U Zagrebu egzistiraju tri odbojkaška kluba koja će od sljedeće sezone nastupati u najelitnijem hrvatskom natjecanju, Superligi, a uz sva se tri imena veže ime Nine Matjačića, sjajnog trenera pogotovo za mlađe dobne kategorije, koji je prije 17 godina osvojio kadetsko zlato s reprezentacijom Hrvatske. Dugo godina je radio kao šef omladinskog pogona u Mladosti, odakle je i sam potekao, iz inkubatora tadašnjeg vrsnog stručnjaka Gordana Šnajdera čiji su produkti Laninović, Šimunčić, Marić, Antunović, Jakovčević i još mnogi drugi, da bi kasnije nastavio samostalno. Prvo u OK Olimpik, koji je vrlo brzo brojem djece nadmašio Mladost, da bi potom ostvario svoju davnašnju želju iz mladosti, da bude aktivni član Dinama. Pa kako nije uspio kao igrač, iako je bio na dobrom putu, odlučio je to napraviti kao trener, osnovavši prije pet godina klub Dinamo, ili točnije, preuzevši to ime od skupine studenata koja je još 2006. došla na ideju tako nazvati odbojkašku selekciju.

Treninzi na Peščenici

Uglavnom, Nino se nakon pet godina postojanja svake sezone sa svojim djevojkama penjao kat više i eto stigao do vrha. Korona ih je malo zaustavila, kao i sve, natjecanje je prekinuto prije kraja, no oni su u Prvoj ligi ionako bili prvoplasirani do prekida. Ovih su dana ponovno krenuli s treninzima.
- Je, gužva je, ima dosta organizacijskih poslova oko toga. Treniramo na Peščenici, u našem kako mu tepamo Domu odbojke na istočnom dijelu grada, no kako je velika dvorana, a očito je samo jedna čistačica, nakon sat i pol koliko imamo za trening je sat vremena ostavljeno za čišćenje dvorane. Tih 1330 kvadratnih metara parketa treba dezinficirati, a tu su i hodnici i svlačionice, tako da žena umire od posla.

Krenuli ste trenirati sa svim uzrastima i ekipama?
- Ne još, tri ekipe su počele trenirati na Peščenici, a jedna u Trnju, pored osnovne škole Marin Držić, na betonu. Dakle, 52 djevojke su krenule od prošlog tjedna s treninzima.
Pa to je tek kap u moru vašeg kluba, jer ste po nekim pokazateljima klub s najviše članica u Hrvatskoj, a tek ste proslavili pet godina postojanja.
- Točno, do početka pandemije koronavirusa i potresa u Zagrebu imali smo oko 700 igračica na našim popisima, u raznim kategorijama, od prve ekipe do škole odbojke. Zato ćemo od ovog tjedna krenuti i s treninzima na još četiri destinacije, na vanjskim terenima u gradu tako da omogućimo dijelu djece koja žele trenirati i roditeljima koji su ih voljni puštati na treninge da treniraju do kraja škole, negdje do polovice lipnja. I to u Trnju, na Jarunu, Sigetu i u Dubravi. Imamo dosta planova, čak razmišljamo produžiti sezonu i napraviti ljetnu školu odbojke...

Zadržali sve trenere

Vi ste klub koji živi od članarina. Koliko se to odrazilo tijekom pandemije na vaše poslovanje, koliko ste članova izgubili u tom periodu?
- Ne znamo još točno, vidjet ćemo tek sada kada ponovno krenemo s treninzima kakvo je stanje s članstvom. Mi smo posljednji trening odradili 13. ožujka, pa smo ostavili svim roditeljima na volju da plate ili za cijeli taj mjesec, ili pola, ili da uopće na plate, kako tko želi. Čak smo kao klub od svih članova tražili da se javi bilo tko ako je možda stradao u potresu, pa da svi zajedno nekako pomognemo, ali srećom se nitko nije javio, što je dobra vijest.
Kako se onda sada financirate?
- Dobili smo poticaj od SDUŠ-a, kojemu se zahvaljujemo na pomoći, za trenere koji su na našim vlastitim sredstvima, a imamo i dio honoraraca. Uglavnom, uspjeli smo zadržati radna mjesta, a to je trenutno najvažnije.
Ušli ste u Superligu kako stvari stoje dogodine. Koliko ste spremni za to, igrači i financijski?
- Financijski ćemo sigurno izdržati godinu dana, to nije sporno. A imamo i sustav iz kojeg crpimo igračice. Nama je prije pet godina kada smo krenuli bio cilj ući u Superligu, i to se ostvarilo. Kvalitetu dakle imamo, ali i kvantitetu. Seniorke su izborile Superligu, kadetkinje su 2017. bile druge u Hrvatskoj, mini-odbojka je 2019. bila prva u Hrvatskoj, a na gradskim natjecanjima u svakoj kategoriji kandidiramo za neku od medalja, što je dokaz da vrijedimo i da sustav funkcionira.

Na popisu 20 seniorki

Kako stojite sa seniorskim kadrom za sljedeću sezonu, koji su vam ciljevi?
- Imamo 20 igračica na popisu, ali samo 6-7 ih je iz Zagreba, dok su ostale djevojke iz drugih mjesta i mahom su otišle kući tijekom pandemije. Zato veći dio njih još nije prisutan na treninzima, iako se polako vraćaju, jer ih i neke fakultetske i školske obveze na to prisiljavaju. Uglavnom, prema preliminarnim razgovorima, manje-više sve igračice od ove sezone ostaju i dogodine, a planiramo i nekoliko pojačanja kako bismo bili što konkurentniji u Superligi u kojoj se ne želimo boriti za opstanak. Želja nam je biti stabilan superligaš iz sredine tablice, što vjerujem da možemo ostvariti već u prvoj sezoni najvišeg ranga. Želimo, nogometnim rječnikom rečeno, biti kao Lokomotiva u nogometu, Mladost nek se bori za naslov prvaka, kao i Dinamo, a mi smo tu negdje u sredini. Uostalom, mislim da Zagreb kao grad zaslužuje najmanje dva superligaša, ili kako sada stvari stoje tri, jer uz Mladost i nas tu je Olimpik koji proširenjem lige ostaje u Superligi.

Spomenuli ste brojku 700 do pandemije koronavirusa. Koliko onda imate trenera u klubu?
- Imamo 14 trenera s licencom, i pet demonstratora, studenata koji pomažu u radu. Od tih 14 u klubu je šest zaposlenih, ja i još petoro, trener prve ekipe Željko Nojić, Matea Deranja, Tea Samardžić, Viktor Butorac i Dino Kadić. Ma, kao i svi klubovi uostalom, funkcioniramo na tri razine: sponzori, gradski proračun i članarine. I čim se tu nešto ukine, već je problem, iako moramo priznati da su članarine najveći dio.

Dakle, 700 članica, 14 trenera, 5 demonstratora, a koliko ekipa?
- Igramo sa 37 ekipa u službenim natjecanjima, što iziskuje veliki trošak jer su tu licence, kotizacije, treneri... Ali, to je taj naš sustav koji očito daje rezultata. Recimo, mi na Prvenstvu Zagreba u mini-odbojci nastupamo sa 11 ekipa, od Dinamo I do Dinamo XI. I to igramo kvartovski, jer djeca tako i treniraju, pa onda i nastupaju za tu ekipu. Jedino za Dinamo I izvučemo sve najbolje djevojčice u klupsku selekciju i oni jedini igraju na rezultat. Sve ostale ekipe igraju tako da se djeca natječu i tu nam rezultat nije primaran, važno je da se druže, zabavljaju igrajući odbojku i da su sretna.