Nakon što je Hrvatska na otvaranju Europskog prvenstva početkom godine režirala bajku ostavivši Španjolce u prašini s deset pogodaka u minusu (39-29), drugi dvoboj donio je dvostruki šok. Osim neočekivanog remija, Ivan Martinović s bolnom je grimasom u 48. minuti napustio parket i, praktički, ostatak turnira. Iako je Španjolcima skuhao senzacionalan recept u prvom susretu, spakiravši im osam pogodaka, čime je zavrijedio epitet najboljeg igrača utakmice, 26-godišnji rukometaš neće po dobrom pamtiti Europsko prvenstvo s početka godine.
- Gadno sam pao. Bilo mi je najgore kada su mi rekli da ću trebati na operaciju i da ću vjerojatno propustiti kvalifikacije i Olimpijske igre, ali roditelji su mi rekli da se ne predajem i da se borim, da će biti onako kako ja želim. Motivirali su me supruga i obitelj, vratio sam se, hvala Bogu - priča nam Martinović za stolom u zagrebačkom hotelu Sheraton večer prije polijetanja prema Parizu.
Iako mu je siječanj 2024. donio hladan tuš, u srpnju će na popisu životnih želja prekrižiti jednu natuknicu - nastup na Olimpijskim igrama. Desni vanjski njemačkog Melsungena u ožujku se vratio na parket, a u povratničkom dvoboju protiv Austrije u kvalifikacijama za Pariz zabio je devet golova. Dovoljno za raščišćavanje puta prema dječačkom snu.
- Uzbuđen sam, ovo je san od malih nogu. Odradili smo mjesec dana priprema, tako da smo svi spremni i svi smo zdravi, jedva čekamo da sve krene.
Iščekivanje prve utakmice
Prije osam godina, dok je Duvnjak s družinom vodio bitke u Brazilu, Martinović je te dvoboje pratio u koži navijača, iz hotelske sobe s ostalim dječacima
- Sjećam se kada sam bio s kadetskom reprezentacijom, pripremali smo se za Europsko prvenstvo, i gledali smo naše rukometaše koji su tada bili u Riju. Cijela ekipa bila je kod kapetana u sobi i zajedno smo navijali iz hotela, od tada je želja za odlaskom na Olimpijske igre bila samo još veća i, evo, uspio sam i presretan sam.
Hrvatska na rukometnu medalju s Igara čeka od londonske bronce 2012., a naši će igrači ponovo spustiti loptu na zemlju, svjesni kvalitetne konkurencije na turniru, stavljajući naglasak na otvaranje natjecanja.
- Uopće ne razmišljam o medalji zasad, prvi put sam na Igrama i samo čekam da krene prva utakmica pa ćemo dalje razmišljati. Dule (Duvnjak, op.a.) je rekao da je najbitnija prva utakmica i onda je glavni cilj ulazak u četvrtfinale, tada je sve moguće.
Uz prvotne predstave pod novim izbornikom Dagurom Sigurdssonom, hrvatskim se navijačima ponovo budi san o odličjima.
- Jako profesionalno radimo. Uvijek je fokus na treningu, na videoanalizama, izbornik uvijek zna što treba pripremiti i ukaže nam na svaki detalj. U kvalifikacijama se već vidjelo što je napravio u našoj momčadi i samo tako trebamo nastaviti.
Kao i u svim hrvatskim reprezentacijama, zajedništvo je naše daleko najveće oružje.
- Predivna je atmosfera, stalno se družimo. U Prelogu smo imali dosta sadržaja, poput biljara i pikada, a nakon treninga smo imali team-buildinge, kako bismo bili još veća klapa i jedino tako možemo daleko dogurati.
Fokus na rukometu
Osim što će se hrvatski sportaši međusobno bodriti, otprije smo upoznati s informacijom da je Martinović i veliki ljubitelj NBA lige, a jednog košarkaša bi rado sreo u Parizu.
- To mi je drugi najveći san u Parizu, da vidim LeBrona Jamesa kako igra, ali ne znam hoću li dobiti tu priliku jer oni igraju u Lilleu, dok smo mi u Parizu. Možda budem imao sreće pa ga vidim, nosi i zastavu na otvaranju Igara, bilo bi neopisivo fotografirati se s njim.
Iako nije mogao u potpunosti pustiti mozak na pašu, Martinović je kratki godišnji odmor iskoristio za uplovljavanje u bračnu luku.
- Nismo imali puno vremena, ali oženio sam se civilno tjedan dana poslije kraja Bundeslige, bilo je prelijepo i sada je fokus samo na rukometu - zaključio je Ivan Martinović, jedan od naših najvećih aduta u lovu na upečatljivo pariško rukometno ljeto.