Kad govorimo o plivanju, odnosno o svjetskim prvenstvima u jednom od tri bazična olimpijska sporta, onda u jednoj Olimpijadi, ciklusu od četiri godine između dvaju ljetnih igara, imamo dvije smotre kojima se pristupa na potpuno drukčiji način. U konkretnom slučaju smo tako prije dvije godine u Budimpešti imali onaj SP na kojem godinu dana poslije Igara u Riju kod onih najboljih fokus nije bio maksimalan jer post-olimpijska godina znači i “spuštanje u nižu brzinu”, odnosno hvatanje zaleta za novi ciklus. A taj se sad polako bliži svom vrhuncu jer nas od otvaranja Ljetnih igara XXXII. olimpijade dijeli nešto manje od godine dana.

Rekord i za Hosszu

I zato je u nedjelju zaključeno SP u vodenim sportovima, točnije osmodnevno plivačko natjecanje, koje je poslužilo kao generalna proba za Tokio, najavilo velike stvari na sljedećim Olimpijskim igrama. Gwangju je, recimo, donio rušenje dva po 10 godina stara svjetska rekorda Michaela Phelpsa - na 100 leptir u povijest je Najvećeg poslao Caeleb Dressel (22), a na dvostruko dužoj dionici Kristof Milak (19), u ženskoj konkurenciji je Regan Smith (17) na 100 i 200 leđno srušila sunarodnjakinje Kathleen Baker i Missy Franklin, Adam Peaty (24) je svjetskim rekordom na 100 metara nastavio graditi karijeru najvećeg sprintera-prsaša svih vremena, na najvećoj sceni ponovo je briljirao Anton Čupkov (22), koji je sa svjetskim rekordom na 200 prsno obranio naslov iz Budimpešte, Sarah Sjöström (25) uzela je pet pojedinačnih medalja, Katinka Hosszu (30) ponovno je, četvrti put zaredom ostvarila “double” na mješovitom u kojem je i peto zlato na 400 metara, što ni u jednoj disciplini muškoj i ženskoj nije napravio nitko u povijesti, Federica Pellegrini (30) došla je do četvrtog zlata i ukupno osme uzastopne medalje na 200 slobodno, Lilly King (22) je kao i u Budimpešti dominirala na 50 i 100 prsno, Daiya Seto osvojio je zlata na 200 i 400 mješovito, Ariarne Titmus (18) je uz naslov na 400 slobodno uzela i srebro na 200 te broncu na 800 metara...

Pomogla starija braća

Zbog svega navedenog, fraza o “spoju mladosti i iskustva” možda i najbolje opisuje trenutno stanje u svjetskom plivanju, jer u jednu novu veliku generaciju s već spomenutima Dresselom, King, Smith, Titmus... spadaju i već u Londonu i Riju dokazane Katie Ledecky (22) i Simone Manuel (22).

Potonja je na ovom Svjetskom prvenstvu ostvarila izuzetno cijenjeni sprinterski “double” (50 i 100 slobodno) do kojeg je u posljednjih 10 godina uspjela doći još samo Bronte Campbell u Kazanju 2015, a pritom je postala i prva Amerikanka sa svjetskim zlatom na 50 slobodno.

- Ja sam veteranka i moram voditi svojim primjerom - kaže djevojka iz Teksasa koja će uskoro napuniti tek 23 godine, inače prva Afroamerikanka s pojedinačnim olimpijskim zlatom u plivanju.

I zbog ove izjave je Simone Manuel zaradila status najveće zvijezde američke reprezentacije, veće čak i od Dressela, koji je s osam medalja srušio Phelpsov rekord (7) iz 2007. nakon što ga je prije dvije godine izjednačio. Nesuđena košarkašica koja je plivanje izabrala jer se mrzi znojiti, a u bazenu se nitko ne znoji...

Maddie Meyer/Getty Images

- Pomoglo je i to što sam se utrkivala s pet i tri godine starijom braćom, Chrisom i Ryanom, koji me pak posljednji put pobijedio samo zato što se nisam mogla prestati smijati zbog njegove loše tehnike.

Protiv djevojaka svojih godina, a i puno starijih, Manuel već jako dugo ne gubi.

- Simone je neustrašiva - objasnit će Missy Franklin, peterostruka olimpijska pobjednica iz Londona i bivša svjetska rekorderka na 200 leđno.
- Kad stane na startni blok, jednostavno će napraviti sve da bi pobijedila. I to joj uglavnom uspijeva. Otkad me prvi put pobijedila na NCAA prvenstvu, znala sam da se radi o posebnoj plivačici.

Osveta ili iskupljenje

Rio je to pokazao, a Gwangju potvrdio. Što nas tek čeka u Tokiju gdje će osvetu protiv Manuel tražiti Sjöström i Cate Campbell, kao što će još jedan veteran - Chad LeClos (27) tražiti način kako na leptiru biti brži od Dressela (100) i Milaka (200), a dvostruki svjetski rekorder, ruski leđaš Kliment Kolesnikov (19) loviti iskupljenje nakon “samo” jedne pojedinačne bronce te po jednog srebra i bronce u štafetama.
Gwangju je prošao, medalje su se proslavile, razočaranja otplakala i sad svi samo gledaju prema Tokiju.