Prilično nestvaran je bio put osječkog gimnastičara Aurela Benovića (24) do finala Olimpijskih igara u Parizu. Zbog frakture metatarzalne kosti u desnom stopalu lani je morao otkazati nastup na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu, čak mu je i nastavak karijere bio pod upitnikom. Jedina šansa za plasman na OI ostao mu je lov na jedno od dva mjesta koja su se dijelila u Svjetskom kupu, a ni tu stvari nisu tekle glatko. Uoči posljednjeg turnira u Dohi imao je samo minimalne izglede, a onda mu se sve poklopilo, i njegova vježba i kiksevi izravnih konkurenata. Tu dolazimo do još jedne neobičnosti, odlazak u Pariz izborio je na parteru, a u svoje prvo olimpijsko finale se plasirao - na preskoku.

Dugo mu je preskok imao status druge, “rezervne” discipline, ali posljednjih je mjeseci toliko napredovao i kako su se bližile Igre, postalo je sve izvjesnije da su mu tu šanse čak i veće za finale. U kvalifikacijama je prošle subote dobio visoku prosječnu ocjenu 14,733 za svoja dva skoka, te s trećeg mjesta prošao u današnje finale koje počinje u 16.25 sati.

- Ja i ljudi u našoj blizini znamo već neko vrijeme koliko je dobar na preskoku, čak sam potajice i najavljivao da je na preskoku sada u boljoj poziciji za doći do velikog rezultata. Uspjeli smo to realizirati ovdje, tako da to više nije samo priča - kaže Aurelov trener i izbornik hrvatske reprezentacije Vladimir Mađarević.

Aurel Benović i Tin Srbić

HOO/SLOBODAN KADIć

‘Nemamo nikakvih prepreka‘

Benović je osvojio europsko srebro na parteru na onom korona-prvenstvu u Mersinu 2020., ali otada su ga zaobilazila velika finala. Sve do Pariza gdje je dočekao najveći trenutak karijere.

- U dobrom je stanju, sve je pozitivno, sve je dobro. Nemamo nikakvih prepreka, nikakvih problema, dobro smo trenirali, jedini što je dugo to čekanje. Mi valjda najduže čekamo između kvalifikacija i finala od svih sportaša, gledamo tu uspone i padove drugih, čekamo i treniramo. To je onaj najgori dio, već odavno smo htjeli ispaliti to što imamo.

Žalio se malo Aurel na probleme s išijasom i bolove u desnoj nozi, ali trener nije zabrinut.

- Možemo reći da je bolje. Osjeća on to i dalje, nije savršeno, ali je bolje. U biti, svatko tko trenira ozbiljno ima neku boljku, na to se moraš naviknuti.

Za što je onda sposoban u nedjeljnom finalu?

- Sposoban je za sve! Svi su blizu, jako konkurentni, osmorica najboljih su “u dlaku”. Svatko od njih može biti među prva tri, tako i Aurel. Borit će se maksimalno, spreman je, fokusiran, a i mentalno je super. Iz trenerske pozicije, mislim da je sve dobro i ne vidim neku prepreku koja bi mu mogla zasmetati.

Kad je već spomenuto mentalni aspekt, dojam je da je Aurel značajno napredovao i na tom planu. Još ne tako davno je otvoreno govorio o tome kako ga muči velika trema uoči nastupa i kako mu je glava najveći neprijatelj.

- Nekako je sazrio, a i preskok je ipak malo drugačija disciplina od partera. Parter ima sedam dijagonala i desetak akrobatskih skokova od kojih svaki zahtijeva mirnoću doskoka, to je u biti presudno. Mala greška na jednom doskoku, mali detalj, neka uznemirenost, iskorak i sve je gotovo. Tu je jako teško zadržati mir, a s druge strane, preskok je agresiva i ispucavanje energije što Aurelu, sad se pokazalo, puno više odgovara.

Konkurencija u finalu je praktički najjača moguća. Tu su tri posljednja svjetska prvaka, Filipinac Carlos Yulo, Armenac Artur Davtjan i Britanac Jake Jarman. Tu je i brončani s lanjskog SP-a, Ukrajinac Nazar Čepurnji, kao i njegov sunarodnjak Igor Radivilov koji ima olimpijsku broncu još iz Londona 2012. te četiri svjetske medalje. Samo Britanac Harry Hepworth, Iranac Mahdi Olfati i Benović zasad nemaju velikih medalja na preskoku.

- Od ukupno 16 skokova koliko ćemo ih vidjeti u finalu, samo su dva početnih ocjena 6,0, izvode ih Yulo i Jarman. Svi ostali su na 5,6. Njih dvojica su u startu možda u nekoj maloj prednosti, ali opet, imaju problema s drugim skokom i on ih često povuče prema dolje, toliko koliko ih prvi digne. Ostali su stabilni u oba skoka, pa tako i Aurel. Netko na koga najviše računam je Davtjan koji je u posljednje vrijeme pokazao stabilnost, ali sve je moguće.

Aurel Benović

TOM DUBRAVEC Cropix

Kako su se Aurel i trener prilagodili životu u Olimpijskom selu, obojici je to prvo takvo iskustvo?

- To je zajednica, komuna sportaša iz cijelog svijeta, poseban je osjećaj svaki dan na ulicama gledati zvijezde iz atletike i drugih sportova koje inače gledamo na internetu ili televiziji. Sad smo svi zajedno tu, jedemo, spavamo, družimo se, to je posebna energija koju ne možete nigdje doživjeti osim u Selu. Kreveti su bili malo tvrdi, ali smo se prilagodili, hrana je u početku štekala, bili su veliki redovi i malo mesa, ali i to se promijenilo. Prijevoz je također malo štekao, prvih dana smo dugo čekali autobuse, organizatori su bili izgubljeni, ali ustabililo se i to. Sve više-manje funkcionira dobro.

Znači, mogli bi ostati još deset dana?

- A to ne, ha-ha. Svi su ovdje u nekom iščekivanju i strepnji. Netko misli da je tu luda zabava, čak mi i moja djeca govore “blago tebi”, ha-ha. A mi smo svi došli obaviti posao, svi su sportaši i treneri u fokusu svojih očekivanja, tako da je stalno prisutna napetost, nema tu puno zabave i ludog života.