Vruće je u Zagrebu, ali u Kutiji šibica se radilo kao da je vani hladno. Prvo su ujutro teretanu odradili vaterpolisti, onda su dolje na teren stigli rukometaši kojima je dobrodošlicu sa rekvizitima za trening poželio kondicijski trener Šime Tomašević.
I svi su bili na mjestu, tek je Ivano Pavlović iz Opatije dan ranije otišao kući u Ljubuški. Danas će i rukometaši i vaterpolisti jutarnjim letom za Pariz, po sve ono za što se pripremaju već danima.
Domagoj Duvnjak je kapetan muške rukometne reprezentacije. Pariz će biti njegove četvrte Igre, kroz te Igre doživio je puno različitih priča koje će ostati posebnost njegove karijere.
- Trebale su biti pete, ali na žalost nismo vidjeli Tokio zbog one utakmice Francuske i Portugala i to mi je iskreno jako teško palo. Kada se takva stvar dogodi, ne razmišljaš puno dalje, ali evo prošao je još jedan ciklus i na moje veliko zadovoljstvo opet sam tu.
Početak je bio u Pekingu...
- Za mene je to bilo kao da sam u Disneylandu. Biti dio one velike generacije koja se prije toga okitila zlatima, godinu dana nakon što sam debitirao na SP u Njemačkoj. Sanjao sam to kao klinac u Đakovu i onda se dogodilo. Dvadeset godina imao i bio sam impresioniran baš svime. Nažalost, mi smo tada ostali bez medalje, bili smo četvrti, makar smo u četvrtfinalu dobili Dance, ali otišli smo na Francuze koji su uzeli zlato, broncu izgubili do Španjolske. Gadan osjećaj, radiš, spremaš se i onda ništa na kraju. Ne znam što je bilo gore, to ili ono što nam se dogodilo u Riju.
Preskočili smo London na putu do Rija.
- Tamo smo izgledali dobro, dobili Dansku i Francusku, mučili se s Argentinom i dobiješ Poljsku u četvrtfinalu, rekao bi čovjek idealno, da nam Bielcki zabije 12 komada i mi ispadnemo iz borbe za medalju. Grozan osjećaj.
Ali četiri godine ranije je osjećaj ipak bio dobar.
- Da, ta bronca iz Londona je najbolje olimpijsko iskustvo. Uvijek je dobro kada završiš s pobjedom, makar nam nije bilo lako nakon izgubljenog polufinala s Francuzima.
I sada Pariz, vaše četvrte Igre. Domagoj Duvnjak 16 godina nakon Pekinga?
- Da, dobra brojka, cijeli jedan sportski život. Danas imam 36, tada sam imao 20, sve je bilo drugačije, puno lakše da se ne lažemo. Lijep je to osjećaj da sam tu, da osjećam da mogu pomoći mladim igračima da lakše prođu kroz neke stvari. Dobro se osjećam među njima, ugodno i to mi imponira.
Prošli ste jako puno priprema, svake su bile dobre, jer da nisu ne bi takvi bili ni rezultati. Kako ocjenjujete ove prve s Dagurom Sigurdssonom?
- Meni su po svemu odgovarale. Radilo se puno, ali se imalo i puno slobodnog vremena od treninga do treninga za regeneraciju. I sama činjenica da se u cijeloj toj priči u mjesec dana nitko nije ozlijedio, što kod drugih nije slučaj, govori da je bilo OK.
Vi ste imali mali problem?
- Jesam s listom, ali na sreću ne ni izbliza kao 2018. godine kada sam morao završiti Euro koji još skoro nije ni počeo. Nije me bilo u Francuskoj, sanirao sam, održavao svoje i na posljednja tri treninga sam bio u maksimalnom pogonu bez ikakvih problema.
I kako ste se spremili svi skupa?
- Dobro, ali sigurno su to učinili i ostali koji će doći u Pariz i to je osnovna razlika između Olimpijskih igara i nekog prvenstva koje nam je u siječnju mjesecu, za koje maksimalno postoji desetak dana za pripremu. Zato mislim da će kvaliteta rukometa na Olimpijskim igram biti na kudikamo većoj razini.
Mikkelu Hansenu i Nikoli Karabatiću ovo će biti posljednje rukometne utakmice u karijeri. Hansen je godinu dana stariji, Nikola četiri...
- Kao pitanje je da ne mislim ja do Los Angelesa, ha-ha. A ne, ne, to sigurno ne. I meni su ovo posljednje Igre i zato bih želio da budu posebnije o nekih drugih dosad. Nikola i Miki će nedostajati svjetskom rukometu, jer takvi majstori se ne pojavljuju svaki dan. Tužno je da je jedan Canellas nakon tako velike karijere morao sada odustati zbog ozljede, ali i takve stvari su sastavni dio našeg sporta. I zato se vraćam na ono s početka, da je velika stvar da nemamo u ovom mjesec dana ozbiljno ozlijeđenih, dok smo radili visokim intenzitetom. Nadam se da će se to vidjeti.
Skupinu smo komentirali, u njoj su Japan, Španjolska, Njemačka, Slovenija i Švedska, niti jedna utakmica neće biti laka, dok bilo bi idealno ne misliti na Dansku i Francusku barem u četvrtfinalu.
- Da, to četvrtfinale je uvijek ključna utakmica. Oko njega se najviše toga lomi i ne sumnjam da ćemo biti pravi dođe li do toga, ali moramo se spustiti, morao razmišljati o prvom sljedećem protivniku, jer to jedini način za trajati u turniru.
Taj prvi sljedeći protivnik je Japan, u subotu u 14 sati. Jeste li ih gledali?
- Jesmo, više njihovih utakmica i posljednju koju su igrali prije neki dan protiv Njemačke. Izgubili su deset razlike, ali to uopće nije tako izgledalo. Vrlo su agresivni, vrlo brzi, igraju stalno jedan na jedan, dok je dobro poznato da mi takve protivnike ne obožavamo. Imamo puni respekt za njih, dobro smo se pripremili i još ćemo dorati što treba, uostalom naš izbornik bio je godinama na njihovoj klupi, tako da ako netko ima detalje kada su oni u pitanju, to je sigurno Sigurdsson. Start je uvijek važan, jer ako je dobar, onda se lakše ide kroz turnir.
Kakav turnir prognozirate?
- Rukometno vrlo kvalitetan. Favoriti su uvijek isti, Francuska i Danas rezultatima u posljednje vrijeme odskaču, ali to samo po sebi nije garancija bilo čega. Ima jako puno dobrih momčadi, tu treba pobjeđivati da bi rastao. Vjerujem da mi to možemo - zaključio je Domagoj Duvnjak.