Prvi puta nakon više od čak 50 godina, posljednja utrka sezone Formule 1 u koju su trojica vozača ušla sa šansom za osvajnje naslova, rasplela se u korist onoga koji je bio i vodeći uoči iste. Prethodnih pet takvih slučajeva završilo je slavljem drugoplasiranog ili čak trećeplasiranog.
Lando Norris bio je stoga pod velikim pritiskom u Abu Dhabiju, međutim odradio je posao bez greške i dočepao se najprestižnije titule u svijetu autosporta. Barem djelomično je tako dokazao da nije baš posve mentalni slabić, kakvim su ga dežurni kritičari znali opisivati. I nije to jedina etiketa koju je demantirao, jer dosta ih je koje su mu ljepili na leđa: bahat, privilegiran, razmažen...
Hrvao se Lando Norris proteklih sedam godina, otkako je stigao u F1, s takvim stavovima, ali unatoč njima, možda baš i u inat njima, postao je prvak Formule 1. Borio se s “proročanstvima” da nikad neće to postati jer mu u setu vozačkih vještina koje su potrebne da se uđe u panteon autosporta nedostaje odlučnosti, pozitivne drskosti, probojnosti i malo više oštrine u borbi kotač uz kotač. Malo više egoizma i beskrupuloznosti, što su inače obilježja šampionskih vedeta.
Lando je, međutim, uspio.
- Osvojio sam titulu na svoj način - s osjećajem olakšanja rekao je nakon što je sezona završila u nedjelju u Abu Dhabiju.
- Sretan sam što sam cijelo vrijeme bio svoj i osvojio naslov na način na koji sam ja želio osvojiti, a to je da se nisam pretvarao da sam netko drugi. Nisam želio biti agresivan kao Verstappen ili nametljiv kao što su neki prvaci bili u prošlosti. Moj je stil pokušati biti dobra, poštena osoba i dobar član momčadi.
Norrisa jednako tako prati glas da je tip koji nosi “srce na rukavu”, odnosno da se ne srami pokazati svoje emocije, pa ni svoju ljudsku ranjivost. A to je nešto što izlazi iz okvira Formule 1, koja je oduvijek epitom za frajere, stamene, čvrste i neustrašive likove.
Roditelji ga nisu usmjeravali
Lando je, uostalom, već prije nekoliko godina otvoreno govorio o vlastitim borbama s mentalnim zdravljem, kako se u ranim godinama F1 karijere suočavao s depresijom, sumnjama u sebe i intenzivnim pritiskom zbog izostanka rezultata. I dok su neki u tome vidjeli manu, da je zbog toga zapravo (pre)mekan za surovi F1 svijet, s vremenom je engleski vozač uspio to pretvoriti u svoju prednost. Čak je dobio i potporu dijela navijača, nekima je radi takve otvorenosti postao i inspiracija. Svakako je ponudio drugačije lice F1 zvijezde u odnosu na uvriježenu percepciju.
- Lijepo je biti heroj, ali dio herojstva je i pričati o vlastitim problemima i vlastitim slabostima. Sjajno je vidjeti da se takva svijest razvija i kod vozača u Formuli 1 - u jednom ranijem intervjuu ga je indirektno pohvalio i Sebastian Vettel, četverostruki prvak.
Norris je govorio već kako je spomenute probleme prevladao uz otvorenost, iskrenost prema sebi i drugima, ali i uz veliku potporu najbližeg okruženja: obitelji, prijatelja, momčadi. I nije ih zaboravio istaknuti i neposredno nakon osvojene titule prvaka.
- Moja motivacija nije dokazati da sam bolji od svih ostalih vozača. To nije ono što me čini sretnim. Neću se sutra probuditi i reći: “Tako sam sretan što sam pobijedio Maxa”. Iskreno, uopće me nije briga za to. Neću biti ponosan jer mogu reći “ja sam prvak Formule 1”. Da, možda će mi to izmamiti osmijeh, ali neće to biti razlog iskonske sreće. Ja sam ponosan zato što sam svojom titulom učinio druge ljude sretnima i to je najvažnije zbog čega sam sretan. Mogu reći “mama je sretna”, “tata je sretan”, “brat i sestra su sretni”, “moji prijatelji su sretni”. To je sve što trebam u životu - naglasio je Norris.
Lando je rođen u Bristolu 1999., u imućnoj obitelji, budući da je otac Adam zgrnuo bogatstvo u financijsko-mirovinskom sektoru i “umirovio” se već sa 36 godina. Očeva “vrijednost” danas se procjenjuje na oko 250 milijuna dolara. Lando je, reklo bi se, rođen sa zlatnom žlicom u ustima, što je uključivalo, primjerice, i privatno školovanje, djelomično i kod kuće, a imao je, jasno, na raspolaganju sve resurse za karijeru u automobilizmu, što nije zanemariva stavka. Jer automobilizam nije nimalo jeftin sport, pogotovo na ovim višim razinama.
- Nismo ga usmjeravali, to je bila njegova želja, ali kada je odlučio da želi voziti utrke dali smo mu maksimalnu potporu - govori majka Cisca, inače Belgijanka zbog čega i Lando, što nije baš poznata činjenica, ima također i belgijsko državljanstvo, baš kao i Verstappen, čija je majka također Belgijanka.
Prošla sezona je bila ključna
Norris je prošao uobičajen put za F1 vozača, od kartinga - gdje je bio europski i svjetski prvak - preko nižih, “juniorskih” kategorija (Formula 4, Formula 3, Formula 2) u kojima je također osvajao titule, a od njegove 14. godine karijera mu je pod paskom Amerikanca Zaka Browna, koji tada još nije bio preuzeo upravljanje McLarenom. No, kako je 2016. došao na čelo slavne britanske momčadi, bilo je sasvim logično da tamo instalira svog pulena, kad se otvori prilika.
To se i dogodilo 2019. godine, međutim, to nije bilo samo zbog privatnih odnosa ili interesa, već je Lando Norris nedvojbeno imao u sebi brzinu potrebnu za F1 društvo. To je bio jači argument od njegove obiteljske pozadine, odnosno nije Norris bio vozač koji je trebao platiti svoje mjesto u momčadi. Iako bi mu bilo lako nakalemiti renome privilegiranog člana Generacije Z, Norris je doista svoje mjesto u F1 zaslužio temeljem svojih vozačkih sposobnosti.
Nije u početku to bio “kompletan paket” - nema ga, uostalom, Lando ni sada - ali u ovih sedam godina u Formuli 1 radio je na sebi i nadogradio svoje vještine u dovoljnoj mjeri da postane prvak.
U međuvremenu je stekao i simpatije navijača sa svojom sramežljivo-šaljivom osobnošću te već spomenutom prirodnosti, autentičnosti. Popularnost je stekao i tijekom pandemije kao dio takozvanog "Twitch kvarteta", zajedno s kolegama koji su i generacijski bliski, Alexom Albonom, Georgeom Russellom i Charlesom Leclercom, čije su bitke u video-igricama bile dosta praćene...
- Znam ga od njegove 14. godine i sjećam ga se kao sramežljivog dečka, a još uvijek je zapravo takav, miran i povučen na neki svoj način - reći će Brown.
- Iako ispada kao da je neki ekstrovert, zapravo nije. Ali je sazrio i osjeća se ugodnije u svojoj koži nego što je to možda bilo na početku F1 avanture.
Norris je svu dosadašnju karijeru, svih sedam godina, proveo u momčadi McLarena, u koju je došao kao zamjena za ni manje ni više nego Fernanda Alonsa i odmah je postao svojevrsni projekt momčadi. No, kako je u Formuli 1 glavni faktor uspjeha ipak kvaliteta bolida, a prvih Landovih sezona bolid McLarena i nije bio baš "nešto", niti on nije dolazio do izražaja.
Bio je to i posredni uzrok ranije spomenutih Landovih faza “depresije”, odnosno propitkivanja vjere u sebe i vlastitih sumnji je li uopće dovoljno dobar za F1 svijet. Imao je povremenih bljeskova, skupljao je postolja, ali pobjeda bi stalno izmicala. Postavio je i rekord za vozača s najviše postolja (15) prije prve pobjede. Uostalom, zbog toga su i kritičari malom igrom slova njegovo ime i prezime preinačili u Lando NoWins (Lando BezPobjeda)...
Napokon je u 110. utrci u karijeri, lani u Miamiju, dočekao i pobjedu i to je bio zapravo početak priče koja je završila ove nedjelje u Abu Dhabiju. Jer McLaren je od sredine prošle sezone napokon složio bolid koji je postao prijetnja Red Bullu, a time je “narastao” i Norris koji je čak stidljivo i zaprijetio Maxovoj vladavini. No...
- Ta prošla sezona bila je ključna za Landa jer mu je pokazala da se može nadmetati s Maxom, da može biti na toj razini potrebnoj za titulu - rekao je Brown.
Zato je Norris u 2025. ušao kao favorit broj 1 za naslov.
Makar, nije sve teklo glatko jer momčadski se kolega Oscar Piastri bolje snašao i preuzeo uzde u svoje ruke. Stvar je, čini se, bila u sitnim detaljima oko postavki ovogodišnjeg bolida, a tu se Australac brže i bolje adaptirao. Lando se zato bacio na posao...
- Shvatio sam da moj način ne donosi rezultate i morao sam shvatiti stvari na drugačiji način. Morao sam razgovarati više s inženjerima, morao sam shvatiti što trebam mijenjati i kako, morao sam shvatiti zašto sam napet u kvalifikacijama, shvatiti zašto donosim odluke koje donosim. Razdoblje loših rezultata nije bilo do brzine, jer brzina je uvijek bila tu, već do nemogućnosti da povežem sve stvari koje treba povezati za dobar krug i za dobru utrku. Nisam mogao samo reći "probat ću opet sljedeći vikend", jer to nije dovoljno, morao sam shvatiti stvari na dubljoj razini - objasnio je s dozom filozofije Norris.
Na koncu je ipak na vrijeme pohvatao konce, "povezao" se s bolidom na način kako to samo vozači mogu. Bilo je u tom procesu, i prije i poslije, nesavršenosti, ali u posljednjoj trećini sezone Norris je sveukupno odradio dovoljno dobar posao da završi na vrhu poretka. Da postane prvak Formule 1.
I vjerojatno će to malo promijeniti narativ oko njegove karijere. Neće ga se više gledati kroz obiteljsko bogatstvo i sve posljedične povlastice, kroz krhki mentalitet ili nedostatak čvrstine, već mu se mora priznati da je prvak Formule 1. Došao je do te laskave titule na drugačiji, "landovski" način, ali je uspio. I to je činjenica za divljenje, jer samo su još 34 osobe u povijesti uspjele to ostvariti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....