Ne može se Filip Mihaljević (28) ove sezone nikako riješiti poljskog gradića Chorzowa. Za većinu pratitelja sporta, nije riječ o nekoj osobito zvučnoj destinaciji, ali u Chorzowu je smješten stadion Slaski koji prima više od 55.000 gledatelja i koji je, uz sve veća poljska ulaganja u sport, posljednjih godina postao jedno od nezaobilaznih atletskih odredišta u Europi. Brojna su se značajna natjecanja održala ovdje u zadnje vrijeme, a kulminacija je stigla ove godine kada je Chorzow uvršten i u kalendar elitne Dijamantne lige.

Europski prvak u bacanju kugle ovog je ljeta prvi put u Chorzowu nastupio početkom lipnja na Memorijalu Janusza Kusocinskog, mitingu iz srebrne kategorije Continental Toura, potom je predstavljao Hrvatsku na Europskom ekipnom prvenstvu (2. divizija) održanom u sklopu Europskih igara, a u nedjelju je upisao i premijerni dijamantni nastup na stadionu Slaski. I svakako će ga pamtiti po dobrom jer je u gotovo najjačoj mogućoj konkurenciji zauzeo visoko četvrto mjesto, pritom je ostvario i najbolji rezultat sezone (21,63 m), a šlag na torti je i ispunjena olimpijska norma. Postao je time treći hrvatski atletičar i četvrti sportaš ukupno (uz maratonke Bojanu Bjeljac i Mateu Parlov Koštro te boksača Gabrijela Veočića) s osiguranim nastupom u Parizu sljedeće godine.

- Treći put u mjesec dana u Chorzowu, treći put preko 21 metar, a ovo mi je ujedno i najbolji rezultat ukupno na ovom stadionu u desetak dosadašnjih nastupa. Bilo je super, uhvatio sam i tu normu za Pariz što nam je velika olakšica za ostatak ove i za iduću sezonu. Nismo nikad ni sumnjali da to mogu baciti, ali ipak ti padne teret s ramena kad se to dogodi jer nikad se ne zna s ozljedama i svime što se može dogoditi - govorio nam je Filip dan kasnije.

Olimpijska norma donijet će mu i malo bolju financijsku sliku.

- Sad prelazim iz kategorije potencijalnih među evidentne olimpijske kandidata što donosi i malo veći budžet. Dobro odrađujemo svoj dio posla, a HOO nas prati na tom putu, to jedino tako i ide. Uz našu maksimalnu volju i želju i njihovu maksimalnu potporu, rezultati posljednjih godina i jesu tu gdje jesu. Svi smo zajedno u toj priči, oni logistički, a mi svakodnevno na terenu, to tako i mora funkcionirati ako se žele ostvarivati veliki rezultati.

Mnogi su sumnjali

A Filip ih neupitno ostvaruje. Nakon lanjskog europskog zlata, ove mu je godine fokus na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti (19. - 27. kolovoza), a dobra je vijest da mu forma polako raste kako se bliži vrhunac sezone. U Lausannei je na mitingu Dijamantne lige osvojio treće mjesto, sada je dodao tome i četvrto i time još jednom potvrdio da je dio svjetske kuglaške kreme.

- Iznimno sam zadovoljan sezonom. Vidite koliko je teško i upasti na miting Dijamantne lige, a ja sam praktički osigurao i plasman u finale. Pokazuje se iz godine u godinu da smo u samom svjetskom vrhu, a ovaj dosadašnji dio sezone je prošao dobro. Imam četiri natjecanja preko 21,40, u nedjelju sam ostvario i najbolji rezultat sezone, forma se polako diže iz natjecanja u natjecanje. I sada čekamo mjesec dana završnih priprema i nadamo se, ako Bog da zdravlja, da će to biti još bolje. Nakon jučerašnjeg nastupa u Szekesfehervaru, čeka me i Dijamantna liga u Londonu u nedjelju, tako da nije još ni ovaj dio sezone gotov. Nakon toga idem na tjedan dana kući napuniti baterije, pa na završne pripreme u Slovensku Bistricu.

Lijepo je vidjeti da je na tri posljednja natjecanja bacao preko 21,40 i da je sve bliže svojim najboljim rezultatima (osobni i hrvatski rekord je 21,94).

- Sad sam u zreloj fazi u kojoj mi je cilj što bolji plasman na svjetskim i europskim prvenstvima i olimpijskim igrama. Teško je govoriti o medaljama, ali visoki plasman i najbolji rezultat sezone je svake godine cilj na tim najvećim natjecanjima. U usporedbi s prošlom sezonom u koju nisam krenuo tako dobro, ove je sezone taj prvi dio puno bolji i sve se nekako slaže za Budimpeštu. Nakon Dijamantne lige u Firenci i 20,92 m mnogi su sumnjali da ću ući u finale i da će ova sezona biti dobra, ali mi smo bili staloženi, znali smo da dobro treniramo, da će doći rezultati i da će se sve posložiti kako treba.

Sjajna je stvar i što iza sebe ostavlja mnoga velika imena. U Chorzowu je, primjerice, pobijedio dvostrukog svjetskog prvaka Joea Kovacsa i lanjsku broncu sa SP-a Josha Awotundea, prije toga u Lausannei ovogodišnjeg europskog dvoranskog prvaka Zanea Weira, a jučer u Szekesfehervaru ponovno i Awotundea i Weira.

- Joe je bacao daleko i ove godine, ali nije onaj od lani. U nedjelju sam bio jako blizu Otterdahlu i Walshu, zaostao sam samo 25, odnosno 15 centimetara, a pobijedio sam Awotundea koji ima medalju sa SP-a, Kovacsa koji je jedan od najboljih bacača svih vremena, ali i Gilla koji je ove godine bacao preko 22 metra. Uvijek je dobro pobjeđivati takve bacače jer to pomaže samopouzdanju i potvrda je dobrog rada, pogotovo kako se bliži SP.

Petorka iza Crousera

Imamo dojam da ove sezone, osim svjetskog rekordera Ryana Crousera, nitko toliko značajno ne odskače.

- Složio bih se. Vjerujem da nas ima petorica iza Crousera koji se mogu boriti za medalje u Budimpešti. Ne treba bježati od toga, prihvatili smo tu ulogu. Mislili smo da će Joe biti malo bolji, pa da će još jedno mjesto biti zauzeto, ali i on je tu negdje s nama. Što, naravno, ne znači da u Budimpešti neće biti na 22,50 m. Međutim, zasad smo svi tu, vodi se velika borba, pogotovo ova “mlađa” generacija, Awotunde, Weir, Fabbri, Stanek, ja, a tu je sada i Otterdahl koji se prvi put kvalificirao na SP. Ovo u nedjelju je bio dobar pokazatelj, jer je to praktički bilo finale SP-a, nedostajali su samo Romani i Weir. Ako sam bio četvrti u toj konkurenciji, to je znak da sam tu negdje u samom vrhu. Ali mjesec dana je dugo razdoblje, i za napredovati i za zeznuti nešto.

S čime je najzadovoljniji u devet dosadašnjih nastupa ovog ljeta?

- Najzadovoljniji sam s mirnoćom i stabilnošću, nije bilo većih oscilacija. Osim prvog natjecanja u Bialystoku koje je bilo samo po sebi čudno, sve ostalo je bilo stabilno, bez panike jer znamo da dobro radimo. Kad sam u Firenci lošije bacao, bio je to zapravo jedan od tjedana u kojima smo najjače trenirali ove godine. Očekivali bolji rezultat, ali bili smo zadovoljni i s tih 20,92 i svjesni da ćemo ići prema gore.

A što se još može popraviti do SP-a?

- Hici mogu tehnički biti bolji. Ovaj nedjeljni od 21,63 je bio dobar, meni se svidio, ali može se to još bolje izvesti. A fizički ćemo se još podići. Uz završni “peak” u zadnjih mjesec dana, nadamo se da ću biti fizički moćniji i da će tehnički sjesti bolji hici, tako da to može biti ono što želimo.

Kvalifikacije uvijek nezgodne

Nakon svega što je rekao, nije teško zaključiti da je optimist uoči svjetske smotre u Budimpešti.

- Optimist sam, međutim svjetsko prvenstvo je uvijek svjetsko prvenstvo, a jutarnje kvalifikacije su uvijek jutarnje kvalifikacije i nema tu nikog sigurnog. Uvijek bude poneka žrtva kvalifikacija, uostalom i sam sam to bio nekoliko puta, tako da ništa nije isključeno. Treba biti optimist, ali opet pažljiv i spremati se kao da nam je to prvo natjecanje sezone jer se sve briše što si te godine napravio, i dobro i loše. To je posebno natjecanje s velikim ulogom i velikim benefitom i kreće se od nule. Nikakav renking i nikakva Dijamantne liga ne pomažu kad se dođe tamo. Ali, da smo optimisti i da vjerujemo u svoj rad, to svakako.