Jedni vode borbu s lopočima, lokvanjima i različitim travama, drugi moraju paziti da se ne zabiju u smokvu dok trče u mrklom mraku. Ne, ovo nije priča o Botaničkom vrtu, nego o zagrebačkim sportskim objektima. Jarun i Svetice, dvije sramote nadomak centru glavnog hrvatskoga grada. Dvije sramote na kojima trenira nekoliko stotina sportaša svih uzrasta, a koje svakim danom postaju sve problematičnije i sve opasnije. I nikoga od gradskih moćnika, ni gradonačelnika Milana Bandića ni njegove vjerne sjenke, za to nije ni najmanje briga. Jer osim gomile obećanja i pustih fraza poput “u postupku je” i “planira se”, od njih nismo dobili ništa. O tragičnim uvjetima za treninge na Jarunu i Sveticama pisali smo puno puta posljednjih godina, a tako ćemo i nastaviti dok god se netko od odgovornih ne probudi i ne poduzme nešto.
Jarunu, kojem su nekad tepali “zagrebačko more”, u ovo doba godine bolje odgovara nadimak “zagrebačka bara”. Goleme količine nataloženog mulja i lopoči, odnosno lokvanji na površini vode onemogućavaju normalno održavanje treninga za veslače, kajakaše i kanuiste. I slika je takva već godinama.
- Uzeli su nam Jarun. Ništa ne rade, ne čiste ga i on se sve više i više pretvara u baruštinu. Sve je teže raditi, veslači se živciraju kad im zapnu lopoči za kormilo i stvarno ne znam dokle ćemo moći tako - rezignirano priča Nikola Bralić, trener olimpijskih, svjetskih i europskih prvaka, veslačke braće Sinković.
Puna kapa obećanja
On sam više nikome ne vjeruje, lažnih obećanja mu je puna kapa.
- Ma, to je obećanje ludom radovanje. Pa žičara se gradila već 20 puta, mostovi se grade otkad sam došao u Zagreb, a tu sam već 45 godina... Prestao sam vjerovati, predugo se obećava, a ništa se ne napravi.
Zagreb se kandidirao za Svjetski kup 2021. godine, a vodeći ljudi hrvatskog veslanja vjeruju da bi dobivanje ovog natjecanja moglo potaknuti gradske čelnike da krenu u obnovu Jaruna. No, Bralić ne vjeruje da Zagreb može dobiti domaćinstvo s aktualnim stanjem Jaruna.
- Ne vjerujem, to je ozbiljan zahvat. Treba sustavno raditi, početi u kasnu jesen, da se preko zime to iskopa, treba dovesti drugačije strojeve, a ne ove kakve su dosad kupovali, koji ne mogu očistiti ni bazen. To je čisto bacanje novca, plate ga pola milijuna kuna ili eura, a on ima profil cijevi 30 cm, pa čim se prvi busen lopoča zaglavi, gotovo je s kopanjem.
Martin: Pontoni su katastrofa, čudo je da se djeca ne potrgaju
Srebrni hrvatski olimpijac Damir Martin kaže da se već pomirio sa stalnom borbom s lopočima.
- Vidim da su poslali neke čamce da vade te dugačke trave, ali ima toga još hrpa. Nije rješenje svake godine ispočetka vaditi to van. Kad imaš parkiralište, lakše ga je natkriti, nego da svake zime moraš čistiti snijeg. Ovo svakako nije dugoročno rješenje. To bilje zapinje za pramac čamca, omota se oko vesla, zapne i ispod za peraju. Neki puta ni ne osjetiš problem, nego vidiš na brzinama da si bio sporiji i tek onda shvatiš da ti je lopoč dolje. Ili ti odjednom počne čamac skretati jer se lopoč zakačio za neki dio - opisuje Martin i upozorava na još jedan problem:
- I ovi prilazni pontoni su katastrofa. Samo umijeće djece koja tu treniraju je zaslužno što si ne potrgaju noge, to je rupa na rupi, oštar materijal. Osim toga, nema ih dovoljno i nisu uopće pričvršćeni. To su pontoni od Univerzijade, dakle imaju 32 godine. Svaka čast, kvalitetni su jer su toliko izdržali, ali to više nije za uporabu.
Jedina nada je obnova Jaruna ako Zagreb dobije Svjetski kup.
- Trenutno je sramota pozvati bilo koga ovamo, a kamoli cijeli svijet. (vb)
Nisu mulj i biljke jedini problem na Jarunu.
- U prvom dijelu sezone, do 1. svibnja se može raditi. Ali, baš kad treba najviše, najintenzivnije raditi, da naplatiš trud od šest, sedam mjeseci, Jarun to uništi. Malo nas izbaci s treninga INMusic, pa malo skuteri, pa malo ribiči. I nitko te ništa ne pita. Ne mislim da je Jarun samo za veslače, ali trebalo bi nas nešto pitati jer mi bez Jaruna nemamo kamo. A svi ostali mogu naći drugu lokaciju. Uvijek dovode frajere da vode Jarun koji nemaju veze s veslanjem, temeljnim sportom koji je pokrenuo Jarun - kaže Bralić i zaključuje:
- Nadam se da će ovo doći do ušiju onih koji odlučuju i da će shvatiti koliko je bitan Jarun. Ne samo za veslanje. Pa tamo dolaze deseci tisuća ljudi i na kupanje, i na biciklizam i na šetanje, trebalo bi nešto napraviti, trebalo bi pretvoriti tu baruštinu ponovno u jezero.
Sličnu nam priču nudi i Krešimir Petrović, trener našeg lakog samca Luke Radonića.
- Veslači svako malo moraju čistiti lopoče s vesla jer ne mogu odraditi trening. Kao da sprinteri moraju stajati svakih nekoliko metara i čistiti tenisice od blata. Na žalost, jedan takav dragulj se pretvara u močvaru - ističe Petrović.
Riječ je, kaže, o sustavnom problemu zanemarivanja Jaruna kao sportsko-rekreacijskog centra koji je sagrađen prvenstveno zbog veslanja i kajaka.
- Ne krivim za to ljude koji rade na Jarunu, premalo ih je i jednostavno ne mogu to sami odraditi. Lijepo je imati prekrasan sportski objekt gotovo u centru grada i umjesto da to iskorištavamo, kako bi to radile druge zemlje, mi ga iscrpljujemo, iscrpljujemo, iscrpljujemo... Gradonačelniku bi trebalo biti u interesu i da se ljudi na Jarunu mogu normalno kupati i da to bude pravi sportsko-rekreacijski centar, a ne baruština.
Bandićevo obećanje: Na proljeće 2016. Jarun će biti čist
Svi koji žive u Zagrebu već su navikli na neispunjena obećanja gradonačelnika Bandića, pa onda ne treba čuditi ni njegova izjava o Jarunu iz rujna 2015. godine.
- Na proljeće iduće godine to će biti prošlost! Moramo nabaviti pravi stroj, upravo sad razmišljam da to “zgoksamo” do kraja godine, nabavimo stroj i na proljeće počistimo Jarun. (vb)
Milan Bandić
Svetice su grijeh
I Petrovića muči što se na Jarunu organizira puno manifestacija koje nisu sportskog karaktera.
- Sad imate i skutere, ne znam uopće tko im je dao dozvolu da tamo održavaju natjecanja. S jedne strane zagađuju jezero, a s druge, što je najgore, stvaraju valove koji ruju obalu i onda se taloži mulj.
A na drugoj strani grada drugačiji problemi. Ionako dotrajali atletski stadion na Sveticama prije nekoliko je godina uništen zbog megalomanske želje Hrvatskog nogometnog saveza da tamo sagradi svoj centar. Bageri su krenuli s rušenjem objekta, a onda su se nogometaši predomislili i ostavili Svetice u kaosu. Atletičari iz istočnog dijela grada nemaju drugu opciju, pa treniraju na onome što je ostalo od stadiona. A ostala je staza puna rupa na kojoj se linije više uopće ne vide, u blizini više nema ni WC-a, ni svlačionica, ni rasvjete, ali ima smeća, korova i pasa koji svakodnevno skaču po strunjačama.
- Grijeh je da Svetice stoje ovako kad je tu već definiran prostor za atletiku. Zahvalni smo Zagrebu za dvoranu, status atletičara i rekonstrukciju Mladosti, ali obnova Svetica uopće ne bi bila velika investicija, praktički treba popraviti asfalt i staviti završni sloj tartana. Treba nam taj prostor u istočnom dijelu Zagreba zbog brojnih klubova. Na zapadu imamo nasip i stazu na Mladosti, a na istoku maksimirsku šumu i kad bi se obnovila stazu, to bi bilo savršeno, pravi atletski sadržaj - ističe predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić.
Klaka nije rješenje
Veštić puno energije ulaže u izgradnju i obnovu stadiona diljem Hrvatske i boli ga trenutno stanje u najvećem gradu.
- Sad kad je Mladost pod rekonstrukcijom, pola hrvatske atletike je bez prostora za treninge. A Zagreb nam je najbitniji za hrvatsku atletiku, u Zagrebu se najviše toga događa, najviše je atletičara. Ne može Zagreb ostati samo na Mladosti. Pa, tko će dijete slati na treninge na drugi kraj grada, više se vremena potroši za prijevoz nego na sam trening. Svetice su sad već postale opasne za treninge i naša je molba da se to riješi. Kažem, to i nije velika investicija, a kad se to riješi, opet ste najmanje 15 godina mirni.
Iz Grada uporno ponavljaju da je obnova Svetica u planu i to je sve. I stalno guraju priču o gradnji staze u Dubravi, na SRC-u Klaka. Staza je tamo doista kvalitetna, ali osim nje, nema ničega. Ni skakališta, ni bacališta, ni WC-a, ni svlačionica.
- Sa stazom je riješeno 70 posto, trebalo bi i tih 30 posto dovršiti. Atletika bez skokova i bacanja nije atletika. Ako je objekt već definiran vanjskim gabaritima, šteta bi bilo ne napraviti ga cijeloga - zaključuje Veštić.
ODGOVOR IZ GRADA ISTI KAO I PRIJE 2 GODINE!
Iz Ustanove Upravljanje sportskom objektima na naš smo upit o stanju Jaruna dobili sljedeći odgovor:
“Ustanova Upravljanje sportskom objektima je u stalnom kontaktu sa čelnim ljudima saveza i klubova koji provode treninge i natjecanja na Jarunu te radimo prema dogovoru i u skladu sa njihovim potrebama.
Svjesni smo problema s lokvanjima te činimo sve kako bi zadovoljili potrebe korisnika koji koriste regatnu stazu, ali i ostale dijelove RSC Jaruna. U tu svrhu je nabavljen i novi stroj - čamac kosa, koji bi trebao pomoći oko čišćenja kompletne vodene površine RSC Jarun.
S obzirom da se radi o velikoj površini potrebno je vremena da bi se sve pokosilo i zbrinulo na propisani način, a prioritetna je regatna staza zbog sportaša koji je svakodnevno koriste.
Za dugotrajnije rješenje predviđeno je izmuljivanje kompletnog Jaruna te je taj predmet trenutno u postupku.”
Zanimljivo, kada smo sličan upit postavili prije dvije godine, odgovor je bio gotovo identičan.
“Ovim vas putem izvještavamo da je u tijeku razmatranje izbora tehnologija kojima bi se trajno rješavao problem odmuljavanja Jaruna te bi time za stalno bio uklonjen problem lopoča, čime bi se uvjeti priprema za velika natjecanja podigli na novu razinu.”
Traženje rješenja za odmuljivanje je, dakle, u postupku, baš kao što je bilo i prije dvije godine. Samo polako, čemu žurba...