Na Olimpijskim igrama u Tokiju ispisao je jedan od najčudesnijih scenarija. Bilo je samo po sebi senzacionalno već to što je pobijedio i osvojio zlato na 110 metara prepone, u situaciji kada se baš nitko ne bi kladio na njega, a cijela je priča postala još nevjerojatnija kad je otkrio kakvu je dramu proživio uoči polufinala kada je ušao u krivi autobus i umalo zakasnio na utrku.
Hansle Parchment, 31-godišnji Jamajčanin, zauvijek će pamtiti ovu sezonu koju će na koju će spustiti zastor u utorak na 71. Hanžekovićevom memorijalu. Bit će mu to prvi nastup u Zagrebu, na mitingu na kojem su u Memorijalnoj utrci Borisa Hanžekovića trčali i pobjeđivali gotovo svi svjetski i olimpijski prvaci u posljednjih 25 godina. Malo smo ga iznenadili tim podatkom kad smo ga uhvatili u hotelu Hilton Garden Inn, gdje čeka utorak i nastup na mitingu.
- Zbilja? Nisam to znao, ali prvi sam put ovdje, tako da i ne znam previše o mitingu. No, prema svemu što sam dosad vidio, ovo je lijepo mjesto.
Tokijska volonterka
Sada je red na njemu da produži popis olimpijskih pobjednika koji su osvajali pehar u Zagrebu.
- To bi bilo lijepo - smije se Parchment.
Je li uopće uspio otići kući na Jamajku nakon Tokija i s najbližima proslaviti najveći uspjeh karijere?
- Malo, otišao sam na nekoliko dana, možda tjedan. Bila je to stvarno dobra proslava, ali naravno, nije bilo pretjerivanja jer sam morao ostati koncentriran na natjecanja koja su mi ostala do kraja sezone. No, sada se baš radujem vremenu koje je preda mnom i razdoblju opuštanja.
Parchment je osvojio broncu još na Igrama u Londonu 2012., tri godine kasnije i srebro na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, ali otad je bio u padu. Još od te 2015. nije trčao ispod 13.10 i nitko od stručnjaka u njemu nije vidio ni kandidata za medalju u Tokiju, a kamoli za zlato.
Je li njemu samome u bilo kojem trenutku prošla kroz glavu misao da bi mogao do zlata, pogotovo pored Granta Hollowaya koji se činio nepobjedivim i koji je ove sezone trčao samo stotinku sporije od svjetskog rekorda?
- Često mi postavljaju to pitanje, a moj odgovor glasi - ja sam uvijek pun samopouzdanja i uvijek mislim da mogu pobijediti. To je način razmišljanja kakav bi trebao imati svaki sportaš, čak i ako u određenom trenutku i nije realno najbolji. Samo tako možete uspjeti. Moraš vjerovati da si najbolji, samo tako to možeš i pokazati svima. Velika samouvjerenost i težak rad su mi donijeli zlato u Tokiju.
Donijela mu ga je i jedna volonterka (Tijana Stojković Kawashima) koja mu je posudila novac za taksi nakon što je zbog vlastite nepažnje sjeo u krivi autobus i umjesto na stadionu, završio u veslačkom centru.
Što mu je prolazilo glavom kad je shvatio da možda neće stići na vrijeme na polufinalnu utrku?
- Razmišljao sam o tome kako će se kod kuće pričati o Hansleu Parchmentu, atletičaru koji je propustio polufinale jer je ušao u krivi autobus. To definitivno ne bi bilo dobro za mene. No, cijelo to vrijeme nisam previše paničario, sve do trenutka dok taksi u kojem sam se vozio nije upao u gužvu. E, tada me uhvatila panika. Počeo sam razmišljati hoće li se promet raščistiti, koliko će nam vremena trebati do stadiona, hoću li stići na vrijeme na stazu. No, srećom, sve je dobro završilo.
Najljepše u ovoj priči je da Parchment nije zaboravio tko mu je pomogao i bez koga se ne bi našao ni na startu polufinalne utrke, a kamoli osvojio zlato. Dan nakon uspjeha karijere vratio se u veslački centar i pronašao volonterku.
Vratio joj je novac, poklonio joj majicu jamajčanske reprezentacije, a koji dan kasnije je uslijedio i poziv da dođe na Jamajku o trošku tamošnjeg Ministarstva turizma.
- Bilo je predivno iskustvo ponovno je sresti nakon finala. Ona stvarno nije imala pojma da sam osvojio zlato, nisam čak siguran ni je li znala kojim se sportom bavim, jesam li atletičar, plivač ili nešto treće. Iskreno, bilo mi je jako važno da se vratim tamo i pokažem joj koliko je bilo značajno to što je napravila za mene.
Vratili smo se na kraju još malo na zagrebački miting. Koliko Parchment može biti brz na kraju sezone?
- Uvijek se trudim trčati svoja najbolja vremena. Jako se dobro osjećam, radujem se utrci i nadam se da mogu nastaviti onako kako sam trčao u zadnje vrijeme. Vjerujem da mogu do dobrog rezultata u Zagrebu.
Je li u opasnosti i rekord mitinga koji još od 1999. drži Mark Crear s fantastičnih 12.98?
- Definitivno je moguće da padne, to je rezultat koji je dohvatljiv. Konkurencija je jako dobra, dolaze i Devon Allen i Ronald Levy, koji su bili brži od mene u Zürichu i stvarno se radujem što ću imati priliku za revanš. Mislim da smo sva trojica i dalje u dobroj formi i da nas čeka vrlo jaka utrka.
Sljedeći cilj
Pun je motiva i za sljedeću sezonu u kojoj će šlager biti Svjetsko prvenstvo u Eugeneu, od 15. do 24. srpnja.
- Nemam zlato sa svjetskih prvenstava i to je još jedan cilj koji bih volio ostvariti, nadam se da ću imati snage za to. Radujem se sljedećoj godini, SP je ovaj put puno bliže kući i mislim da će biti jako dobro. Nadam se i da će biti toplo kao u Japanu jer visoke temperature su jako važne za brzo trčanje.