Ušli smo u 2020. godinu. I treću dekadu milenija. U prvoj je iznjedrena grupa igrača koja će s reprezentacijom Hrvatske doživjeti čudesnu avanturu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Bilo je to pri kraju druge dekade, 2018. godine, kada se osvojila srebrna medalja.
Treću dekadu vatrena karavana započinje pripremom za novi nastup na velikom natjecanju. Hrvatskoj će to biti šesti nastup na Euru od sedam mogućih. Jedini kiks dogodio se upravo na početku milenija, kada je izgubljen kvalifikacijski ciklus za Euro u Nizozemskoj i Belgiji.
Od 2004. godine i plasmana u Portugal Vatreni su stalni sudionici završnice kontinentalne smotre. Generacija koju je počeo slagati Slaven Bilić upravo te 2004. godine, kao izbornik U-21 selekcije, a onda ju je oblikovao kroz A selekciju od 2006. do 2012., simbolički je prepoznata po Luki Modriću. Njega je Bilić izabrao za lidera u igri, njega je grupa uskoro počela takvim prihvaćati i izvan terena...
Uvijek želi igrati
Od 2006. aktualni kapetan Hrvatske nanizao je 127 nastupa u dresu nacionalne momčadi. Postigao je 16 pogodaka kroz sedam kvalifikacijskih ciklusa te tri SP i tri EP. Zadranin je debitirao 1. ožujka 2006. kod Zlatka Kranjčara u dobi od 20 godina, 5 mjeseci i 20 dana. Hoće li na svojoj sedmoj velikoj nogometnoj smotri, Euru 2020., Luka Modrić zaključiti fantastičnu reprezentativnu karijeru?
Prije svega treba reći da je Modrić tip igrača koji uvijek želi igrati. Zato je spreman doputovati i radi beznačajne prijateljske utakmice reprezentacije. Zato je, između ostalog, donio ipak iznenađujuću odluku da se nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji zadrži u vatrenom taboru. Zašto je to iznenađujuća odluka? Prije svega zato što igrači u tim godinama (33) teže podnose visok ritam nastupa u velikim klubovima, gdje se igra praktički svaka tri dana, zbog čega se većina oprašta s reprezentacijom.
Vrijeme promjena
Modrić je k tome bio proglašen najboljim igračem SP-a, a ubrzo su uslijedila i najveća moguća individualna priznanja, između ostaloga za najboljeg igrača svijeta u 2018. Dakle, po svim faktorima bilo je jasno da Modrić ne može imati bolji okvir za odlazak iz reprezentacije.
- Nije mi bitno da odem u trenutku koji bi maksimalno uljepšao moj oproštaj od reprezentacije i u očima navijača ostavio najbolju sliku. No ništa neće narušiti ono što smo napravili u Rusiji. Zato ostajem, jer obožavam igrati za Hrvatsku, i dok izbornici budu smatrali da sam koristan, bit ću na raspolaganju.
Tako je govorio u postruskoj jeseni, svjestan da u Realu neće biti presretni s tom odlukom. I svjestan da tim dodatnim naporom riskira svoju poziciju u klubu. Modrić igra na visokoj razini i dalje, ali je u 35. godini to ipak bitno zahtjevnije.
Koliko mu igranje za reprezentaciju otežava situaciju u klubu, pokazala je i prošla jesen, kada se u čak dva navrata u mjesec dana ozlijedio na reprezentativnim utakmicama. Velikim dijelom zbog tih pauza kompromitirala se njegova pozicija u momčadi Reala, jer njegov je izostanak maksimalno iskoristio Federico Valverde i ustalio se u momčadi.
No svakome je, pa i Modriću, bilo jasno da će vrijeme promjene njegova statusa i moći neumitno doći, prije ili poslije. U mjesec dana Real igra sedam-osam utakmica, a starijem se igraču teže rekuperirati za nastupe svaka tri dana. Zato Zinedine Zidane dozira Modrićeve nastupe, želeći ga održati svježim za završnicu sezone, kada se igraju ključne utakmice prvenstva i Lige prvaka.
Na Euru će Modrić nastupiti praktički netom prije 35. rođendana. Vrlo je moguće da će uz tri-četiri prijateljska susreta te barem tri nastupa na EP-u Modrić dostići rekordera reprezentacije Darija Srnu, koji je reprezentativnu karijeru zaključio sa 134 nastupa. Gotovo bi se moglo dogoditi da plasman u drugi krug Eura bude onaj kojim će Modriću postaviti rekord. No to je manje bitan podatak, statističke naravi.
Slijedi nova era
Ono što je bit priče jest to da Modrić još nije javno istaknuo da će se povući nakon Eura, ali u njemu sazrijeva uvjerenje o teretu godina. Najesen će ući u 36. godinu i to će biti vrijeme kada se nedvojbeno mora fokusirati na klupske obveze ne bi li bio, više-manje, na standardu svoje forme.
U kontekstu reprezentacije pak je sazrelo uvjerenje da se treba otvoriti prostor mlađima. I da se Hrvatska mora suočiti s postmodrićevskom erom i početi u skladu s njom funkcionirati. Modrić je svoj džoker iznenađenja iskoristio nakon Rusije, ostao i predvodio Vatrene do Eura, pomagao mlađima da stasaju...
Dojam da razmišlja o tome treba li ostati ili se povući odao je i dvije i pol godine mlađi Ivan Rakitić. U veljači će u 32. godinu zagaziti Milan Badelj i Ivan Perišić, treba vidjeti hoće li i oni imati dovoljno jak motiv, ne samo snagu i fizičku moć, da se i dalje bore odnosno odazivaju za reprezentativne pozicije. Kako god, nakon Eura slijedi nova era Vatrenih.
Novi val u središnjici terena
Možda bude već na Euru, ovisi o raspletu situacije, forme pojedinaca, ali najkasnije najesen, među novostima će vrlo zanimljiv biti “polunovi” tandem bekova Vrsaljko - Barišić. O Vrsaljku se sve zna, znamo koliko može, i samo je pitanje kada će dohvatiti vrhunsku formu, koja mu je standard. On će biti osjetno pojačanje Hrvatskoj. Borna Barišić evidentno raste u igri. Čini nam se prije svega zato što je podigao razinu samopouzdanja kroz nastupe u Glasgow Rangersima, napredovao je kod Stevena Gerrarda, a k tome, ili posljedično, u reprezentaciji je sve opušteniji i bolji.
Ono što poprilično intrigira novi je val u središnjici terena. Ako najesen ne bude igrao Modrić, onda se pored fiksnog izbora Brozovića nameću mlađe snage. Tu se, prije svega, iako nije ni tako mlad više, misli na Matea Kovačića (25) i Nikolu Vlašića, dva igrača koja već imaju dosta postruskih nastupa. U ovoj sezoni posebno se nameće Mario Pašalić (24), koji je u hit-momčadi kao što je Atalanta napravio velik iskorak u igri i u zrelosti. Vrlo pokretan vezist, koji je opasan i u završnici, donosi moć “box to box”. Još jedan igrač sve je bliži povratku najboljoj formi. Marko Rog (24), koji je više izgubio (vremena) nego dobio (iskustvo i sazrijevanje) u tri godine Napolija, krupnim koracima grabi naprijed u dresu Cagliarija. Rog je specifičan igrač jer ima izražene motoričke moći, promjenu ritma i agresivnost, sa solidnom tehnikom.
Naravno da u grupi mladih lavova za novo vrijeme ponovo spominjemo brzonogog i okomitog Brekala (treba sazreti), izvrsnog centarfora kakav je Petković, a intrigira i razina iskoraka koji će učiniti Jedvaj, koji napokon igra stopera u Bundesligi.
Vratar Livaković, stoperski tandem Lovren - Vida i Brozović oslonac su i iskustvo za Vatrene nakon Eura, uz većinu gore navedenih igrača. Ako se Modrić povuče, onda bi možda ipak Rakitić i, ako budu u dvojbi, Badelj i Perišić trebali ostati i staviti svoje iskustvo na raspolaganje izborniku. Onako kako je to Modrić učinio nakon Rusije.
KOLIKO ‘BROJE’ DALIĆEVI VATRENI
Luka Modrić 9. rujna 1985. (34)
Ivan Strinić 17. srpnja 1987. (32)
Ivan Rakitić 10. ožujka 1988. (31)
Josip Pivarić 30. siječnja 1989. (30)
Ivan Perišić 2. veljače 1989. (30)
Milan Badelj 25. veljače 1989. (30)
Domagoj Vida 29. travnja 1989. (30)
Dejan Lovren 5. srpnja 1989. (30)
Lovre Kalinić 3. travnja 1990 (29)
Andrej Kramarić 19. lipnja 1991. (28)
Mile Škorić 19. lipnja 1991. (28)
Šime Vrsaljko 10. siječnja 1992. (27)
Filip Bradarić 11. siječnja 1992. (27)
Dario Melnjak 31. listopada 1992. (27)
Borna Barišić 10. studenoga 1992. (27)
Marcelo Brozović 16. studenoga 1992. (27)
Mislav Oršić 29. prosinca 1992. (27)
Simon Sluga 17. ožujka 1993. (26)
Ante Rebić 21. rujna 1993. (26)
Matej Mitrović 10. studenoga 1993. (26)
Mateo Kovačić 6. svibnja 1994. (25)
Dino Perić 12. lipnja 1994. (25)
Bruno Petković 16. rujna 1994. (25)
Dominik Livaković 9. siječnja 1995. (24)
Mario Pašalić 9. veljače 1995. (24)
Karlo Bartolec 20. travnja 1995. (24)
Marko Pjaca 6. svibnja 1995. (24)
Marko Rog 19. srpnja 1995. (24)
Josip Juranović 16. kolovoza 1995 (24)
Tin Jedvaj 28. studenoga 1995. (24)
Duje Ćaleta-Car 17. rujna 1996. (23)
Nikola Vlašić 4. listopada 1997. (22)
Josip Brekalo 23. lipnja 1998. (21)