Tri grada na svijetu mogu se pohvaliti posebnom olimpijskom poviješću. Prvi je u nju 2012. ušao London kada je treći puta organizirao Ljetne olimpijske igre. Nakon njega sada će u to posebno mjesto ući Pariz točno sto godina nakon što je organizirao svoje druge Igre, dok će 2028. godine Olimpijske igre treći puta doći i u Los Angeles.
Postoji jedno mjesto koje je i prije 100 godina bilo domaćin natjecanjima, na njemu će se na ovim Igrama igrati hokej na travi. To je stadion Yves-du-Manoir.
Igre su narasle do svog maksimuma, nemoguće je uspoređivati vremena o kojima najbolje govore brojke. No, povijest traje, povijest se piše i ovo će biti samo jedna nova epizoda.
Od svibnja do listopada
Kada je Pierre de Coubertin 1900. godine prvi puta doveo Igre u Pariz bilo je to u sklopu Svjetske izložbe. Nakon što su prve održane četiri godine ranije u Ateni. Bile su to druge OI modernog doba. Trebale su biti prve, ali tada u Sorbonni na prvom OI Kongresu 1894. delegati nisu željeli čekati šest godina, pa je Atena umjesto Pariza dobila čast kakva će se tek pokazati kroz povijest.
Recimo da pravi osjećaj olimpizma tada još nije postojao, da se tek stvarao, da su Igre ustvari bile podloga Svjetskoj izložbi kojoj je Pariz te godine bio domaćin. Sami datumi Igara, početak u svibnju i kraj u listopadu sada djeluju čudno, ali je bilo tako.
Te Igre imale su svoje posebnosti kao kriket, golf, polo, pelotu, ali i potezanje konopa, zanimljivo imalo je i gađanje letećih meta. No, tu ima jedna mala razlika. Golubovi tada nisu bili glineni, nego pravi, što bi danas izazvalo pravu sablazan u svijetu. I nije bilo olimpijskih medalja, već samo pehari, velike afere imali su maraton u kojem su neki pokušali uloviti prečace, te veslanje koje je za kormilare uzimalo djecu koja nisu prijavljivana!? Recimo, u mačevanju je Francuz Robert Ayat dobio nagradu od 3000 franaka, što je iz današnje perspektive pomalo nevjerojatno.
Francuska je sa 102 osvojene medalje dominirala Igrama koje su imale svoje junake. Samo neki od njih bili su profesionalci u svom sportu. A rezultat američkog atletičara Alvina Kraenzleina bio je posebnost. Naime, on je osvojio četiri zlata u sprintu na 60 metara, utrkama s preponama na 110 i 200 metara, te u skoku u dalj. I taj doseg je nedostižan do danas. Švicarka Helene de Portuales postala je prva žena u povijesti OI sa zlatom osvojenim u jedrenju.
Modernije, brže, dinamičnije...
Drugi puta su Igre u Pariz došle 24 godine kasnije. Bio je to oproštajni ples Pierra de Coubertina tvorca modernog olimpizma, njegove posljednje Igre. Na tim Igrama promoviran je olimpijski slogan Citius - Altius - Fortius (Brže - Više - Jače) koji je i danas ukras olimpizma kao pokreta.
I te Igre imale su svoje posebnosti, ali i svoje velike junake koji su znatno poznatiji olimpijskoj povijesti od onih 1900. godine. Dvije finske “lokomotive” su dominirale atletikom. Pobjedama na 1500 i 5000 metara proslavio se Paavo Nurmi, pobjedama na 10.000 i 3000 metara sa zaprekama Ville Ritola. Plivao je tada i legendarni Tarzan, Johnny Weissmuller i osvojio tri plivačka zlata, ali i broncu u vaterpolu po kojoj je i danas posebnost vodenih sportova na OI. Francuz Roger Decret osvojio je pet zatnih medalja u mačevanju po kojima je i daans posebnost ovog sporta, a priča o britanskim atletičarima Ericu Liddellu pobjedniku na 400 metara i Haroldu Abrahamsu pobjedniku na 100 metara postala je predložak za legendarni film Vatrene kočije. Liddell je bio sjajan sprinter, ali i veliki kršćanin i kako je finale na 100 metara bilo u nedjelju, on je odbio nastupati u njemu.
Irska je tada prvi puta samostalno nastupila na OI, Urugvaj je odnio nogometno zlato koje je FIFA priznala kao da je osvojio Svjetsko prvenstvo, pale su prve desetke u gimnastici, od 24 ukupno 23 ih je bilo zbog penjanja po užetu. Pierre de Coubertin je 21 zlatnu medalju iz Pariza 1924. dodijelio britanskoj ekspediciji koja se tada popela na Mt. Everest. A jeste li znali da je posljednji preživjeli olimpijac iz Pariza 1924. uopće bio naš plivač Ivo Pavelić koji je preminuo 2011. u 103. godini?
I sada smo u 2024. godini, sve je modernije, brže, dinamičnije, marketinški neusporedivo s nekim prošlim vremenima, ali onaj isti Pariz koji zrači nečim posebnim po kojem ga prepoznaju u svijetu ne samo kada je riječ o olimpizmu. Brojke su dosegnule maksimum i Pariz je samo nastavak te priče, ali je Pariz uvijek značio i početak nečeg novog. Danas je glavno pitanje koliko sve to skupa košta, koliko je sve to skupa sigurno, koliko se sve to uopće isplati, dok tek na kraju svega dolazi sport. I uvijek je tako dok Igre ne počnu i do kraja kada svi kažu:
“Šteta da nema više”.