Loše vijesti sa Svjetskog prvenstva u Beogradu: Šest hrvatskih reprezentativaca s ukupno - jednom pobjedom

U Beogradu je okončano još jedno tamošnje, već drugo uzastopno u istom gradu, seniorsko Svjetsko prvenstvo u hrvanju. Tamošnju Arenu je svakodnevno pohodilo 3000 gledatelja, i to s plaćenim ulaznicama. One besplatne ne spominjemo. Brojke koje su nestvarne za naše pojmove, ruku na srce. Doduše, ne samo u hrvanju, ali to je druga tema.

Rezultatski pak SP za Hrvatsku nije bilo uspješno. Sad ni ne govorimo o medaljama jer one su i inače ipak rijetkost kada su u pitanju svjetska prvenstva. Ono što nam nije uspjelo, a što je bio cilj uoči odlaska, osigurati odlazak na Olimpijske igre u Pariz za barem jednog, ako ne i dvojicu planiranih reprezentativaca, ostavljeno je za drugu priliku. Nisu uspjeli u svom naumu ni Antonio Kamenjašević (do 77 kg), niti Ivan Huklek (do 87 kg) koji su kao kandidati za Pariz prikazani od stožera reprezentacije, kako ne bi bilo zabune.

Antonio Kamenjašević je zaustavljen već u prvoj borbu, u kvalifikacijama od Kazahstanca Žadrajeva (5-0). Ivan Huklek je "pao" također u prvoj borbi, od Gruzijca Lashe Gobadzea (6-2). U kategoriji do 82 kg samo je jednu borbu trajao i Božo Starčević, poraz u prvoj borbi od Mađara Erika Szilvassyja (5-0). Za Filipa Smetka (do 97 kg) i nismo imali velika očekivanja, pa nas onda i nije baš iznenadio poraz, opet u prvom nastup već, od Amerikanca Josefa Patricka Raua (4-1).

Ivan Lizatović (do 63) je otišao najdalje, do četvrtfinala, ali nije mogao dalje preko Bugarina sa srbijanskom putovnicom, Georgija Tibilova (5-2). Prethodno je Lizatović svladao Mađara Krisztiana Kecskemetija (4-0).

Nismo zaboravili mladu Ludbrežanku Ivu Gerić (do 63 kg) koja je također glatko pala u 1. kolu, ali za nju je ovo SP primarno stjecanje iskustva.

Činjenica je kako je Hrvatska rijetko osvajala medalje na svjetskim prvenstvima u hrvanju. Točnije, od samostalnosti su kolajne na seniorskim SP osvajala te braća Žugaj, Neven broncu u Istanbulu 2011. i srebro u Taškentu 2014. te Nenad broncu u Moskvi 2010.

Jasno da nastup u Beogradu ne možemo orisati kao uspješan, iako bismo pogriješili i kada ne bismo naveli da je konkurencija u vrhunskom svjetskom hrvanju silna. U prvih 15-ak po kategoriji, gotovo pa svatko svakoga može dobiti. Što se Olimpijskih igara u Parizu tiče, priča za naše hrvače nije završena. Preostala su im još dva kvalifikacijska turnira sljedeće godine, europski pa svjetski). Uostalom, i na prijašnjim igrama - konkretno za Rio 2016. i Tokio 2021. - Božo Starčević i Ivan Huklek su pravo olimpijskog natjecanja izborili ne temeljem plasmana na SP, već kroz kvalifikacije.