U lijepoj će uspomeni Matei Parlov Koštro (29) ostati debitantski nastup na Olimpijskim igrama. U vrlo teškim uvjetima, po velikoj vrućini i vlažnosti zraka u Sapporu, završila je maratonsku utrku iznad svih očekivanja, na visokom 21. mjestu, u vremenu 2;33:18. Njezin plasman doista je iznimno vrijedan, što zbog opisanih uvjeta, što zbog toga što je na startu bilo 88 elitnih maratonki, a 15 ih nije završilo, što zbog činjenice da joj je ovo bio tek peti maraton u životu. Ujedno je to i najbolji plasman neke naše maratonke na olimpijskim igrama ili svjetskim prvenstvima.

- Toliko smo oduševljeni i trener Slavko Petrović, i ja, i obitelj i cijela trkačka zajednica. Još od prosinca i Valencije, kada sam ispunila normu, pripremala sam se samo za ovu utrku da predstavim Hrvatsku u najbolje mogućem svjetlu. Nisam gubila snagu na druge utrke, fokus je bio isključivo na OI jer je to velika stvar za jednog sportaša i, eto, mislim da sam opravdala sve što smo radili. Nadam se da su i ostali ponosni i mislim da je ovo velik rezultat ne samo za hrvatsku atletiku i dugoprugaško trčanje, nego i za cijeli naš sport - javila nam se Matea s aerodroma nekoliko sati kasnije.

Je li uopće pomislila da bi u tako teškim uvjetima mogla doći do vrlo dobrog rezultata (osobni rekord joj je 2;28:52), a posebno do tako visokog plasmana?

- Vrijedim puno, napravila sam veliki iskorak od Valencije. Tijelo me stvarno me sluša, svi se treninzi lijepe, tako da smo i trener i ja bili svjesni da sam na visokoj razini. Naravno, bili smo svjesni i toga da to rezultatski neću moći pokazati, upravo zbog ovih uvjeta, ali ovakvom plasmanu se stvarno nismo nadali. Trener je pretpostavljao da ću u najboljem slučaju biti u gornjoj polovici, ali 21. mjesto je iznad svih očekivanja. Dobro sam to taktički odradila. Moram napomenuti da je norma u odnosu na Rio spuštena za gotovo 16 minuta i tu je stvarno bila svjetska elita, nije bilo trkačice za koju možete reći da je nekvalitetna ili spora, ovo je bila krema kreme.

Vremenske podatke smo naveli, a kako je to izgledalo iz njezine perspektive?

- Uh, bilo je jako vruće i jako vlažno. Organizatori su samo 12 sati prije početka objavili da je start sat vremena ranije, u 6 ujutro, i svi smo se malo zaprepastili jer smo već bili u pidžamama. Ali, ispalo je super jer nije se uspio ugrijati asfalt po kojem smo trčali, tako da smo u prvih sat vremena imali OK uvjete, a onda je ostatak utrke bio paklen. Zalijevali smo se na svakoj okrepnoj stanici, uzimali led, pokušavali si na sve načine pomoći. Ali, rezultati su na kraju bili na pristojnoj razini.

A u toj eliti, Matea je bila šesta među Europljankama, što je za svaki respekt.

- Prije samog kraja, na 30. i nekom kilometru, u trenutku kad sam bila 25. i u top 6 Europljanki, trener se izderao "idi sad do kraja za Hrvatsku, koliko god možeš" i, eto, uspjela sam ih još nekoliko "pokupiti" do kraja.

Je li joj kroz glavu prolazila Doha i nastup na SP-u 2019. kada je bila među 40 posto trkačica koje su odustale u paklenim uvjetima. Pala je tada na 32. kilometru i hitna pomoć ju je pokupila u vrlo teškom, polusvjesnom stanju.

- Joj, je. Baš sam rekla i treneru da se uopće ne bojim utrke što se tiče pripremljenosti, jer sam znala da sam jako dobra, ali naravno da mi je u podsvijesti bila Doha i sve što se tamo događalo. I ne samo meni, nego i mnogim mojim prijateljicama maratonkama s kojima sam pričala, jako ih je strah bilo jer jednostavno ne znate kojim tempom ići, koliko ćemo gubiti, koliko će vrijeme utjecati. Zato sam prvi dio utrke išla po vlastitom osjećaju, trener mi je rekao da uopće ne gledam na sat.

Je li do kraja godine u planu još jedan maraton u kojem bi, u boljim uvjetima, mogla pokazati vrijednost i napasti osobni rekord?

- Baš sam to pitala trenera, jako sam motivirana, ali rekao mi je da mi najprije daje tjedan dana mora i uživancije, pa ćemo vidjeti kad se slegnu dojmovi koliko me ovaj maraton iscrpio. Nakon toga ćemo odlučiti što ćemo trčati na jesen, odnosno na zimu. Normu za SP iduće godine imam, tako da sam mirna. Ovaj plasman je samo potvrdio da sam u jako dobroj formi, a sad čekam neku utrku u malo boljim uvjetima da pokažem koliko zapravo vrijedim jer ovdje je to bilo nemoguće. Stvarno se veselim nekom normalnijem maratonu da naplatim sve što sam radila.

Kako je proteklih dana bilo u Sapporu, daleko od središta olimpijskih zbivanja?

- Smještaj je bio odličan, ali naravno da nam se nije svidjelo to što nismo smjeli napuštati hotel, osim u slučaju treninga, a i tu smo imali krug od samo 900 metara u kojem smo se smjeli kretati. Tako da i ne mogu reći da sam previše doživjela ove Igre i olimpijski duh. Dosta je to bilo loše, ne znam kako bih drugačije opisala. Nije se osjetilo da smo na OI, prije bih rekla da sam bila na nekom malo boljem maratonu. Žao mi što nisam uspjela upoznati naše sportaše, tome sam se baš veselila, ali takva je situacija. Nadam se da će u Parizu biti normalne Olimpijske igre. Idemo sad u Tokio na sat vremena prije povratka u Zagreb, da barem malo vidim Olimpijsko selo - zaključila je članica AK Svetice koja je u Japanu ispunila obećanje da slavni boksač Mate Parlov neće ostati jedini olimpijac u obitelji.