Filip Mihaljević

 BEN STANSALL Afp
FILIP MIHALJEVIĆ

‘Nije ova zima bila bajna, ali opet je cilj biti najbolji na najvažnijoj ‘tekmi‘‘

Najbolji hrvatski atletičar večeras nastupa u bacanju kugle (21.20 sati) na dvoranskom SP
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 01. ožujak 2024. 08:44

Pred Filipom Mihaljevićem (29), najboljim hrvatskim atletičarem, novi je nastup na velikom natjecanju. U petak u Glasgowu počinje Svjetsko dvoransko prvenstvo, a bacači kugle će već prvi dan biti u akciji. Nema kvalifikacija, svih 17 bacača je u finalu koje počinje u 21.20 sati po hrvatskom vremenu, a najbolja osmorica će, dakako, ostati u igri nakon tri serije.

Filip i na ovo natjecanje dolazi u statusu aktualnog europskog prvaka na otvorenom, ali u ovom trenutku ipak nije u najužem krugu favorita za postolje. Prije dvije je godine u Beogradu bio četvrti s 21,83 m, ali priznat će i sam da mu rezultati ove zime nisu bili onakvi kakve je priželjkivao i očekivao. Odradio je četiri mitinga, a najdalje je bacio u Beogradu - 21,18 m. Još je samo u Lodzu uspio prebaciti 21 metar (21,08), a na preostala dva natjecanja, u Ostravi i Lievinu, ostao je na 20,91 odnosno 20,87 m.

Veći standardi

- Kao što se vidi, dosadašnji dio dvoranske sezone nije bio bajan. Možda smo se navikli na veći standard i generalno sam nezadovoljan jer je lošije nego posljednjih godina. Bilo je tu nekih dobrih stvari, nekih koje nisu bile tako dobre, ali posljednja dva tjedna smo iskoristili za završne pripreme u Beogradu i u Glasgowu idemo po dobar rezultat i dobar plasman.

Što bi u ovom trenutku bio dobar rezultat?

- Želim popraviti najbolji rezultat sezone, odnosno podići ga na 21,50. Sve preko toga bi bilo dobro.

Postoji li neki konkretan razlog zašto sezona nije bila bajna, kako to sam kaže?

- Nismo još ništa pretjerano analizirali trener Marko Mastelić i ja, ne volimo to raditi tijekom sezone, dok nas još čeka ta velika “tekma”. U procesu priprema za veliko natjecanje nekad moraš žrtvovati manje mitinge. Posebno u dvoranskoj sezoni prva natjecanja znaju biti malo nezgodna, dobar si na treningu, ali nije se još sve akumuliralo i apsorbiralo. Nešto jesmo komentirali, ali nismo radili nikakve velike analize. Čekamo SP, ipak nam je to prioritet, a kad prođe Glasgow, napravit ćemo kompletnu analizu svega.

Osjeća li da je proteklih dana u Beogradu podigao formu?

- Mislim da jesam, da se to ipak malo posložilo na kraju. U odnosu na sve što sam bacao na treninzima prije ovih zimskih mitinga, sada je to na puno boljoj razini. Uvijek mi je cilj bacati najbolje na velikim natjecanjima, posljednjih je godina uglavnom i bilo tako. Plan je i sada isti, ostvariti najbolji rezultat sezone i još jedan dobar plasman u nizu.

U Glasgow je došao s 11. rezultatom ove zime među 17 prijavljenih kuglaša. Podsjeća nas Filip da je slična situacija bila i uoči SP-a na otvorenom u Eugeneu 2022. I tog ljeta mu je najbolji hitac bio 21,18 m, ali je eksplodirao u pravom trenutku, bacio 21,82 i zauzeo šesto mjesto na SP-u. Može li se sličan scenarij ponoviti i sada?

- To je cilj. Iako nisam imao normu za ovo SP, po renkingu sam bio prvi, tako da sam znao da sam unutra i nije bilo pritiska. Potpuni fokus je bio na Glasgowu. Dvoranska sezona je kratka i ako ne uhvatiš momentum na početku, ponekad se ne “zarola” sve kako treba. Ali, mislim da se to u Glasgowu može promijeniti i da ova lista prijava ne znači previše. Oni koji u pravom trenutku, u petak navečer budu najbolji, ući će u top 8.

Kao najjači miting

Konkurencija je svakako opaka, već uobičajeno kad je kugla u pitanju. Četvorica su ove zime bacala preko 22 metra, na čelu s najvećim kuglašem svih vremena Ryanom Crouserom (22,80).

- Bit će vatreno! Za našu je disciplinu specifično da nitko ne preskače natjecanja, nitko se ne fokusira na pripreme za vanjski dio sezone. U Glasgowu nema samo Joea Kovacsa, doslovno svi ostali su tu. Kod nas, dakle, nema mogućnosti ostvarivanja dobrog plasmana na osnovu toga da više njih ne dođe na natjecanje. S jedne strane je teško zbog toga, ali s druge, to je dobro jer drži kuglu na visokoj razini i nema jeftinih medalja.

Na prošlom dvoranskom SP-u u Beogradu se prvi put dogodilo da su sva tri osvajača medalja bacala preko 22 metra. Hoće li opet biti tako?

- Mislim da definitivno hoće. Možda će se bacati malo dalje, možda malo kraće, ali bit će to dobra borba.

Kako smo i spomenuli, kvalifikacija nema. Koliko mu se sviđa takav format?

- U biti je ovo kao neki miting, najjači miting na svijetu. Ima to dobrih strana, jer si fokusiran samo na tu jednu večer, ali s druge strane, ponekad te kvalifikacije, koliko god bile fizički i psihički stresne, znaju biti i dobre. Dođeš u dvoranu, osjetiš krug, osjetiš atmosferu, malo se pripremiš za finale. Bio sam ja više puta žrtva kvalifikacija, ali u posljednje vrijeme se i to ustabililo, tako da ne bih imao ništa protiv da imamo kvalifikacije. No, i ovo je dobro, u petak je “tekma”, spremamo se za tu večer i to je to.

Tek danas sam svjestan važnosti i veličine bronce iz Portlanda

Filip je jedan od najvećih uspjeha karijere ostvario upravo na svjetskim dvoranskim prvenstvima. U Portlandu 2016. je kao 21-godišnjak osvojio broncu s hicem od 20,87 metara. Rekao nam je jednom prilikom da je ta medalja i njemu bila šok u tom trenutku.

- Možda tek sad postajem svjestan važnosti i veličine te medalje. Tamo sam došao kao teški autsajder, mislim da sam bio 13. na listi prijava. Nisam zapravo ni znao da je te godine dvoransko SP, bio sam na koledžu u Americi i išao sam na sveučilišna natjecanja. Kad sam bacio normu i nakon što je završila sveučilišna sezona, odlučio sam ići na SP kad sam već bio u Americi. Bila mi je medalja i tada značajna, ali kažem, tek sada sam svjestan njezine vrijednosti. Dođeš na SP, baciš osobni rekord i uzmeš medalju. Bez lažne skromnosti, bio je to impresivan nastup za to vrijeme.

Iako je prošlo samo osam godina, kugla je toliko napredovala da danas s tih 20,87 ne može sanjati o medalji.

- Ako to danas bacim, možda sam u top 8. Ali, samo možda. Na neki način mi je ta bronca kompenzacija za ono što mi se dogodilo prije dvije godine u Beogradu kad sam s 21,83 ostao bez medalje. No, to je bilo takvo vrijeme. Nekad ljudi malo podcjenjivački gledaju tih 20,87, ali taj dan su tamo bila dva najbolja Amerikanca, bili su tamo Romani, Stanek, Bukowiecki, svi najbolji u tom trenutku. Kažem, 12 ih je bilo ispred mene na listi prijava, ali ja sam došao do medalje i to mi je jako lijepa uspomena.

Linker
21. travanj 2024 09:13