Dok velik dio hrvatskih sportaša još uvijek vodi borbu i strepi hoće li ovo ljeto vidjeti Pariz, neki su odavno bezbrižni. Među njima je i naša maratonka Matea Parlov Koštro koja je jedna od prvih, još u ožujku prošle godine, ispunila normu za Olimpijske igre, a prije nekoliko je dana i kao svojevrsna prethodnica hrvatskih sportaša bila u Parizu. S trenerom Slavkom Petrovićem išla je razgledati i osjetiti iznimno zahtjevnu stazu na kojoj će 11. kolovoza, posljednjeg dana Igara, trčati maraton.
- Bio je to prijedlog izbornika Mladena Katalinića, rekao nam je da bi bilo super da odemo u Pariz i pregledamo stazu jer smo čuli da je specifična i da neće biti nimalo jednostavno. Dobro nam je došlo da vidimo kako izgleda i htjela bih ovim putem zahvaliti Hrvatskom atletskom savezu što nam je to omogućio. Mislim da još nijedna maratonka osim mene nije vidjela stazu uživo - ističe aktualna europska doprvakinja u maratonu.
Hladno i kišovito
Kakvi su nakon svega dojmovi o trasi olimpijskog maratona?
- Problem je bio to što je bilo jako loše vrijeme, pa je nisam pretrčala, a jasno je da i ne mogu sad baš trčati 40 kilometara na treningu. Ali, uspjela sam vidjeti najzahtjevniji dio. U početku je staza prilično ravna i brza, međutim kad se uđe u šumu, to je - joj... Ne znam s čime bih to uopće usporedila. Jako je valovita i jako će se lomiti ritam. U globalu, mogu reći da je iznimno teška i da me više podsjeća na planinsku utrku nego na maraton.
Znači, nije ju baš posjet francuskoj prijestolnici ohrabrio?
- Bome nije. Kažem, nije nas vrijeme poslužilo, bilo je jako hladno i padala je kišurina, ali vidjeli smo ono po što smo došli. Očekivala jesam da je staza teška, ali ne baš da je takva. Nikad nisam trčala tako zahtjevan maraton i stvarno ne znam kako će to izgledati, ali respektiram stazu i sigurno ću krenuti jako oprezno.
Imaju li u planu još koji put otići do Pariza prije Igara?
- Mislim da ne, jer na tom je dijelu ionako jako teško trčati budući da je cesta prometna. Stvarno nema nijednog dijela gdje mogu u miru otrčati, tako da ne bih htjela riskirati, a promet u Parizu je katastrofalan, moram priznati da nikad nisam vidjela takve vozače, još uvijek sam u šoku, ha-ha.
Još kad se na tešku stazu doda i očekivana vrućina u kolovozu, neće biti nimalo jednostavno maratoncima...
- Čim je izašao profil staze, odmah sam vidjela da će to biti specifičan maraton i da će se za to trebati specifično pripremati jer ne možete trenirati kao za normalan, ravan maraton. Ali, svima će biti isto i tko se bolje snađe u tim uvjetima, bit će bolje plasiran.
Što sve ovo znači za nastavak priprema, gdje trenirati za tako neuobičajenu stazu?
- Jako je teško pronaći takav profil staze, da ima jako puno uspona, ali i nizbrdica, odnosno da je valovito. Moram sjesti s trenerom, promisliti gdje naći takvu stazu jer sve što imamo u Zagrebu ide ili cijelo vrijeme uzbrdo ili cijelo vrijeme nizbrdo, a to nije ono što nam treba. Često sam na pripremama u Livignu u Italiji, ali ni taj profil staze nije ni približno sličan, jer tamo se u jednu stranu ide uzbrdo, a u drugu nizbrdo. A u Parizu se baš lomi ritam, ne znam kako su uspjeli pronaći takvu stazu. Svaka im čast, stvarno će biti zahtjevno.
Pariška staza prolazi, dakako, i pored brojnih svjetski poznatih atrakcija.
- To je super za rekreativce čija utrka će startati nekoliko sati poslije naše. Međutim, nama je posve svejedno pored čega prolazimo, jer smo koncentrirane na tempo i poziciju u grupi. Stvarno nikoga previše ne zanimaju te znamenitosti za vrijeme utrke.
Moći ćemo se i družiti
U svakom slučaju, nakon prošlih Igara u Tokiju koje se obilježile mjere protiv Covida, a maratonci su uz to bili i izolirani u Sapporu, Matea ne skriva da se Parizu puno više raduje.
- Razgovarala sam i s drugim sportašima, i njima će ovo također biti osvježenje u odnosu na Tokio, odnosno Sapporo. U Parizu ćemo se ipak vidjeti i moći ćemo se družiti. Većina tih sportaša su mi i prijatelji, tako da ću i navijati za njih i baš se veselim tome.
Kakvi su natjecateljski planovi do Igara?
- Uvijek ima nekakvih utrka, jer ne smijemo zapostaviti taj natjecateljski dio, ali naravno da će forma na 100 posto biti tek u Parizu. To je špica sezone i bitno je samo da ostanem zdrava i mislim da će onda biti OK. Mi maratonke i općenito dugoprugašice uvijek imamo nekih sitnih problema jer radimo jako puno kilometara i na ovoj je razini to dosta intenzivno, ali moji fizioterapeuti dobro odrađuju posao, pa je sve pod kontrolom.
Nedavno je u španjolskom Castellonu trčala 10 km i zauzela 13. mjesto s 32:37, što je 43 sekunde sporije od osobnog i hrvatskog rekorda.
- Ta je utrka inače dosta brza, ali meni se dogodilo da jednostavno nisam imala grupu i zapravo sam cijelo vrijeme ja bila ta koja je vukla jer sam htjela što brže trčati. Naravno da to nije ispalo onako kako sam priželjkivala jer je puno teže trčati sam, nego ako imate nekoga tko će vas “pejsati”. Tako da ne mogu reći da sam pretjerano zadovoljna, ali mislim da je to ipak dobar pokazatelj za ono što slijedi jer nije baš ispalo ni tako loše.
Prije Olimpijskih igara čeka je i nastup na Europskom prvenstvu u Rimu. U olimpijskim godinama na kontinentalnim je smotrama na programu polumaraton umjesto maratona, tako da je čeka malo drugačije iskustvo od onoga prije dvije godine kad je u Münchenu osvojila srebro.
- Veselim se tome i naravno da ću se probati što bolje pripremiti za taj polumaraton, ali kažem, forma će biti 100 posto dva mjeseca kasnije u Parizu. No, i u Rimu ću dati sve od sebe, pa kako bude, trenutno mi je najvažnije da ostanem zdrava da mogu odrađivati treninge i onda će sve biti po planu.