U najavama Pariza 2024, točnije njegovog vaterpolskog turnira, svi su stručnjaci, bivši i sadašnji treneri, igrači, kao i upućeniji novinari tvrdili jedno: “Nikad jači i izjednačeniji turnir, natjecanje na kojem čak sedam momčadi može osvojiti medalju da to ne bude iznenađenje”.
Doista, i bi tako. Predviđati ishode iz dana u dan na natjecanju u Parizu bilo je vrlo nezahvalno. Nemoguća misija. Prvenstveno zato što od 12 momčadi koliko ih ima na vaterpolskom turniru, 11 je stvarno ako nećemo baš navesti vrhunskih, onda opasnih. To sigurno. Uzmimo samo Japan za primjer. S njima nema i ne može biti opuštanja. Jedini koji su baš kvalitetom odskakali, odnosno bili ipak ispod elitne razine su Rumunji. Doduše, oni su se i plasirali na Igre samo temeljem odustajanja Južne Afrike. Dobro da je do toga i došlo jer Rumunji ma koliko slabi, za dvije su klase jači od Južnoafrikanaca. Bolje stoga da njih nije bilo na Igrama, kako se svijet ne bi smijao njihovim rezultatima.
Nadalje, nepredvidljivost turnira zrcalila se i u tome da niti jedna, baš niti jedna momčad nije iskazala visoku razinu kvalitete u kontinuitetu. Svi su bilježili uspone i padove, dok su do medalja na koncu došli oni koji su najmanje padova imali u drugom dijelu turnira.
Srbi s medaljama od 2000.
Rezultatskih iznenađenja je bilo napretek, iako kada se vratimo na početnu postavku o dokazanoj, potvrđenoj izjednačenosti, onda možda i ne govorimo o iznenađenjima.
Srbija, novi/stari olimpijski pobjednik, zaslužila je to zlato na temelju igre prije svega u finalu. Do tog trenutka, posebno tijekom nadmetanja u skupini, bili su negledljivi. Uostalom, pa spominjali su to sami srpski mediji, bili su vrlo kritički raspoloženi. Njihov izbornik Uroš Stevanović je nakon natjecanja po skupinama rekao:
- Mi s ovakvom igrom, s ovakvom obranom, nemamo što tražiti u eliminacijskom dijelu.
U prvom kolu ih je do pojede nad Japanom odveo samo jedan igrač. Dušan Mandić koji je postigao sedam golova u tijesnoj pobjedi 16:15. No, kasnije će u skupini Srbi skupiti čak tri poraza. Od Australije 8:3 (bilo je i 7:1 nakon treće četvrtine), od Španjolske 15:11 i od Mađarske 17:13. Tri poraza u pet utakmica i velik broj primljenih pogodaka. Tko je tada uopće mogao pomisliti da oni mogu do medalje, kamoli zlatne? Djelovali su, igrali, ali zaista prestrašno. Pa, da se razumijemo, polufinale Srbija - SAD koje su Srbi zasluženo dobili je bila enormno dosadna, loša, nekvalitetna utakmica.
No, došli su do zlata. Treći put uzastopno - Rio 2016. pa Tokio 2021. i sada Pariz 2024. - i time se izjednačili s Mađarskom - Sydney 2000. pa Atena 2004. i Peking 2008.
Međutim, imaju Srbi jedan još jači niz. Čak pet uzastopnih OI s medaljom (Peking 2008. i London 2012. bronce). U zajedničkoj državi s Crnom Gorom osvajali su medalje i u Sydneyju 2000. (bronca) i Ateni 2004. (srebro). Za respekt.
Zanimljivo je pak da je ne samo olimpijski pobjednik imao na turniru tri poraza, već su i srebrni, dakle naša reprezentacija, s jednako toliko poraza. Nekada se, vrlo često čak, s jednim porazom odlazilo u borbu od petog do osmog mjesta. Sad se moglo čak igrati i finale.
Bio je to turnir na kojem je reprezentacija SAD prvi put nakon Igara u Pekingu 2008. osvojila medalju, dok je Australiju samo raspucavanje peteraca dijelilo do ulaska u polufinale, što bi bio najveći rezultat u povijesti tamošnjeg vaterpola. I ne bi bio slučajan, jer osim što su Australci “preslušali” Srbe, u Parizu su kreirali i još jednu senzaciju. Pobijedili su Mađarsku 9:8.
Što će biti s Kobešćakom?
Talijani, Španjolci i Mađari su se doma vratili praznih ruku, što je veliko iznenađenje. Španjolska je bila jedina momčad koja je nadmetanje po skupinama sve pobijedila, igrala sjajan vaterpolo, onda su naletjeli na - Hrvate. Italija je bila oštećena protiv Mađara, te nikad nećemo znati kako bi to završilo odnosno jesu li Talijani bili spremni za više. Mađarska je jedan od većih gubitnika cijele vaterpolske godine 2024. Prisjetimo se, na EP u Dubrovniku i Zagrebu u siječnju su došli s B reprezentacijom jer su sve žrtvovali za SP u Dohi. Tamo su došli s najjačom momčadi i završili - sedmi.
Onda su se “napalili” za Pariz, ali osim što su ih “na krivoj nozi” dočekali Australci, Barakude su ih nokautirale u polufinalu, da bi potpuno potonuli u borbi za broncu protiv Amerikanaca. Ako je nama krivo zbog toga što imamo “samo” srebro, kao li se tek Mađari osjećaju? S tim da su njihova ulaganja enormno veća, više je sponzora, svega. Pa i novinara čak jer samo i ekskluzivno njihovu vaterpolsku vrstu prati 20 novinara. Stalno. Uostalom, 5-6 ih je došlo prije Igara, na prijateljsku utakmicu u Zagreb.
Jedan je izbornik već “platio” neuspjeh u Parizu. Nakon 12 godina, na crnogorskoj klupi više nećemo gledati Vladimira Gojkovića. Također, silno nas zanima budućnost francuskog vaterpola, tako i njihove izabrane vrste. U konačnici i hoće li u stožeru ostati naš Vjeko Kobešćak.
Osim izjednačenog, ali generalno vrlo dobrog vaterpola, jedno je bilo genijalno. Bazeni odnosno tribine ispunjene do posljednjeg mjesta i baš na svakoj utakmici. U Aquatic Centru 5000 gledatelja, u La Defence Areni čak 13.100. Više nego na košarci, zato što je kapacitet veći. Čudesno. Baš na svakoj utakmici. Doduše, sva su natjecanja i borilišta bila ispunjena s maksimalnim kapacitetom.
Postojalo je ipak i nešto što je bilo loše. Suđenje. Ne sviju sudaca, dakako. Ali neke pogreške, kardinalne, poglavito isključenja bez prava zamjene zbog brutalnosti, sasvim krivo tumačenje, to je apsolutni skandal. Uostalom, da to nije izdvojeno mišljenje novinara, potvrda je stigla i što su oba takva isključenja dan kasnije poništena, samo...
Ne dolaze svi najbolji suci
Kakva je to utjeha Italiji kojoj se to dogodilo u eliminacijskom susretu, u četvrtfinalu Italija - Mađarska. Naravno da se utakmica nije ponovila. Ozbiljno zabrinjava da neki sudac može produženu ruku nakon šuta, protumačiti kao udarac u lice igrača (slučaj Condemi u utakmici Italija - Mađarska). No, još gore je i to što ako je do udarca došlo (a nije), on je uslijedio nakon što je lopta napustila ruku Condemija, nakon što je postigao gol. Zašto je i kako onda gol poništen!?
U slučaju utakmice Hrvatska - Grčka (4. kolo), sudac Putniković iz Srbije je u plivanju za loptu, u plivačkom zamahu ruke Biljake vidio namjeru udarca. Suludo! Stručnjaci su to kasnije poništili, ali Barakude su tu utakmicu morale “čupati” pobjedu. Da, uspjeli su, ali moglo se dogoditi i obratno.
Na Olimpijske igre dolaze najbolji vaterpolisti i vaterpolistice. Nažalost, ne baš i svi najbolji suci. Tu se nešto pod obvezno mora promijeniti.