U ovoj ludoj atletskoj godini u kojoj smo vidjeli nekoliko čudesnih svjetskih rekorda i probijanje granica koje su se činile nedostižnima, poput nestvarnih 45.94 Karstena Warholma na 400 m prepone ili 51.46 Sydney McLaughlin u istoj disciplini kod atletičarki, jedan je rekord nezasluženo ostao u sjeni. Možda razlog leži u tome što je ostvaren izvan stadiona i u neolimpijskoj disciplini, ali unatoč tome vrijedi se osvrnuti na njega, makar i s malim vremenskim odmakom. Jer, riječ je o rezultatu koji brojni analitičari proglašavaju jednim od najnevjerojatnijih trkačkih dosega u atletskoj povijesti.
Zasluge za to idu Letesenbet Gidey, 23-godišnjoj Etiopljanki, koja je krajem prošlog mjeseca u Valenciji istrčala polumaraton za 1;02:52, popravivši time svjetski rekord za punih 70 sekundi! Ne samo da je postala prva žena koja se u ovoj disciplini spustila ispod 64 minute, nego je odmah probila i granicu od 63. I drugoplasiranu Yalemzerf Yehualaw je tom prilikom povukla do rezultata koji je bolji od prijašnjeg svjetskog rekorda - 1;03:51.
Koliko je vrijedan rezultat koji je ostvarila Gidey, dočarat će bodovne tablice Svjetske atletske federacije (World Athletics), odnosno tzv. mađarske tablice. Riječ je o alatu koji svakom rezultatu dodjeljuje određeni broj bodova, a koristi se ponajprije za usporedbu rezultata u različitim disciplinama. Daleko su te tablice od idealnih, ali i dalje nam daju najbolju mogućnost uspoređivanja i "vaganja" određenih dosega.
Dakle, prema njima 1;02:52 u polumaratonu donosi 1325 bodova, što ga čini najvrednijim rekordom u svim trkačkim disciplinama u ženskoj konkurenciji! Analitičari sa specijaliziranog portala LetsRun.com izračunali su da bi za spomenutih 1325 bodova na 800 metara trebalo trčati 1:51.22, na 1500 metara 3:45.54, na 5000 metara 13:39.43, na 10.000 metara 28:38.00, a u maratonu 2;11:17. Sve su to rezultati koji su daleko, daleko bolji od aktualnih svjetskih rekorda. A neki od tih rekorda su nedodirljivi desetljećima, recimo 1:53.28 Jarmile Kratochvilove na 800 metara drži se još od 1983. godine.
Jasno, ovi nam podaci mogu sugerirati da bodovne tablice Svjetske atletske federacije definitivno nisu savršene i da trebaju na što hitniji "remont", ali svejedno ponešto govore o vrijednosti rezultata koji je u Valenciji istrčala Gidey. Isto tako, tablice su posljednji put ažurirane prije nego što su tržište preplavile super-tenisice, najprije iz Nikeove tvornice, a potom i iz svih drugih, tenisice u kojima se dokazano trči brže i rekordi padaju jedan za drugim, ali i kad to uzmete u obzir, mlađahna Etiopljanka zaslužuje divljenje.
Nije ona, dakako, pala s neba. Još lani je, također u Valenciji, srušila svjetski rekord na 5000 metara na stazi (14:06.62), a ove je godine u Hengelu u svoje vlasništvo dodala i rekord na dvostruko dužoj dionici (29:01.03). Postala je time tek druga žena u povijesti koja istovremeno drži svjetske rekorde na 5000 m, 10.000 m i u polumaratonu, pridruživši se legendarnoj Norvežanki Ingrid Kristiansen kojoj je to uspjelo u kasnim osamdesetima.
Gidey inače dolazi iz regije Tigray koja ovih dana, na žalost, puni stupce svjetskih medija zbog ratnih sukoba koji odnose tisuće života. U jednoj od tamošnjih škola se mala Letesenbet i počela baviti trčanjem koje joj je predstavljalo - najveću muku u životu. Čak toliku da je kao 13-godišnjakinja izbačena iz škole jer je odbijala trčati na satu tjelesnog.
- Stvarno nisam voljela trčanje. Dovela sam roditelje u školu da razgovaraju s ravnateljem u nadi da ću biti vraćena na nastavu. Pristao je, ali samo pod uvjetom da trčim za školu. Nevoljko sam prihvatila samo da bih dobila priliku vratiti se u klupe - prisjetila se Gidey nedavno.
Ravnatelj je tako svojevrsnom ucjenom, i ne znajući to, utjecao na stvaranje buduće trkačke zvijezde. Nije to, međutim, išlo tako glatko. Gidey je na prvom krosu u karijeri završila tek na 44. mjestu, ali kako nije imala izbora, nastavila se baviti trčanjem, a uskoro su počeli dolaziti i sve bolji rezultati na školskim natjecanjima, što ju je u konačnici potaknulo i da se upiše u lokalni atletski klub. Uspon je nakon toga bio strelovit, a gdje mu je kraj, još ne znamo.
Ono što joj zasad ipak nedostaje u seniorskoj karijeri je jedno veliko zlato; na SP-u u Dohi 2019. bila je druga na 10.000 m, a na Olimpijskim igrama u Tokiju treća u istoj disciplini. Sifan Hassan, Etiopljanka s nizozemskom putovnicom, zasad joj je neuhvatljiva na velikim natjecanjima, ali Gidey je dovoljna mlada i brza da to promijeni. A nije isključeno i da ćemo je uskoro vidjeti u maratonu...