica za mene. U Baselu imam sve preduvjete da se nastavim razvijati na pravi način.
Nedavno ste debitirali za Bosnu i Hercegovinu, za seniorsku reprezentaciju. Znam oda ste mogli izabrati i Hrvatsku?
- Za BiH sam debitirao još u U18 selekciji prije četiri godine. I od tada sam bio standardni igrač u svim mlađim uzrastima. Navikao sam se igrati za BiH, bilo mi je jako lijepo, uspješno, a i stekao sam dobre prijatelje u svlačionici. Kada je došao poziv za seniorsku reprezentaciju, doživio sam to kao prirodan nastavak onoga što sam u BiH započeo.
A Vatreni?
- Vatreni idu svojim putem, koji je doista fantastičan. I ono što je svakako neupitno je činjenica da Hrvatska ima fantastične stopere i Gvardiolu, Šutalu, Erliću i svima drugima koji još dolaze. Evo, mladi Vušković već sa 16 godina ima cijenu od 10 milijuna. Moram biti realan i reći da Vatreni sigurno neće još dugo godina imati problema na stoperskim pozicijama.
Kako objasniti to da imamo toliko vrsnih stopera?
- Ne znam, možda je naša prednost to što smo genetski dosta visoki i snažni, a opet tehnički jako dobri. Takvi se stoperi uvijek cijene.
Nama samo može biti žao što je Adrian Leon Barišić završio u BiH selekciji, jer po svemu se razvija u vrsnog igrača. Žao nam je što više neće biti dio SuperSport HNL-a, jer je jedan od igrača koji klasom dižu razinu lige. K tome, Adrian Leon je i iznimno odgojen mladić, vrlo elokventan, zdravih pogleda na nogomet. Prije godinu dana smo sumnjičavo gledali prema tom još neafirmiranom mladiću, čiji je uspon nakon toga potvrdio da je Dinamo realno pogriješio što ga tada nije doveo. Ne sumnjamo da će uspjeti u Baselu...