Biti domaćin velikog međunarodnog natjecanja važna je stvar i zbog promocije samog sporta, i zbog prilike da gledatelji vide na djelu strane zvijezde, i zbog mogućnosti da pozdrave domaće sportske junake u najjačoj konkurenciji, ali isto tako i zbog šanse koja se pruža nekim mladim nadama i novim licima da se predstave na najvećoj pozornici. ATP turnir u Umagu u više je navrata bio odskočna daska za mlade hrvatske tenisače koji su tamo osvajali prve bodove, na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu redovito priliku dobivaju domaći atletičari kojima se inače teško probiti na tako jake mitinge, a slična je stvar i sa Svjetskim gimnastičkim kupom kojem će Osijek uskoro po 15. put biti domaćin.
Loši uvjeti u Rijeci
Među devetero hrvatskih gimnastičara koji će se sljedeći tjedan - od četvrtka do nedjelje - predstaviti u dvorani Gradski vrt bit će i dvoje debitanata. Marko Sambolec (22) će prvi put nastupiti u Osijeku, dok će mlađahnoj Sofiji Mešter (15) ovo biti prvi nastup uopće na jednom turniru Svjetskog kupa. Talentirana tinejdžerica iz Rijeke lani je osvojila juniorsko zlato na turniru Rising Stars u rumunjskom Ploiestiju, kao i na Memorijalu Elek Matolay u Budimpešti, nastupila je i na Europskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF) u Mariboru, a sada ćemo je, eto, prvi put imati prilike vidjeti i na velikoj seniorskoj sceni. Svoju je ulaznicu za Osijek izborila uspješnim nastupom na kontrolnom treningu prošli mjesec.
- Nije baš jednostavno biti najmlađa u reprezentaciji i to na tako velikom natjecanju u svojoj zemlji. Iskreno, malo mi je to i zastrašujuće, ali svakako je čast biti u reprezentaciji s 15 godina pored olimpijskih medaljaša Tina Srbića i Filipa Udea, ali i svih ostalih naših gimnastičara. Ovo mi je prva seniorska sezona i ponosna sam što sam već sada izborila Osijek. Nisam to očekivala ove godine, koliko god da sam se potajno nadala - kaže mlada članica riječkog GK Vita.
Sofia je višebojka, ali najjača sprava su joj dvovisinske ruče na kojima je hrvatska juniorska prvakinja i na kojima će se predstaviti u Osijeku.
- Ruče su više izabrale mene nego ja njih. Uvijek su mi najbolje išle, a i konstitucijski mi možda najbolje leže. Najviše su me privlačile, na njima sam najbrže učila elemente i, evo, lagano postaju moja specijalizirana sprava. Iako, ovih dana treniram kompletan višeboj budući da me u četvrtak čeka kontrolno natjecanje za mjesto u seniorskoj reprezentaciji na Europskom prvenstvu u Riminiju. Na žalost, Ana Đerek je ozlijeđena i otvorilo se jedno mjesto u reprezentaciji. Moja kolegica iz kluba Mila Prpić već je osigurala mjesto u ekipi, bilo bi super kada bih joj se pridružila.
U Viti je treniraju Julija Ljubančić i američki stručnjak David Wyatt Kondris.
- Na žalost, u Rijeci nemam baš neke uvjete za vrhunsku gimnastiku. Ali, snalazimo se, idemo često u Zagreb na treninge. Meni je jako potrebna jama ispod ruča kako bih mogla učiti nove elemente. Sve što sam dosad naučila, naučila sam na tvrdoj podlozi, ali za one najopasnije elemente koje tek trebam naučiti, to će biti nemoguće.
Sofia je vrhunska sportašica, ali nimalo ne zanemaruje ni obrazovanje, odlična je učenica prvog razreda gimnazije.
- Imam školu do 14 sati, mama dođe s ručkom po mene, jedem u autu i odmah dalje na trening. Četiri sata minimalno svaki dan, osim nedjelje. I moja pet godina mlađa sestra Misha se zaljubila u gimnastiku zbog mene, pa sada roditelji imaju dvostruki posao.
Sambolec je izborio i EP
Roditelji i sestra navijat će za nju s tribina Gradskog vrta.
- Nisam do sada bila niti kao gledateljica u Osijeku, samo sam pratila preko televizije. I evo, prvi put idem tamo i odmah kao natjecateljica. Moji prvi snovi su medalja u Svjetskom kupu, pa možda europsko finale i, naravno, onda nastup na Olimpijskim igrama. Ali, idemo prvo krenuti sa Svjetskim kupom - zaključuje riječka gimnastičarka.
Marko Sambolec je etabliranije ime u hrvatskoj gimnastici, ali ni on nikad nije nastupio u Osijeku, što je i razumljivo jer na njegovoj spravi, konju s hvataljkama, uvijek je najjača konkurencija u domaćim vodama. Marko je Varaždinac koji nastupa za čakovečki GK Marijan Zadravec Macan gdje ga treniraju Igor Križimski i Mario Vukoja, a velika je stvar što uz sebe u dvorani ima i srebrnog olimpijca Filipa Udea. Prije šest godina je bio finalist juniorskog EP-a, a lani je u Varni dohvatio i prvo finale Svjetskog kupa.
- Ogromna je povlastica svaki dan imati priliku trenirati uz Filipa koji je osvojio sve velike medalje koje postoje. Puno mi znače treninzi s tako iskusnim vježbačem. Pomaže mi na treninzima, daje mi savjete, a i dobar je prijatelj - ističe Marko.
Uz Udea će se natjecati u Osijeku, ali i na skorašnjem EP u Riminiju.
- U dobroj sam formi, a izboreno EP to najbolje pokazuje. Napredujem iz sezone u sezonu, a ono pravo od mene tek treba doći.
Za početak sanjam medalju na Svjetskom kupu, a onda ćemo ići dalje, europsko finale, i naravno ono svakom sportašu najveće
- Olimpijske igre. Ali, idem prvo pokušati u Osijeku pokazati sve što znam.
Marko nam je u lanjskom intervjuu ispričao kako se kao klinac redovito penjao po cijevima od radijatora, što je roditeljima bio povod da ga upišu na gimnastiku.
- Karike su mi u početku bile najdraže. Na žalost, sada sam prevelik za karike, tijelo mi je sada drukčije izgrađeno, nije više za tu spravu. Iako, da sam karikaš, danas bi mi možda bilo lakše izboriti mjesto u reprezentaciji. Imamo puno odličnih konjaša i teško je dobiti mjesto u ekipi. Ali s druge strane, tako jaka konkurencija nije nužno loša stvar. Imaš motivaciju za napredak, nikada se ne smiješ opustiti.