Vijest, na prvu, po igrača zvuči - sjajno. Kako izvještavaju brojni europski, ali i američki mediji, vođeni prije svega objavom svemogućeg Fabrizija Romana, Petar Musa definitivno postaje novi igrač MLS-kluba Dallasa, gdje će preseliti iz Benfice u rekordnom transferu od 10 milijuna eura odmah, te još tri dodatna milijuna kroz eventualne bonuse.
Sama činjenica da postaje najveći ulazni transfer teksaškog kluba dovoljno govori o statusu koji bi ga tamo trebao dočekati, a navodno niti plaća nije za baciti. Igrat će pod reflektorima lige koja traži uspon i potvrdu u svijetu nogometa, društvo će mu raditi negdašnji realovac Illarramendi, a činjenica da tamo dolazi sve veći broj i mladih, ali i iskusnih, govore agitatori, daje za pravo vjerovati kako time ovaj 25-godišnjak ne odlazi u prijevremenu mirovinu, već u ligu iz koje može prosperirati u "kolosu koji se rađa", kako MLS-u tepa tamošnja hemisfera, ili će putem igara dobiti novi poziv za povratak u maticu - Europu.
Više prostora
Petar Musa, međutim, iz naše perspektive, trebao je dobiti više prostora u Benfici, gdje je samo 14 puta u 66 utakmica bio u početnih 11, ali je u tom periodu zabio čak 17 golova i upisao pet asistencija, no želja za statusom prvotimca bila je logična.
Ove zime povezivalo ga se s Bjeličinim Union Berlinom, te Genoom, no dolazak kraja prijelaznog roka, i činjenica da ga Ameri žele, očito je presudila. Klupski, teško se može naći zamjerka; ako nije bilo dovoljno financijske moći da ga dovedu ionako financijski sputani europski klubovi, ovaj se transfer čini vrlo logičnim. U kontekstu, pak, reprezentativnih iskoraka, Musa će, realno, vrlo teško, iako ne i nemoguće, putem MLS-a zaraditi pozivnicu Zlatka Dalića za Euro koji se ovoga ljeta održava u Njemačkoj.
Doduše, put do mjesta među napadačkim pozicijama ionako bi mu bio težak; naime, Bruno Petković vratio se među "vatrene", tamo kao polivalentna opcija ionako stanuje Kramarić, a igrama i golovima u Osasuni, uz onaj "beton-pogodak" Armeniji koji je osigurao europsku smotru nogometa, na popis je praktički sigurno gurnuo i Antu Budimira.
Postoji dakle mišja rupa za "listu 23", u napadačkom ešalonu, na koju, dakle, uz Kramarića, Petkovića i Budimira ciljaju Musa, Beljo i Šimić, prije svih, pogotovo nakon odlaska Marka Livaje. Musa je svoju priliku u reprezentaciji i zaslužio kroz korištenje prilika u Benfici (konačno, trebalo mu je 118 minuta u prosjeku za gol!), ali očito je odlučio potražiti konkretni status kako bi kroz punu minutažu i sebe konačno etablirao kao prvotimca, a ne jokera s klupe.
Što će reći Dalić?
Apropos toga, s obzirom na konkurenciju, iako će biti daleko od očiju, serijom pogodaka mogao bi "ugroziti" popis iz drugoga plana i navesti izbornika na razmišljanje da i "druga strana" svijeta nije autsajdersko "b" natjecanje. Nije Musa, posve jasno, u statusu Marcela Brozovića, no uspoređujući nogomet u Saudijskoj Arabiji i SAD-u, teško je naći velike argumente u korist "bliskog istoka".
Upravo stoga, odlazak "preko bare", u kontekstu činjenice da ima tek 25 godina i da je gladan dokazivanja, Musi ne bi trebalo biti otežavajuća okolnost. Konačno, prilike, a skupio je šest nastupa u hrvatskom dresu, u datim okolnostima nisu mu išle u korist. Ako gađa dres "vatrenih", možda mu čak MLS posluži kao idealan trampolin da se jednog dana i na duže staze u društvu najboljih hrvatskih nogometaša. Jer, leti se i iz SAD-a nazad u Europu, nije to isključivo jednosmjerna karta...