Kad su prve subote u ovom mjesecu, u razmaku od svega nekoliko minuta, Julien Alfred i Thea LaFond proslavile trijumfe na punom pariškom Stade de Franceu, bila je to nova važna točka u nevjerojatnoj priči o usponu karipske atletike. Alfred je nakon pobjede na 100 metara trčala počasni krug sa zastavom Svete Lucije, dok je LaFond istovremeno slavila prvo mjesto u troskoku u dresu Dominike. Bila su to ne samo prva zlata, već i prve olimpijske medalje uopće za ove otočne državice okružene Karipskim morem. U Svetoj Luciji živi nešto manje od 180.000 ljudi, dok bi kompletna populacija Dominike mogla stati na brojne svjetske stadione budući da ima tek oko 72.000 stanovnika.
Kuba najveća sportska sila
No, koliko god male bile, i Sveta Lucija i Dominika potvrdile su još jednom da su Karibi nepresušan izvor briljantnih sportaša, ponajprije atletičara. Naravno, sprinteri su i dalje predvodnici, ali “pirati s Kariba” danas osvajaju medalje i u bacanjima, i u skokovima, i u višeboju...
Možda zvuči pomalo iznenađujuće, ali prvu atletsku medalju među karipskim zemljama osvojio je - Haiti. Bilo je to 1928. u Amsterdamu kad je Silvio Cator skočio u dalj 7,58 metara i završio na drugom mjestu. Na žalost po ovu siromašnu i često kroz povijest politički nestabilnu državu, bila joj je to i posljednja olimpijska medalja.
Prvo atletsko zlato na Karibe je sletjelo 1948. kad je Jamajčanin Arthur Wint, u medijima prozvan Nježni div, trijumfirao u Londonu na 400 metara, pobijedivši ispred sunarodnjaka Herba McKenleyja. Uzeo je Wint i srebro na 800 metara na istim Igrama, baš kao i četiri godine kasnije u Helsinkiju gdje je ujedno do zlata predvodio štafetu na 4x400 metara. Početak je to velikog uspona jamajčanske atletike koja će u sljedećim desetljećima podariti svijetu neke od najvećih zvijezda u povijesti kraljice sportova.
Premda je Kuba najveća sportska sila na Karibima s ukupno 244 osvojene medalje, kad je atletika u pitanju - Jamajka je apsolutno nedodirljiva. Država u kojoj je rođen rastafarijanski pokret i reggae glazba osvojila je do danas 94 olimpijske medalje, od toga 93 u atletici. Za onu jedinu preostalu je, uzgred rečeno, zaslužan biciklist David Weller.
ACE gen za veće srce
Jasno je i da velika većina jamajčanskih atletskih medalja dolazi iz sprinterskih disciplina premda su, recimo, u Parizu jedino zlato osvojili u bacanju diska. Dominacija jamajčanskih, ali i općenito karipskih sprintera, bila je posljednjih desetljeća i tema mnogih znanstvenih istraživanja. Jedna od teorija govori o angiotenzin-konvertirajućem enzimu ili ACE genu, odnosno da ako imate određenu varijantu ovog gena (poznatu kao “alel D”), vjerojatno ćete imati srce veće od prosjeka koje je sposobno pumpati krv bogatu kisikom u mišiće brže od prosječnog čovjeka. Kod ljudi zapadnoafričkog porijekla, učestalost varijante je nešto veća nego kod drugih.
Istraživalo se i tlo bogato aluminijem u dijelovima Jamajke te utjecaj ovog elementa na prehranu i stvaranje proteina u organizmu, proučavao se oblik stopala karipskih sprintera i mnoge druge moguće genetske prednosti, ali ni znanost nema sve odgovore. A ne može ih ni imati jer definitivno ne leže svi odgovori u građi tijela ili prehrani.
Trčanje je na Karibima, a posebno na Jamajci, postalo i stil života. Iako većina ovih zemalja najblaže rečeno ne pliva u bogatstvu, u atletiku se puno ulaže, a u mnogima od njih postoje i nacionalni atletski stadioni što je iz naše perspektive, u kojoj u dijelu županija još uvijek ne postoji ni adekvatna staza, potpuno nezamislivo. Stvoren je kroz protekla desetljeća i sustav koji najbrže i najtalentiranije klince selektira u ranoj fazi njihova školovanja, otvoreni su brojni klubovi, stasali su sjajni treneri. Jamajčansko srednjoškolsko prvenstvo u atletici, koje postoji još od 1910. godine, danas je društveni spektakl. Možete li uopće zamisliti da neko školsko natjecanje napuni stadion do vrha? Na Jamajci je to moguće, svi žele vidjeti nove sprinterske nade koje će za koju godinu pokušati “zapapriti” Amerikancima i ostatku svijeta.
22 zlata u 21. stoljeću
- Ključ našeg uspjeha leži u intenzivnom rivalstvu od ranog djetinjstva. Zato je i razina školskih natjecanja tako visoka, svi želimo biti najbolji u svojoj disciplini. Iskustvo koje stekneš na tim natjecanjima je neprocjenjivo. Mislim da mi je to pomoglo da svladam strah od trčanja pred tisućama i milijunima ljudi jer sam pred domaćom publikom naučio biti pod velikim pritiskom - svojedobno je ispričao najbrži čovjek svih vremena Usain Bolt.
Sve je to prošla i Veronica Campbell-Brown, dvostruka olimpijska pobjednica na 200 metara, koja je otkrivena u osnovnoj školi.
- Moj trener i učitelj rekao mi je “vrlo si talentirana, mislim da je pred tobom velika karijera” i preporučio mi je srednju školu Vere Technical koja je i danas prava tvornica sprinta.
U okruženju u kojem je atletika toliko popularna, a to se u tek nešto manjoj mjeri odnosi i na druge karipske države, nije ni čudo da stalno niču nove zvijezde. Jamajčanska je olimpijska priča počela s Wintom, McKenleyjem i Rhodenom, nastavila se s Donom Quarriejem, zlatnim iz Montreala 1976., pa onda i s legendarnom Merlene Ottey koja je osvojila čak devet olimpijskih odličja, ali nijedno zlatno. Prva žena koja je na Jamajku donijela najsjajniju medalju bila je Deon Hemmings u Atlanti 1996.
Sve je to, međutim, bila uvertira u eksploziju koja se dogodila u ovom stoljeću u kojoj su “munje u žutom” osvojile 22 zlata. Predvodnik tog novog vala bio je, dakako, Usain Bolt, čovjek koji je na trima uzastopnim igrama bio najbolji na 100 i 200 metara, dodao tome i dva zlata u štafeti, te naravno još uvijek važeće svjetske rekorde u sve tri discipline. Spomenuli smo i Veronicu Campbell-Brown koja je pokrenula ženski prasak, a nastavile su ga Shelly-Ann Fraser-Pryce s dva trijumfa na stotki, te Elaine Thompson Herah koja je u Riju i Tokiju slavila i na 100 i na 200 metara. Omar McLeod i Hansle Parchment pokazali su da Jamajčani znaju i s preponama, a najnoviji junak Roje Stona donio je zemlji prvo bacačko zlato.
Bahami i Trinidad i Tobago
Slavu Kube pronosili su veliki Alberto Juantorena, pa Javier Sotomayor, Ivan Pedroso, Anier Garcia, Dayron Robles, Yipsi Moreno i mnogi drugi. Trinidad i Tobago je imao Haselyja Crawforda, olimpijskog pobjednika na stotki, pa onda nezaboravnog Atu Boldona s četiri medalje, sve do novog vremena i kopljaša Keshorna Walcotta. Bahami su osvojili čak sedam atletskih zlata, a u posljednje su vrijeme posebno uspješni na 400 m s dvostrukom olimpijskom pobjednicom Shaunae Miller-Uibo. Najveću radost Dominikanskoj Republici donio je legendarni Felix Sanchez, Kirani James je proslavio malu Grenadu, Jasmine Camacho-Quinn prije tri godine je i Portoriko stavila na popis osvajača atletskih zlata... I tako sve do Svete Lucije i Dominike.
