Križevčanka u dresu Dinama: ‘Nisam očekivala ovakav napredak, ali možda je promjena sredine baš ono što mi je trebalo‘

Možda je neobično za djevojku koja ima tek 21 godinu reći da već nekoliko sezona dominira u seniorskim vodama, ali kad je u pitanju Veronika Drljačić, to je doista tako. Mlada atletičarka iz Križevaca već godinama je nedodirljiva u Hrvatskoj i na 200 i na 400 metara. Prvi seniorski naslov osvojila je 2019. na pola kruga, a posljednje je tri godine ubirala dvostruke krune, bila je najbolja i na 200 i na 400 metara.

Tu, dakako, govorimo, o titulama na otvorenom, a u dvorani je prošli vikend treći put zaredom postala hrvatska prvakinja na 400 metara uz novi osobni rekord - 53.56 sekundi. Tjedan dana prije toga srušila je hrvatski seniorski rekord na 200 metara (24.11), nadmašivši za četiri stotinke rezultat koji su zajednički držale Danijela Grgić i Lucija Pokos, a nije se zaustavila samo na tome, već je pobijedila i na 300 metara s 37.67 što je također najbolji hrvatski dvoranski rezultat svih vremena. A kao šlag na tortu sjajne zime u srijedu je potvrđeno da se, nakon pomicanja crte, plasirala na Europsko dvoransko prvenstvo u Istanbulu (2. - 5. ožujka) što će joj biti prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri.

Odlična sezona i to svega nekoliko mjeseci nakon što je napravila najveću promjenu u karijeri, napustila Križevce u kojima je stasala i preselila se u zagrebački Dinamo-Zrinjevac.

- Trener Dragutin Palčić je otišao u mirovinu, u klubu su se također počele događati neke stvari, a kako sam u Zagrebu na fakultetu, tako sam odlučila da mi je najbolje prebaciti se u neki klub ovdje - objašnjava Veronika.

Izbor je na kraju pao na Dinamo-Zrinjevac, nimalo slučajno.

- Gledala sam zapravo tko su dobri treneri za 400 metara i ispalo je da je Damjan Sedić jedan od boljih. Cijeli je život u toj disciplini, trenirao je Anitu Banović i mnoge druge, mislim da je sjajan stručnjak i to je presudilo da dođem u Dinamo.

Priznala je da se ni sama nije nadala da će se na PH spustiti do iznimno vrijednih 53.56.

- Nadala sam se da ću se spustiti ispod 54 sekunde, ali malo sam se i ja šokirala ovim rezultatom, to mi je gotovo kao osobni rekord na otvorenom.

Cijela dvoranska sezona je zapravo nadmašila sva Veronikina očekivanja.

- Nemam riječi za ovu sezonu, stvarno je izvanredna. Zbog te promjene, novog kluba, novog trenera, novih treninga, nisam očekivala već ove sezone tako veliki napredak. Eventualno nešto sitno ili čak možda i koju stotinku slabije rezultate. Ali, zapravo je ispalo da mi je ta promjena možda i trebala.

Razgovarali smo s njom prije nego što je objavljeno da je prošla na EP, u trenutku kad se činilo da neće u Istanbul. Iako ima rezultat koji je bolji od norme za prošlo EP u Torunu, u međuvremenu je prednost dobio novi sustav renkinga, prilično nepravedan jer manje vrednuje rezultate, a više plasmane na (velikim) mitinzima. U takvoj se situaciji činilo da će Veronika izvisiti, ali uspjela je na kraju proći, što će joj biti najljepša nagrada za odlične rezultate.

- Te današnje norme su katastrofalne, stvarno su ih strašno podigli. Iskreno, meni EP u Istanbulu i nije bilo u planu iako daleko od toga da ne bih voljela ići. Ali, važnija mi je sezona na otvorenom, prije svega Europsko U-23 prvenstvo u Finskoj, cilj mi je tamo ući u finale pa i uzeti medalju ako bude moguće. A za Istanbul sam mislila - ako dođe, super.

I došao je, tako da ćemo je idući tjedan gledati u društvu famozne Femke Bol koja je prošli vikend srušila svjetski rekord na 400 m (49.26). Veronika zasad pomiče granice u domaćim vodama, korak po korak. Na otvorenom je na sedmom mjestu svih vremena u Hrvatskoj, i na 200 i na 400 metara, hoće li ove godine doći novi pomak na toj ljestvici?

- Ja se iskreno nadam da hoće. Rekao mi je trener da imam brzinu, samo trebam raditi na tehnici trčanja, tako da mislim da bih vani mogla istrčati dobre rezultate. Pogotovo na 200 metara, a kasnije i na 400. Plan je da treniramo za 200 m, pa kad povećam brzinu, moći ću lakše istrčati i 400 m.

A koja joj je od te dvije discipline više prirasla srcu?

- Zapravo dosad mi je bila draža “dvjestotka” jer ne umrem toliko, uđem u cilj i mogu normalno disati, ha-ha. Ali, sad mi je nekako i “četiristotka” draga. Ne umirem kao prije, izdržljivija sam nego što sam bila, tako da mi je i 400 metara super. Ali 200 m mi je možda i dalje malo draže.

Veronika Drljačić

DARKO TOMAS Cropix

S povećanjem brzine i spuštanjem rezultata, na vidiku će se naći i napad na hrvatski rekord.

- Hrvatski rekord Danijele Grgić (50.78, op. a.) je moja želja, mislim da je to moguće. Samo treba rada, volje i upornosti i onda bi se to moglo dogoditi. Naravno, ako ne bude nikakvih ozljeda, a nadam se da ih neće biti.

Druga velika želja je, naravno, ona o kojoj sanjaju svi sportaši.

- Olimpijske igre, definitivno. Plan je plasirati se u Pariz 2024. Ako nastavim ovako trenirati i biti dobra, mislim da bih mogla to istrčati.

Naravno, tu se opet vraćamo na priču o normama koje su ekstremne.

- Teško je istrčati normu, ali po renkingu se može proći ako se uhvati koji dobar miting. Trebala bih pronaći menadžera koji će me gurati na takve mitinge jer danas bez menadžera ne ide. Možeš biti ne znam koliko kvalitetan, ali ako nemaš dobrog menadžera, nemaš šanse. U svakom slučaju,treba ići na takve mitinge, skupljati bodove i mislim da se može uloviti Pariz.

Paralelno uz atletsku karijeru, Veronika uspješno gura i studij.

- Na Kineziološkom sam fakultetu, treća godina smjera izobrazbe trenera. Dala sam sve godine, ide mi, uspijevam sve uskladiti. Predavanja su mi ove godine super ispala, od 13.30 do 16 sati, tako da uspijevam i ujutro i popodne odrađivati treninge i zasad bez problema guram i jedno i drugo.