U zagrebačkoj je Areni okončano jubilarno 20. Svjetsko prvenstvo u hrvanju. Doduše, ova brojka od 20. prvenstva odnosi se samo na razdoblje od 2005. kad su objedinjena natjecanja na istom prvenstvu i slobodnim i grčko-rimskim načinom, kao i nadmetanja žena. Do prije dva desetljeća ova natjecanja, odnosno hrvački načini, bili su razjedinjeni, što ukazuje na daleko dužu tradiciju hrvanja.

Primjerice, još od 1904. do 1921. održavana su natjecanja koja se ipak vode kao neslužbena SP, dok od 1921. postoje službena SP grčko-rimskim načinom i takvih je nadmetanja održano 39, sve do 2005. Tako gledano, zagrebačko prvenstvo je 59. SP grčko-rimskim načinom.

Budimpešta je bila najčešći domaćin dosad, četiri puta. Slobodni način počeo se hrvati nakon II. svjetskog rata, odnosno od 1951. (najviše puta u Sofiji, u tri navrata), dok su se žene pojavile na SP bitno kasnije, 1987. (najčešći domaćin Sofija, četiri puta).

Alston J. Nutter - Dominik Etlinger

DAMIR KRAJAC Cropix

U Zagrebu je proteklih devet dana strunjačama Arene prodefiliralo oko 900 hrvačica i hrvača iz 88 država, sa svih kontinenata. Sigurno jedno od najvećih natjecanja ove godine u našoj zemlji, ujedno prvi put da je Hrvatska bila domaćin SP u hrvanju. Više je nego izvjesno da nadmetanje ovakve razine, u ovom sportu, nećemo imati sljedećih... Pa nekoliko desetljeća, po svemu sudeći.

Naime, zanimanje za domaćinstva svjetskih prvenstava posljednjih je godina silno naraslo, poglavito u Aziji, uz to to postaje i ne baš jeftino natjecanje. Za Zagreb, za prijavu odnosno organizaciju, valjalo je platiti dva i pol milijuna eura United World Wrestlingu, no već sljedeći domaćin (koji je određen baš u Zagrebu), to je 2027. Manama, glavni grad Bahreina, ima za platiti malo više od četiri milijuna eura. Nešto inflacija, ali više od toga vrlo visoki kriteriji koji onda podižu i cijenu organizacije.

Rus je prekršio pravila MOO-a

Zagreb, odnosno Hrvatski hrvački savez, doista su položili ispit. Ne tvrdimo to stoga jer smo eto, mi baš domaćini pa onda kao “nećemo svoje kritizirati”. Ne, da nešto doista nije “klapalo”, ne bismo to “zamračili”. Ocjenu organizacijske izvrsnosti dali su i strani novinari, čelnici United World Wrestlinga. Ona priča oko protjerivanja iz naše domovine Rusa, Ermina Seferšajeva, uslijedila je nakon žalbe “neke strane reprezentacije”.

Možemo samo pretpostaviti da je riječ o ukrajinskoj, međutim, on je jedini Rus ili Ruskinja koji je dobio izgon iz Hrvatske, odnosno s prostora EU. Razlog je njegova podrška na društvenim mrežama ruskoj agresiji na Ukrajinu. To je već i kršenje pravila MOO-a postavljenih još 2022. godine, ako je netko zaboravio. Apsolutno je onda logično i ispravno da je takav lik ispraćen iz naše zemlje. Toliko o tome.

Sa sportskog pak gledišta, generalno hrvatski nastup zaslužuje visoku ocjenu. Ona se temelji primarno na medalji Karla Kodrića. Prva hrvatska na svjetskim prvenstvima nakon 11 godina, to je nešto što ima “težinu”.

- Karlo je jako dobar dečko, pristojan, ali u borbi je jedna sasvim druga osoba. Tu je beskompromisni borac - zbori Anton Đok, izbornik hrvatske hrvačke reprezentacije.

- On je nešto kao Janica Kostelić u glavi. Hladan kao špricer, dođe na trening i onda radi sve što mu trener govori. To ga krasi. On sluša sve, takav je. Njemu ako kažete: “Nosi ovaj kamen na brdo”, on će ga nositi. Neće pitati trenera zašto, već će to napraviti. To ga krasi i u svakoj borbi, uvijek sluša nas iz kuta. Da imam deset Karla, mogao bih ovaj posao raditi 50 godina i ne bih imao stresa. Karlo Kodrić je borac natjecatelj. Ima jako puno odličnih hrvača, ali koje trema ponekad sputava ili malo previše podigne, dok je Karlo rođen za natjecanje. Na natjecanju je on prvi na zagrijavanju, njemu je natjecanje vrh svega, ono što ga ispunjava - napominje izbornik Đok.

Ukupno pak, u grčko-rimskom načinu, naših osam hrvača ubilježilo je devet pobjeda. Malo? Pa, i ne baš. Prvo, konkurencija je bila vrhunska, doslovno na razini posljednjih OI u Parizu. Iako je godina postolimpijska, najbolji nisu “preskočili” Zagreb 2025. Tako gledano, ne samo devet pobjeda, već jedna medalja i repasaži Ivana Lizatovića i Marka Koščevića nisu malena stvar.

Ivan Lizatović - Hanjae Chung

DAMIR KRAJAC Cropix

- Lizatović je imao malu nesreću sa ždrijebom jer mu je prvi suparnik bio Korejac koji je došao do finala, koji je kasnije pobijedio i Rusa, dotadašnjeg svjetskog prvaka. Što se Ivana Hukleka tiče, maestralno je riješio Rumunja Gordana 8-0, pokazao da je spreman. To je dokazao jer je borbu kasnije imao sa svjetskim prvakom do Zagreba, Mađarom Losonczijem. Hrvao je gusto s njim, 3-4. Dobro, u posljednjim sekundama još jedan bod za Mađara, ali zato što smo izgubili “challenge” koji smo tražili. Dominik Etlinger je, recimo, dobro otvorio natjecanje, u konačnici ima dvije pobjede na turniru, što nije mala stvar. “Skinuo” je Amerikanca i Moldavca koji je bio u Parizu lani. To je inače borac od kojeg je izgubio u kvalifikacijama baš za Pariz, jedino što se sada u borbi s Moldavcem ozlijedio i zato nije ni mogao pružiti pravu borbu s Kirgistancem - nadovezao se izbornik Đok.

Loš ždrijeb za Koščevića

Ždrijeb je u hrvanju od vrlo velike važnosti (doduše, slično kao u mnogim borilačkim sportovima). No, kada smo kod ždrijeba, valja se prisjetiti da je Pavel Puklavec (do 72 kg) u kvalifikacijama već imao za suparnika Alijeva iz Uzbekistana koji je kasnije osvojio broncu. Superteškaš Marko Koščević (do 130 kg) pak je u drugoj borbi imao već nedodirljivog Iranca Amina Mirzazadeha. Čovjeka koji je sad već dvostruki uzastopni svjetski prvak (zlato i u Zagrebu), trostruki prvak Azije, brončani s OI u Parizu...

Hrvanje slobodnim načinom i ono djevojaka, odnosno naše Veronike Vilk, nećemo baš spominjati, jer tu zapravo nismo ni imali nikakva očekivanja. Posebno ne slobodnim načinom koji ionako nije odveć u nas razvijen.