Završnica prošle sezone bila je baš onakva kakvoj se nadao. Na Europskom prvenstvu u Münchenu, svom prvom velikom seniorskom natjecanju u karijeri, izborio je finale i zauzeo osmo mjesto, a onda je na krilima tog rezultata u samom finišu sezone na dva natjecanja skočio okruglih 8,00 metara. Još kad je u prosincu dobio priliku odraditi dio priprema u najjačem mogućem društvu, onom olimpijskog pobjednika Miltiadisa Tentogloua i njegova trenera Georgija Pomaškog, činilo se da je Marko Čeko, 22-godišnji kninski atletičar, uhvatio dobar zalet za 2023. godinu.
No, onda je na zimu uslijedio hladan tuš. Dvoranska sezona bila je daleko od onoga što je očekivao. Na prvom natjecanju u Beogradu skočio je 7,75 m, ali svih šest nastupa koji su uslijedili nakon toga bili su slabiji, zaključno s Europskom dvoranskim prvenstvom u Turskoj gdje je sa skromnih 7,39 ostao daleko od finala. Ostavilo je to brojne upitnike i kod Marka i njegova trenera Dražena Lasića, i kod svih koji ih prate. Trebalo se hitno trgnuti i resetirati jer sezona na otvorenom je bila iza ugla, a repriza zime nedvojbeno bi ostavila mladog kninskog daljaša bez plasmana na toliko željeno Svjetsko prvenstvo u Budimpešti.
Prva dva proljetna natjecanja koja su iza Marka svakako su ohrabrujuća jer i na Uskršnjem mitingu u Splitu početkom mjeseca i na Agramovom mitingu u Zagrebu prošli vikend skočio je identičnih 7,80, dakle bolje nego što je skakao cijele zime. No, i sam je svjestan da mora bolje od toga i da je vrijeme napravi korak naprijed u odnosu na onih 8,04 s kojima je u kolovozu 2020. došao na treće mjesto svih vremena u Hrvatskoj.
- Dvoranu smo totalno zaboravili, posložili neke tehničke stvari i uveli mentalni trening. Oplakali smo zimu - iskreno govori Marko.
Pravi odgovor na pitanje što se dogodilo tijekom dvoranske sezone nema.
- Nekako sam se stisnuo. Bili su problem i samopouzdanje i tehnika, sav sam bio uspavan, nikakav. Stvarno mi je bilo žao kako sam odradio Europsko prvenstvo. Bio sam zapravo posljednji i još dva, tri tjedna poslije toga me nije pustilo razočaranje. Zato smo nakon zime i angažirali mentalnu trenericu Sandru Đurijanček i to mi je jako puno pomoglo.
Bolno je bilo gledati finale
Koliko ga je sve to poljuljalo i ima li straha da bi se to moglo nastaviti i u ljetnom dijelu sezone?
- Ne vjerujem da će se ikad više ponoviti takvo što. Trener i ja se često šalimo da sam ja tip koji kad pada, onda pada totalno. Tako je bilo i 2021. godine, pa sam 2022. odradio sve super. Zato znam da ću se i sada vratiti. A ionako sam ja više tip za natjecanja na otvorenom. U redu, to nije opravdanje jer nije samo meni zima, možda i Tentoglouu smeta dvorana, ali čovjek odradi što treba.
Zamislio se na trenutak, pa se još jednom vratio na EP u Istanbulu.
- Bilo je bolno gledati finale na tribinama, pogotovo zato što je za broncu bilo dovoljno 8,00 metara i još ju je osvojio Rumunj Gabriel Bitan kojeg sam znao pobjeđivati. Da mi je netko nakon 7,75 na otvaranju sezone rekao da će mi to ostati najbolji rezultat cijele zime, ne bih mu vjerovao. Ali neka, ovih 7,80 je dobra najava za ljetnu sezonu.
Jesu li, osim angažmana sportske psihologinje, uveli još kakve novosti?
- Pojačali smo malo dodatke prehrani, savjetujemo se s izbornikom Mladenom Katalinićem koji nam puno nam pomaže i hvala mu na tome. Ići ćemo opet i na pripreme u Grčku kod Pomaškog, ovaj put na sedam dana. Skakat ću pritom 4. lipnja i na trgu u Pireju, na srebrnom mitingu Continental Toura, a poslije toga ćemo vidjeti.
Prije odlaska u Grčku, ovaj će vikend skakati i u Slovenskoj Bistrici gdje se tradicionalno održava jaki miting koji je danas u challenger kategoriji Continental Toura.
- Bila mi je velika želja otići 9. lipnja na Dijamantnu ligu u Pariz, ali za to treba skakati osam metara, što još nemam. Vidjet ćemo, u Bistrici se inače dobro skače, ako vrijeme bude lijepo, možda tamo skočim osam metara pa ću biti barem u nekim kombinacijama. Onda će me i menadžer moći prijaviti za jače mitinge. Ali, ispod osam metara nemam što očekivati. Jer cijeli skakački svijet je poludio, ove je godine i jedan Indijac skočio 8,42 m. Čeka me velika borba za Budimpeštu, bit će knap. Trenutno sam unutar kvote, ali lako mogu ispasti.
Budimpešta je veliki cilj
Otkad je uveden sustav renkinga kao jedna od opcija plasmana na velika natjecanja, atletičarima su nužni nastupi na jakim mitinzima koji donose puno bodova. A na njih nije jednostavno upasti. Dobro je što Marko ima kvalitetnog menadžera Alfonsa Jucka, koji je i menadžer Hanžekovićeva memorijala, ali ni on nije svemoćan.
- Baš kao što je i Marino Bloudek nedavno izjavio, sad baš moraš imati dobrog menadžera. Ali, za jače mitinge se svejedno sam moram izboriti, ne može me Alfons samo tako pogurati. U svakom slučaju, drago mi je što ima povjerenja u mene i trenera i što nije digao ruke od nas nakon što sam dvoranu odradio tako kako sam odradio. Poslije kvalifikacija EP-a sam bio jako tužan i kad sam vidio da dolazi Alfons, malo sam se bojao što će reći. Ali, ponovio je da ima povjerenja u mene i hvala mu na tome.
Za kraj je još jednom ponovio:
- Želim otići na SP u Budimpeštu, to mi je veliki cilj. Time bih se baš lijepo počastio za rođendan u kolovozu...