ONI SU BUDUĆNOST NAŠE KOŠARKE: Braća koja će nas povući do visina na kojima dugo nismo bili donose nadu u bolje sutra

Ako je netko imao prilike na FIBA-inom kanalu na YouTubeu pogledati kako to igraju naši kadeti, reprezentacija koja će nakon dramatičnog poraza u četvrtfinalu EP-a od Francuza, nakon produžetaka, u sljedeća dva igrati za peto mjesto koje vodi na SP, morala su mu u oči upasti dva hrvatska tornja, istoga prezimena.

Riječ je o braći Ivišićima, koji su iz rodnog Viteza prije dvije i pol godine stigli u Šibenik, i od tada se tamo razvijaju. U međuvremenu su uhvatila obojica, barem tako piše, 212 cm, a po profilu su, što je još zanimljivije, različiti igrači.

Iako ih je pokušala pod svoje skute uzeti reprezentacija BiH, u kući Ivišića o tome nije bilo govora, pa Tomo, koji igra na poziciji čistog centra i Zvone, koji je krilni centar, igraju i igrat će samo za Hrvatsku.

Jota ih je doveo

Kad su stizali iz Viteza (doveo ih je Josip Milaković Jota), Zvonimir je bio raskošniji potencijal. Vižljastiji, bolji finišer od brata, igrački raskošniji, ipak je morao pričekati svoju generaciju kako bi pokazao svoj potencijal. Za razliku od Tome, koji je već lani bio u reprezentaciji U-16 koja se u Novom Sadu okitila zlatnom medaljom. Nije tamo Tomo puno igrao, štoviše, nije bio niti u ozbiljnoj rotaciji, ali je, poput još jednog nositelja ove kadetske generacije, Duje Brale, skupljao u tom pohodu na zlato neophodno iskustvo.

- Čim su stigli u Šibenik, prije dvije godine, svima je bilo jasno kako su braća Ivišić velik potencijal i kako su to momci oko kojih treba nešto graditi. Oni talenta imaju napretek, a sada je na njima da u sljedećem vremenu, ključnim godinama za njihov kasniji igrački domet, rade punom parom - kaže izbornik naših kadeta Mladen Erjavec.

FIBA

Sjeća se Erjavec prvih hrvatskih koraka obojice.

- Obojica su bili velik potencijal, iako je riječ o različitom profilu igrača. Tomo je više unutarnji igrač, a Zvone želi igrati licem prema košu. S obzirom na njihovu igračku različitost, upravo je prirodna i njihova suradnja na terenu. I ona je, neću pretjerati kad to kažem, nevjerojatno lijepa, kad su zajedno u paru to doista ponekad izgleda perfektno. Međutim, današnja košarka traži i atletizam, traži trčanje i to su segmenti igre u kojima obojica mogu profitirati u godinama koje dolaze.

Iako je u njih 212 cm, obojica su pokazala da mogu šutirati. Uostalom, Zvone je pogodio najviše trica od naših igrača na EP-u do sada, a Tomo, iako centar, iako je do četvrtfinala šutirao 0-4 za tri poena, u četvrtfinalu je opalio iza luka sjajnih 5-7. Takav šuterski niz u tako važnoj utakmici, recimo, nije imao kad je bio kadet niti jedan u čiji smo se šut kleli, recimo Mario Hezonja, kad je osvajao 2011. kadetsko europsko zlato. Kao ilustracija, može poslužiti podatak kako je Hezonja na kadetskom EP-u 2011. u četvrtfinalu stavio Rusima 30 poena, najviše na tom EP-u ukupno, ali uz šut za tri 2-10.

- Jest, Tomo je petica koja šutira i to je njegova prednost, jer košarka danas ide u smjeru kad centri više ne igraju isključivo na niskom postu, kako je to bilo prije, recimo, dvadeset godina. Ako imate centra od 212 cm, ili svejedno, od samo dva metra, taj mora biti u stanju i pogoditi vanjski šut. Bio on s pet metara, a ukoliko je tu riječ o šutu za tri poena, još bolje. Oba brata imaju za to preduvjete, a trebaju, kažem samo raditi na svojoj snazi, na puno više trčanja, puno više fizike. Srećom, sve to mogu dostići, puno bi veći problem bio da imaju problem s talentom, ali to kod njih dvojice nije slučaj. I ukoliko budu radili, pretvorit će se u prave igrače - objašnjava Mladen Erjavec.

Seniorske minute

Kako stoje stvari, oba Ivišića gledat ćemo u sljedećoj sezoni u prvoj momčadi Šibenke, gdje će polako kretati u seniorske vode, gdje će pod paskom Mira Jurića, Petra Maleša i Džanana Rahimića, a u toj trojici iskustva ne nedostaje, pokušati raditi kako bi na svoj talent dodali i alate s kojima bi on postao moćno oružje.

I da, hrvatska košarka do sada nije imala profil igrača kakav je Tomo Ivišić, centra od 212 cm koji šutira, ali koji šutira 5-7 trice u četvrtfinalu EP-a! A Zvone je vižljastiji, bolji finišer, nešto tanji od brata.

Ako vas ta dva tipa igrača podsjećaju na nešto slično, onda usporedbu treba tražiti na Baltiku, u Litvi. Tamo su Kšištof i Darjuš Lavrinovič bili upravo to što su danas Ivišići. Braća blizanci, Kšištof je bio krilni centar, Darjuš centar, obojica su potegla preko 210 cm i obojica su mogla pogađati s vanjskih pozicija. U konačnici obojica su bili i atletski moćni igrači, čvrsti, prepuni fizikalija.

Iako Ivišići danas izgledaju mršavo, tijela su to koja će dobiti opake mišiće i ako budu nastavili ovako, ako se budu još više trudili u vremenu koje dolazi, u njima dvojici će Hrvatska dobiti u budućnosti novu snagu.