Malo je igrača koji su u povijesti višestruko osvajali olimpijska zlata. Tokio je donio tri Francuza koja su se priključila Andreju Lavrovu na vrhu te liste – Nikolu Karabatića, Luca Abaloa i Michaela Guigoua. Sada će Nikola Karabatić imati priliku loviti četvrto olimpijsko zlato u Parizu. A odmah do njih su tri hrvatska rukometaša Slavko Goluža, Venio Losert i Valter Matošević. A evo taj Valter Matošević će biti u sastavu reprezentacije i na Olimpijskim Igrama u Parizu kao trener vratara. A mi smo s njim i s Denisom Špoljarićem na klupi vjerojatno najtrofejnija selekcija koja će doći na OI. Njih dvojica vrijede čak tri zlata.
Sve je prošao Valter Matošević u toj olimpijskoj priči, i ogromnu sreću i razočaranja i pomiješane osjećaje, pa je zanimljivo čuti tu njegovu olimpijsku priču iz prve ruke.
‘Propustili smo veliku priliku‘
- Ovo mi je četvrti puta da idem na OI. Dvaput sam bio kao igrač, u Atlanti i Ateni, jednom kao trener u Riju. Svaka ta priča je posebna, ali ona prva zauzima najposebnije mjesto i možda je bila moja najbolja kada je riječ o igrama za reprezentaciju. Sjećam se branio sam sjajno na Islandu godinu prije, imali smo nevjerojatne probleme s izbornikom godinu kasnije u Španjolskoj. A onda se sve to pretvorilo s Velimirom Kljaićem u sjajnu priču u Atlanti.
Mislim da smo prijateljsku izgubili od Brazila, pa smo loše prošli čak i potukli se sa Saudijskom Arabijom u prijateljskom susretu prije. Pa smo imali muku protiv Švicarske na startu, malo je toga navodilo da će ispasti savršeno, ali ispalo je i danas sam jako ponosan na to kad vidim sreću na licima koja pjevaju himnu nakon zlata.
Nakon toga niste otišli u Sydney?
- Da, to je bilo vjerojatno najveće razočaranje u mojoj karijeri. Mislim da smo tada propustili veliku priliku.
Onda je uslijedio veliki povratak u Ateni?
- Da, ja nisam mislio ni ići tamo, ali su me Lino (Červar) i Pipe (Smajlagić) nagovorili da budem uz Šolu i Loserta. A nije mi se nekako dalo jer sam bio u drugim filmovima, jer mi se par dana prije polaska u Atenu rodio sin i nisam bio sto posto unutra. U Ateni nisam puno branio, mislim dvije utakmice, protiv Rus i protiv još nekoga, a onda smo osvojili zlato i sve što me mučilo je prošlo.
Peking niste bili, ni London, vratili ste se u Riju 2016?
- Kao trener vratara. Šteta je da je tako sve ispalo, jer smo u skupini dobili Dance, Francuze, a onda smo ispali od Poljske. I još mi je više pao teško način na koji smo se razišli i više se toga uopće ne bi želio prisjećati.
I sada Pariz, vaše četvrte Igre?
- Sretan i počašćen biti u timu.
Odmah da budemo jasni, Hrvatska ima dobre trenere, jer da nema dobre trenere ne bi stvorila sve te sjajne igrače
Kako je surađivati s Dagurom Sigurdssonom?
- Zanimljivo, jako zanimljivo, jer donio je nešto novo kada je u pitanju priprema, pobjegao od onih naših klasičnih sustava treninga i mogu primijetiti da je to odlično leglo među sve. Naša suradnja je odlična, u prvom redu profesionalna. Možda on djeluje drugačije nego mi, hladnije, mirnije, ali ne vjerujem da ćemo mi promijeniti njega, prije će on nas. To naravno nije ni lako, ni jednostavno, jer postoje određene navike, klišeji i tu treba povjerenja, vremena. Ja radim svoj posao, sugeriram, a Dagur je taj koji donosi odluke kada je riječ o vratarima. Dok sam bio u Copenhagenu vodio me kao igrača Magnus Andersson i ta skandinavska priča je vrlo slično, nije mi prevelika novost. Drago mi je samo da pokazuje rezultat.
Bilo je dosta povika ‘što će nam stranac‘?
- Odmah da budemo jasni, Hrvatska ima dobre trenere, jer da nema dobre trenere, ne bi stvorila sve te sjajne igrače koje ima godina. Tu se uopće ne radi o trenerima, tu se radi o odmaku, promjeni u određenom trenutku. Uostalom, svi mi smo igrali u nekom trenutku vani i nismo osjetili da je to problem. Ne vidim stvarno ništa loše u promjeni.
‘Situacija u Rijeci je specifična‘
I vi ste bili ozlijeđeni do nedavno?
- Da ozlijeđen, operirao sam kuk, jer je sve što sam prošao u karijeri ostavilo traga. Iskreno, nije mi bilo svejedno, ali to je jednostavno bila potreba. Evo tri mjeseca nakon operacije sam skroz OK, sve radim normalno, čak i pokrete koje godinama nisam mogao napraviti. Stvarno sam u treningu.
Da nećete na gol?
- A to sigurno ne.
Izvan reprezentacije niste preblizu vrhunskom rukometu?
- Nisam, bio sam u Zametu, no situacija u Rijeci je specifična, jer puno se klubova ugasilo u gradu koji je nekad mogao formirati gradsku ligu od svih. Zašto je to tako, ne ulazim, niti mogu taj problem riješiti. Igrački sam ipak najljepše dane proveo u Zagrebu. Prije nekoliko godina osnovao sam svoj rukometni klub u Kastvu. Radim s klincima, ako je netko spreman ide u Zamet i to je to. U Rijeci sam i zaposlen, radim za 3. Maj kao kooperant, pa mi ovo buđenje na priprema ne pada teško, jer ja sam budan već prije njih svih i odradim svoju šetnju.
Ali zato imate sina koji je, nevjerojatno ali istinito, rukometni vratar?
- Meni je najvažnije da je on sretan, da je zadovoljan s tim što radi. Vidim u njemu ambiciju, sada je išao u Zagreb gdje će krenuti kao treći vratar. Visok je 196 centimetara, ima 20 godina, pa ćemo vidjeti. Mene uz Zagreb vežu lijepe uspomene, siguran sam da će dobro raditi, a sad dokle će doći, kažem – ne opterećuje me. Važno mi je da on bude zadovoljan.
Igrački sam ipak najljepše dane proveo u Zagrebu
Sada ćete dolaziti na Ligu prvaka u Zagreb?
- Bio sam i lani dok je Toni branio u Ormožu, pa smo kćer i ja usput išli i na utakmice Lige prvaka u Zagreb. Kćer inače voli rukomet, ali škola je u prvom planu, ona je mlađa.
Vratimo se na reprezentaciju, imate zanimljivo društvo ‘po sobom‘?
- Imam, to su odlični momci i svi su odlični vratari. I da slažem se kada se kaže da bi oni mogli biti prevaga u mnogim utakmicama koje ćemo igrati. Ne bježim od toga, niti tu mladost vidim kao neki problem. Svi vole raditi, volio sam raditi i ja i mogu reći da je to jako bitan segment kada je o napretku riječ. A oni mogu još puno napredovati, jer podižu razinu svake godine. Svaki ima svoje specifičnosti, ali i bolje je da nisu isti, da svaki može donijeti nešto svoje. Tu s nama je i Meštrić, on je na neki način novost zbog sezone u Kielcu, ali nije novost jer branio je i prije odlično u Varaždinu, bio najbolji u Ribnici i da nije ozlijedio leđa bio bi i više. Odlazak u Poljsku je vidio kao svoju šansu i uspio je. Ako jedan Dušebajev odluči početi utakmicu s Magdeburgom s Meštrićem na golu, onda to puno govori.
Neće biti lako u Parizu?
- To je sigurno. Tamo nema nikoga tko ne dolazi izgubiti. Važno je da se dobro postavimo, da dobro izgledamo, a kojim će putem turnir ići to ćemo vidjeti. Dobro se radilo doista, mogu to reći iz iskustava. Najbitnije je ne stvarati si pritisak tamo gdje ga nema, ne misliti isključivo unaprijed, jer svaka utakmica, svaki trening je izuzetno važan u toj priči. Dobro će nam doći i prijateljski susret s Francuzima, možda čak malo tvrđi rukomet dobro dođe u pripremi za OI.
I kakva je Opatija u sred srpnja navečer?
- Nemam pojma, umoran sam i iza deset smo u krevetu – zaključio je Valter Matošević.