Tužna je bila Velika subota za Dinamovu obitelj. Najtežu životnu borbu izgubio je Čedo Jovićević (68), legendarni branič Plavih, koji je u Dinamovu dresu odigrao ukupno 390 utakmica i postigao 11 pogodaka (190 službenih utakmica, jedan pogodak).
Jovićević je preminuo nakon duge i teške bolesti, u obiteljskom okružju, uz suprugu Sanju i sina Igora, trenera Dinamove druge momčadi, te unuke Filipa i Marcosa, koji igraju u Dinamovim omladinskim kategorijama.
Jovićević je rođen 3. siječnja 1952. godine u Žabljaku (Rijeka Crnojevića) u Crnoj Gori., a u Dinamo je došao 1972. godine iz cetinjskog Lovćena, na poziv ondašnjeg trenera Dražana Jerkovića. U Maksimiru je igrao do 1982. godine, s Dinamom je osvojio Kup 1980. godine, a u šampionskoj sezoni 1982. godine odigrao je jednu utakmicu, u 4:0 pobjedi protiv Teteksa, bila mu je to i posljednja utakmica u plavom dresu.
Nakon igračke karijere, bio je trener u Dinamovoj omladinskoj školi „Hitrec–Kacian”, potom je trenirao požešku Slavoniju, velikogorički Radnik i Samobor, da bi od 1989. do 1991. bio pomoćnik svome kumu Josipu Kužeu na klupi Plavih.
Na ovoj slici su ujedinjene tri modre generacije Jovičević: sin Filip, otac Igor, djed Čedo, sin Marcos i nećak Adrian
Potom je otišao u Španjolsku i pet je godina bio trener u omladinskom pogonu madridskog Reala. Otišao je u Valladolid 1996. godine, a kasnije je bio i prvi trener Jereza, Zamora i Marbelle. Igrački ga je krasila iznimna borbenost, takav je ostao i do zadnjega dana svoga života, ali ovu bitku, na žalost, nije mogao dobiti...