Slavonski Brod u četvrtak se ujutro, pa čak i doslovno probudio obogaćen zlatom. Naime, tijekom noći se još, u rane jutarnje sate malo po ponoći u Brod vratio novi boksački mlađeseniorski prvak Europe. Znamo pouzdano jer smo se čuli u kasne sate srijede, još dok je zajedno s ocem i trenerom, Perom Veočićem, hitao u rodni grad.
"Ma, odmah smo krenuli naravno. Ipak smo dugo bili u Poreču, dva tjedna i već sam se zaželio doći doma", iskreno će Gabrijel Veočić, “Grom iz Broda”, najbolji mlađeseniorski (do 22 godine) boksač srednje kategorije u Europi.
Stiglo i 15-ak Brođana
"Je, bilo je malo slavlja jasno. Puno čestitki, bit će toga sada neko vrijeme. A došlo je i mojih Brođana na finale, mislim 15-ak. I jest da sam, naravno, sportaš i da moram paziti i na prehranu, ali bez brige. Bilo je i kulena i kulinove seke, ha, ha. Dočekalo me već u autu. Da se nađe po putu."
Gabrijel Veočić prvi je hrvatski boksač od kako nam je samostalne domovine koji se okitio zlatnom kolajnom u uzrastu do 22 godine. Ukupno je, pak, Hrvatska imala u biti malo eurpskih seniorskih prvaka. Samo trojici je to uspijevalo. Legendarnom Mati Parlovu (1971. i 1973.), pa Marijanu Benešu (1973.) i Filipu Hrgoviću (2015.). Istina, tu odmah moramo razjasniti da su trojica spomenutih zlato osvojila na “pravim” seniorskim prvenstvima, ne na smotrama poput ove u Poreču koja je nedvojbeno također seniorsko natjecanje, ali je imala ipak dobno ograničenje (do 22 godine).
Gabrijel je u Poreču suvereno pobijedio prve tri borbe (Leo Cvitanović - BiH, Lukas Fermeza - Slovačka, Sam Hickey - Škotska), da bi u finalu “pao” Bugarin Rami Mofid Kiwani. Borac kojeg je Gabrijel dobio prethodno u sva tri navrata. Posljednji puta u talijanskom Rosetu prošle godine, na tadašnjem EP do 22 godine.
Sve mi išlo od ruke
"U finalu je manje-više proteklo sve po planu. Prve dvije runde smo dobro odradili, dobili smo “čisto” (5-0 i 4-1). Treću sam jedino malo “usilio”. To je bio nedostatak malo i snage, nisam dobro slušao trenera, pa onda publika koja je navijala za mene jasno... Sve se nekako spojilo, znao sam da sam jako blizu pobjede. Ta nije bila dobra", otvoreno će Veočić.
E sad, tu treću su suci bodovali, sva petorica za Bugarina Kiwanija (5:0). U redu, možda i jest djelomice bio bolji, ali malo nas je ipak iznenadilo ovakvo sudačko viđenje i rezultat koji bi sugerirao očitu superiornost.
"Da, složio bi se. Nije baš bilo tako “čisto” ili uvjerljivo. Moglo je biti 3-2 za njega ili 3-2 za mene. Nije bila ipak mislim baš neka velika razlika."
Gabrijela Veočića smo spominjali i prije Poreča za favorita, pa i ne samo za medalju, već i za zlato. Ovaj mladić naime u svojoj je kategoriji i uzrastu doista sam europski vrh, a očiglednu je vrijednost iskazao i u prosincu prošle godine na seniorskom SP u Beogradu. Ondje je otišao daleko najdalje od svih Hrvata, do četvrtfinala, tada izgubio od kasnijeg svjetskog prvaka, te na koncu zauzeo 5. mjesto. Koliko je ta uloga favorita koje je morao biti svjestan, bilo breme (ako je bilo) u Poreču?
"Nisam imao opterećenja. Osobno mi je cilj bila medalja, to da, a kojeg sjaja... Nisam o tomu razmišljao prije natjecanja, pa čak ni na samom početku. Otvorio mi se put, idemo tako reći. Dobro sam se pripremio, sjajno osjećao, sve mi je išlo od ruke i to je onda kao rezultat dalo ovo zlato. Moja prva seniorska medalja i odmah zlato. Dobar znak."
Još jedan dobar, jer znakova je i dosad bilo dosta. Prije šest godina bronca na kadetskom EP, perije pet ljeta srebro na juniorskom EP, pa onda 2019. bronca na mlađeseniorskom EP. Da i ne spominjemo ukupno 11 naslova državnog prvaka, ali najveći nagovještraj velike karijere svakako je četvrtfinale seniorskog SP potkraj prošle godine. U svojoj 20. tek godini! Cijelu karijeru Gabrijel trenira pod paskom oca Pere i cijelo vrijeme u BK Brod. Uvjeti?
"Jako dobri, ne mogu ništa reći. Uvijek može biti i bolje, ali ne mogu se požaliti. U Brodu imamo sve, dvoranu u kojoj smo često i sami odnosno samo za nas. Malo nas prati i Grad Slavonski Brod, ne mogu reći ništa loše, dapače sve jako dobro."
Nema puno odmora
Gabrijel neće međutim dugo odmarati. Koji dan tek jer...
"Za dva tjedna je seniorsko državno prvenstvo u Zagrebu, već 8. travnja. Onda planiram 21. svibnja na seniorsko Europsko prvenstvo u Armeniji. Tamo će konkurencija biti još jača, ali će i više od polovice boksača na tom prvenstvu biti i ovi mlađi koji su sada nastupali u Poreču. Tako da očekujem medalju i na tom EP. To će mi biti cilj, a sad vidjet ćemo što će se dogoditi."
Jedno će ipak istaknuti.
"Idem korak po korak, i u fokusu je sad Prvenstvo Hrvatske, pa onda i Europsko u Armeniji, ali ako o snovima pričam... najveći mi je svakako nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. To mi je san!"
Ovaj bi dečko mogao i dosanjati te snove. Sve dosad učinjeno ide u tom smjeru i valja upamtiti ime ovog mladića. U lipnju će navršiti tek 21 ljeto, a već leti na zlatnom sjaju!