Pomalo nestvarno zvuči da je Velika Britanija, nacija koja je svijetu dala tolike sjajne srednjoprugaše, svjetsku medalju na 800 metara čekala punih 36 godina. Imali su Britanci nekad svjetskog rekordera u ovoj disciplini Sebastiana Coea, imali su olimpijskog pobjednika Stevea Ovetta, imali su i Stevea Crama koji je, istina, bolji bio na 1500 m, ali i na dva kruga ima europsku broncu. No, medalju na svjetskim prvenstvima nisu imali još od Rima 1987. kada je Peter Elliott bio drugi.
Norma u zadnji čas
Post je prekinut ovo ljeto u Budimpešti i to zahvaljujući dečku na kojeg je malo tko računao. Ben Pattison, 21-godišnjak iz Basingstokea, osvojio je broncu, ostavši u finalu samo iza Kanađanina Marca Aropa i Kenijca Emmanuela Wanyonyija. Pojavila se posljednjih godina na Otoku kvalitetna skupina srednjoprugaša, uostalom Jake Wightman i Josh Kerr su posljednja dva svjetska prvaka na 1500 m, ali pored njih, kao i pored Gilesa, Rowdena ili Burgina, rijetko tko bi se kladio da će baš Pattison biti taj koji će nakon više od tri i pol desetljeća čekanja vratiti Veliku Britaniju na postolje na 800 m.
Posebno kad se uzme u obzir da ovaj mladić samo mjesec dana prije Budimpešte nije imao ni normu, a za Britance je to bio isključivi uvjet za nastup na SP-u, neovisno o svjetskom renkingu. Iskoristio je posljednju šansu, miting Dijamantne lige u Londonu, i s osobnim rekordom 1:44.02 pronašao put do mađarske prijestolnice. A onda i do postolja...
Ben Pattison predstojeće će nedjelje biti jedna od zvijezda utrke na 800 metara i na 73. izdanju Hanžekovićeva memorijala. Rekord mitinga je 1:44.08 i nije isključeno da će mladić iz Engleske, ili možda Alžirac Slimane Moula (peti u Budimpešti, osobni rekord 1:43.38), nadmašiti taj rezultat. A bilo bi lijepo kada bi pritom povukli i našeg Marina Bloudeka ispod željenih 1:46.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo pratiti Pattisona jer osim što se radi o uspješnom atletičaru, riječ je i o mladiću sa zanimljivom i potresnom životnom pričom. Do medalje u Budimpešti došao je, naime, samo tri godine nakon operacije srca! Iako se dugi niz godina bavio atletikom, tek tada je otkriveno da boluje od Wolff-Parkinson-Whiteova sindroma, stanja u kojem srce kuca abnormalno brzo, što je zahtijevalo operaciju.
- Otišao sam liječnicima kad sam imao otprilike deset godina jer sam osjećao da nešto nije u redu, ali testovi nisu ništa pokazali. Nekoliko godina kasnije, uoči odlaska na visinske pripreme, nabavio sam uređaj za mjerenje otkucaja srca i na jednom treningu na stazi pokazivao je 246 otkucaja u minuti! Mislio sam da je pokvaren - otkrio je svoju priču emotivni Pattison u mixed zoni nakon finala SP-a.
Pravi ljudi oko mene
Premda je sumnjao u ispravnost uređaja, ipak je odlučio otići liječniku.
- Dijagnosticirao je problem i rekao mi da moram prestati sa svim vježbama, što mi je bilo čudno jer sam 18 godina svog života preživio naporno radeći. Pitao sam se u tim trenucima je li moja trkačka karijera završena.
Podvrgnut je operaciji tijekom koje je bio pri svijesti.
- Bio sam budan cijelo vrijeme i gledao kako mi spaljuju komadić srca. Imao sam samo 18 godina, a kako je bilo vrijeme Covida, nitko od bližnjih nije smio biti uz mene. Bilo je pomalo nadrealno. Cijelo je to razdoblje bilo zastrašujuće, ali imao sam prave ljude oko sebe.
Prebrodio je sve i u Budimpešti dočekao najveći trenutak karijere. I sada s velikim nestrpljenjem očekuje sljedeću godinu i Olimpijske igre u Parizu. No, prije toga ćemo ga već nadolazeći vikend gledati u Zagrebu. Možda i prvi put ispod 1:44...