Dubrava će ovog ponedjeljka biti najjača uzdanica Hrvatske na Olimpijskim igrama u Parizu. U večernjim satima Sandra Elkasević će se na Stade de Franceu boriti za odličje u bacanju diska, a nekoliko sati ranije u dvorani Bercy u akciji će biti još jedan velikan “najsportskije” zagrebačke četvrti. Tri godine nakon što je u Tokiju dosanjao dječačke snove i osvojio srebro na preči, najbolji hrvatski gimnastičar Tin Srbić ide u novu bitku za olimpijsku medalju, njegovo finale na rasporedu je od 13.35 sati. Prije sedam je godina na tadašnji Dan neovisnosti postao svjetski prvak, bilo bi sjajno kada bismo ga i na Dan pobjede ponovno gledali na pobjedničkom postolju.
Tin je svoje finale izborio još prvog natjecateljskog dana na pariškim Igrama. Nije njegova kvalifikacijska vježba bila onako uobičajeno sigurna, vidjela se na njegovom licu zabrinutost dok je čekao ocjenu, ali ispalo je sve i više nego dobro, s četvrtog je mjesta prošao među osmoricu finalista.
- Sad kad s odmakom gledam na kvalifikacije, mogu reći da sam još uvijek malo u šoku jer sam izvukao tu vježbu i jer sam uhvatio finale. Gledao sam kasnije vježbu i bila je za mene i moje standarde dosta čupava i borbena, ali tako i treba nastupati na Olimpijskim igrama, jedino se tako i može uhvatiti finale. Kažem, malo je i nevjerojatno da sam to izvukao jer je početak bio dosta stisnut, pogriješio sam na elementu “adler s pola okreta”, jako nisko sam izašao, a trebam ga povezati u “pruženi piatti”. I to sam sve uspio, uopće ne znam kako, ali na kraju je vježba izvučena i prezadovoljan sam - poručuje 27-godišnji Srbić uoči finala.
Slobodno vrijeme u Misiji
Na dugo čekanje između kvalifikacija i finala već je navikao, u Tokiju je imao deset dana razmaka, ovaj put jedan dan manje.
- Razlika je u tome što je ovdje malo otvorenije, nema korone, pa mogu ići izvan Olimpijskog sela, a i po samom Selu mogu normalno hodati i raditi što hoću. S te strane je ipak malo zabavnije, ali s druge strane je isto. Opet imamo dugo čekanje, toliko dugo da više ne stigneš biti ni nervozan, tako da jedva čekam da to finale napokon krene i završi.
Pronašao je ipak način za ubijanje vremena.
- Ode dosta vremena u danu na trening i na put do dvorane i natrag. A ostatak vremena provodim u našoj Misiji na četvrtom katu, pogledam natjecanja na televiziji, družimo se, razgovaramo, karta se bela... S Valentom Sinkovićem sam najčešće partner u beli i taman smo pred njihovo finale prvi put dobili partiju otkad sam došao u Selo, sve ostale sam izgubio. Tako da smo na dobar način najavili njihovo finale.
Jače od tokijskog finala
Kad se već dotaknuo naših veslačkih asova Valenta i Martina Sinkovića, nije ni potrebno spominjati koliko je oduševljen i inspiriran njihovom nezaboravnom izvedbom i novim zlatom.
- Ne znam uopće što bih rekao o njima, čudesni su i velika mi je čast što sam uopće na istom mjestu s njima, na Olimpijskim igrama, a kolika je tek čast to što ih mogu nazvati prijateljima i što smo toliko bliski. Nevjerojatni su sportaši i ljudi, svaka im čast, vjerujem da će se spremati i dalje za Los Angeles.
Nije ipak imao prilike gledati uživo njihovo finale.
- Na žalost, nisam uspio nijedan sport uživo gledati jer je teško to uskladiti s treninzima. Da nisam ušao u finale, onda bih išao, ali ovako su ipak treninzi prioritet i ne mogu to stavljati sa strane. Međutim, sve sam naše sportaše popratio preko mobitela ili televizije. Oduševila me, jasno, i Barbara Matić, imala je nevjerojatan dan i ostvarila tako suverenu pobjedu. Svaka čast, osvojila je sve što je mogla. Nisam mogao previše sudjelovati u proslavama medalja, ali važno je da smo dio toga svega i da se osjeti energija, naboj i međusobna podrška.
U ponedjeljak će i on osjetiti podršku kolega sportaša u finalu koje se čini jačim od onoga u Tokiju, iako je branitelj naslova Daiki Hahimoto ispao u kvalifikacijama.
- Definitivno je jače, jer je konkurencija u ove tri godine stvarno napredovala. Nevjerojatno mi je da sam u tom finalu, nevjerojatno mi je da sam jedini finalist iz Tokija koji je i ovdje u finalu. To su ogromne stvari i drago mi je da ih proživljavam. Svi dečki u finalu su stvarno na visokoj razini, najvećoj mogućoj, a jedini koji se posebno izdvaja je Tajvanac Chia-Hung Tang, neopisivo je to što on trenutno radi i mislim da je prvi i glavni favorit. Sa svima ostalima, i s Kinezima, i s Japancima, i s Kolumbijcem Barajasom koji ima strašnu početnu ocjenu, mogu se ‘potući’ i boriti za medalju i tako će i biti. Gimnastika je dosta nepredvidiva i mogu samo obećati da ću se baciti na glavu i dati svoj maksimum da probam izvući najbolje od sebe pa ćemo vidjeti kamo će me to dovesti.
Nema tu previše kalkulacija
S kakvim će se rezultatom sretan vratiti u Zagreb?
- Vratit ću se sretan jer sam se vratio, dok sam se rezultatski stvarno već ostvario i samo ovo finale mi je potvrda toga da sam u vrhu, tako da sam već sada sretan i zadovoljan. A ako se u finalu dogodi nešto više, to će biti plus. Plan za finale je vježba težine 6,6 s elementom “stalder-rybalko”, njega ćemo ubaciti. Nema tu previše kalkulacija, bez obzira na to što nastupam sedmi. Vjerujem da neću moći izbjeći vidjeti ocjene koje su dobili gimnastičari prije mene, tako da ću sve znati. Može se jedino taktizirati ako bude dovoljna niža ocjena za zlato, no to se neće dogoditi, tako da je idem na 6,6. To je jedini plan, probat ću što bolje i kvalitetnije izvesti vježbu. Vjerujem u sebe i mislim da to mogu.