Sredinom travnja, mjesec dana nakon što je zbog mjera zaštite od pandemije koronavirusa “izbačen” iz bazena, jedan od naših najboljih plivača, europski prvak i osvajač svjetske bronce u juniorskoj konkurenciji - Nikola Obrovac (21) našao se u puno većim problemima...
- Strašno me boljela ruka, mislili smo da se radi o ozljedi tetive, da bi mi na pregledu u bolnici našli dva tromba - ispričao je Nikola nakon što se u petak vratio kući.
- U bolnici sam bio 10 dana, dobijao injekcije koje ću sada davati sam sebi, a sljedećih mjesec dana moram uzimati i tablete protiv zgrušavanja krvi.
Spasili ga Šoš i Šižgorić
Desetodnevna drama je, dakle, iza hrvatskog rekordera na 50 i 100 prsno. Drama sa sretnim završetkom.
- Čim sam doma, to znači da sam bolje. Sad još čekam ponedjeljak kad bi trebali doći posljednji nalazi koje su mi radili prije no što sam otpušten iz bolnice.
Suradnja s Krešimirom Šošom iz Prirodnog pokreta te Nikicom Šižgorićem, dugogodišnjim fizioterapeutom primarno Cibone i košarkaške reprezentacije, na određeni je način spasila Obrovca.
- Zahvaljujući njima smo sve otkrili na vrijeme. Naime, bio sam na terapiji kod Šižgorića, koji me poslao dr. Igoru Boriću, isti dan sam primljen u bolnicu Merkur, gdje su mi napravljene sve pretrage. I tako je sve prošlo dobro.
Iako bi strah bio normalan osjećaj u cijeloj situaciji, mladi Zagrepčanin je drukčije “čipiran”...
- Prebrzo se sve odvilo da bih se prestrašio. Morao sam se fokusirati na što brži oporavak.
To će, naravno, još potrajati.
- Za sada imam oprečne informacije od liječnika jer su mi neki rekli da ću prvih mjesec dana moći raditi noge, trbuh i leđa, dok drugi govore o mjesec dana potpune pauze. Više ću znati u ponedjeljak kad dođu ti posljednji nalazi.
Rekord iz Gwangjua
Samopouzdanje i optimizam koji emitira Nikola Obrovac daje mu za pravo nadati se povratku natjecanjima možda već krajem kolovoza na Europskom prvenstvu u Budimpešti. Ako se isto uopće bude održalo.
- Nemam razloga paničariti jer je bilo sportaša koji su se vraćali nakon puno, puno težih stvari. Recimo, moj vršnjak Kyle Chalmers iz Australije je operirao srce, šest mjeseci bio izvan bazena, da bi nakon svega postao svjetski prvak.
Iako je u ovom trenutku izlišno pričati o plivačkoj formi s obzirom da je zdravlje uvijek ispred svega, ne može se zaobići činjenica da je Obrovac s trenerom Domagojem Zajecom tamo negdje početkom travnja bio spreman napasti olimpijsku normu na 100 prsno (59.93) nakon što je prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Gwangjuu - dakle, na najvećoj sceni, što se uvijek posebno cijeni - spustio svoj hrvatski rekord na 1:01.18.
- Proteklih godina sam imao problema s prijelazom iz juniorske u seniorsku konkurenciju, ali stvari su polako počele dolaziti na svoje mjesto, sve bolje mi leži ta “stotka” (juniorske medalje osvajao je na 50 prsno, op.a.). Razlog tome je i razdoblje bez ozljeda, što je zasluga već spomenutih Šoša i Šižgorića, do kojih sam došao sam, preko roditelja pa sad definitivno imam sve uvjete za dobar rad. I da, forma je bila sjajna, a situacija s koronom krenula je pred vikend u kojem sam trebao krenuti s natjecanjima na kojima bih tražio kvalifikaciju za OI.
U međuvremenu su Igre u Tokiju prebačene na 2021. godinu.
- To je bilo za očekivati, situacija je takva kakva jest, svima nam je isto. Međutim, ja ne sumnjam da ću se vratiti još i bolji, motivacije mi ne nedostaje, sve ovo me učinilo još jačim, odlučnijim za ostvarivanje vrhunskih rezultata.
Hoće li to biti već ovo ljeto ili ćemo svi zajedno morati pričekati sljedeću godinu, u ovom trenutku je manje važno. Kao i paradoks da jedini plivač u Zagrebu s dozvolom za trening - ne može trenirati. Naime, u glavnom gradu među plivačima samo Obrovac ima status sportaša II. kategorije.
- Ispada malo šašavo, ali ima tko napuniti bazene. Od vaterpolista, preko plivača s perajama, do ronioca. S vremenom će se to širiti pa se nadam da ćemo uskoro svi biti na treninzima. Do tada moramo slušati i pridržavati se uputa - zaključio je prsaš Medveščaka.