Zaključena je 25. Nagrada Dubrovnika, posljednja stanica Brdskog prvenstva Hrvatske za moderna i povijesna vozila. S nestrpljenjem čekano natjecanje dalo je odgovore na sva pitanja koja su nakon Buzeta ostala u zraku, a bilo ih je. Borba za klupskog prvaka Hrvatske, borbe za grupe, ali i klase, kao i borba u dvije kategorije povijesnih vozila okončane su na Osojniku, u organizaciji AK Dubrovnik racinga, u dvije vožnje kroz 17 zavoja.

Već nakon verifikacije bilo je jasno da će domaćinima borba za klupski naslov biti lakša od očekivanog. Naime, AK Župa dubrovačka, koja je zaostajala osam bodova za vodećim AK Dubrovnik Racingom, imala je upola manje predstavnika od domaćina (sedam prema 14). No, ništa nije bilo gotovo, barem ne do kraja subotnjeg dana treninga. Tehnički kvarovi Katića, Sikirice i Kmetovića te teško izlijetanje Andrejevića podigli su bijelu zastavicu u borbi za prvaka države pa je AK Dubrovnik Racing u nedjelju i potvrdio titulu. Premda brojčano slabiji, AK Pelješac Racing je cijelu sezonu izvrsnim priredbama izborio i zadržao svoje zasluženo treće mjesto poretka među gotovo 40 klubova.

Knego iza Jurišića

Nakon subotnjih treninga i državni prvak na brdskim stazama u Kategoriji 1, Dejan Dimitrijević je imao neotklonjiv kvar na svom Seat Leonu, pa je publika ostala uskraćena za njegove vožnje u nedjelju. Srećom po Dejana, on je titulu nepobitno osigurao, i u ukupnom poretku, i u Grupi 1. Dejanov kvar otvorio je put do postolja novim vozačima, pa je zaključno s Dubrovnikom njih čak 13 stalo na tri najviše stepenice Kategorije 1.

Ukupni pobjednik Nagrade Dubrovnika naš je mladi as Matija Jurišić, koji je postavio i novi rekord staze. Drugu stepenicu zauzeo je Žarko Knego, a treću Nikola Radnjić. Zanimljivo, nitko iz najjače Grupe 1 nije bio na najvišim stepenicama. Zlatko Dubreta, pobjednik Grupe 1, a ujedno i jedini ostali nakon kvarova Dimitrijevića i Mara Slade, bio je tek 14. u ukupnom poretku.
U Grupi 2 je Eris Marotti je do posljednjeg trenutka sanjao titulu koja mu je sa samo pet bodova zaostatka za jednim od najvećih automobilista Hrvatske, Nike Pulića, i dalje bila dostižna. No, nije bio njegov dan, odnosno njegovoj Škodi, pa se morao zadovoljiti tek sedmim mjestom grupe. Pobjednik grupe u Dubrovniku bio je domaći vozač Žarko Knego ispred klupskog kolege Nikole Radnjića, dok se Niko Pulić popeo na treću stepenicu. No, to mu je bilo sasvim dovoljno za titulu prvaka Grupe 2. U ukupnom poretku Grupe 2, iza Erisa i Nike, na trećem mjestu je Tamas Tomcsanyi.

Matija Jurišić

TOMISLAV MOZE

Grupa 3 je u Dubrovniku bila najmanje zastupljena, budući da je Marko Pleše u Buzetu osigurao titulu. Za drugu i treću poziciju borili su se Matija Jurišić i Marino Poropat, iz tog duela je Matija izašao kao pobjednik. Treće mjesto pripalo je izvrsnom Mladenu Đajiću, koji je vidno napredovao od starta sezone, pa je osim trećeg mjesta Grupe 3 ostvario i izvrsno sedmo mjesto ukupnog poretka. Poredak Grupe 4 se nakon ciljne linije Dubrovnika nije promijenio. Prvo mjesto u ukupnom poretku grupe - baš kao i prvo mjesto u Dubrovniku - osvojio je iznimno brzi Ante Alduk. Drugo mjesto pripalo je Ivanu Bataliću, dok je treći bio Saša Radola. Boris Katić je završio na četvrtom mjestu, no osigurao je drugo mjesto ukupnog poretka grupe, dok je treći u ukupnom poretku grupe Sandro Jaketić.

Mrtva utrka u Grupi 6

U Grupi 5 borba za prvo mjesto vodila se između Stipe Medića i Marina Božičevića, no pitanje je bilo hoće li Marin uspjeti sastaviti svoj Peugeot 106 nakon teškog izlijetanja u Buzetu. Nevjerojatna volja Marina i njegove automobilističke obitelji uspjela je gotovo iz nule složiti “sto šesticu” i iako nije uspio izboriti titulu prvaka grupe, zaslužio je nekakvu medalju za ludu volju. U Dubrovniku na kraju ni jedan ni drugi nisu uzeli najvišu stepenicu, nego je to maestralnim nastupom učinio Ivan Bekavac, dok je Medić bio drugi, domaći vozač Mato Milković treći.

Mrtva utrka vozila se u Grupi 6, gdje su - kad se odbiju bodovi najlošijeg rezultata sezone - Sandi Peteh i Ivan Grozdanić bili izjednačeni i u Dubrovniku je samo najbolji rezultat dolazio u obzir. No, grupu je u Dubrovniku osvojio izvrsni Branimir Polić ispred Sandija Peteha i Denija Kmetovića. Premda je Grozdanić bio tek četvrti u grupi, prva trojica su vozila klasu 6a, a Grozdanić 6b. Ukupni bodovi za grupu izvlače se iz bodovanja klasa, čime je Ivan Grozdanić postao novi/stari prvak Grupe 6.
U klasi E1 moto nakon jako dugo vremena vidjeli smo Luku Fabijančića, koji je uvjerljivo slavio ispred Marija Barovića. Ukupnu pobjedu sezone ipak odnosi Filip Bilota, koji je Dubrovnik upisao kao svoj prvi DNF sezone. U nacionalnoj klasi pobjeda i titula prvaka ostaju u Dubrovniku, u rukama Đive Franića.

U brdskom prvenstvu povijesnih vozila najbrži u Grupi A bio je Nenad Gržančić ispred Ante Gaćine i Dina Baričevca, čime je osigurao titulu prvaka Grupe A. Isto je pošlo za rukom i Arminu Mujkanoviću, koji je pobjedom ispred Karla Grabara i Jurice Ivanovića osigurao titulu prvaka Grupe B. AKK Potkoš državni je klupski prvak u Prvenstvu povijesnih vozila, ispred AK Skradina i AKK Fly with Kolman.

U Kategoriji 2, formulama i prototipovima, koji su svoje prvenstvo završile u Buzetu, prvak Hrvatske u generalnom poretku je Laszlo Szasz, Mađar s domaćom licencom, vozač Dubrovnik Racinga. Njegov sunarodnjak iz Pelješac racinga, Tamas Kovacs, prvak je Grupe.