Tri strijelca predstavljat će Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Francuskoj. Dvojica (Petar Gorša i Miran Maričić) sa zračnom i malokalibarskom puškom i jedan u trapu (Giovanni Cernogoraz). Malo smo pali u posljednje vrijeme, jer nakon Snježane Pejčić ženskog aduta još pronašli nismo, nismo imali ni sreće s tri trap aduta braćom Glasnović i Ravalicom, ali kako god, tu smo, na nogama. Natjecanja streljača će biti u u Chatourouxu 300 km udaljenom od Pariza, u francuskom streljačkom olimpijskom centru u kojem su se ranije uglavnom događala velika natjecanja u gađanju letećih meta.
I dok je Cernogoraz kvotu za OI izborio kao svjetski i kasnije europski prvak, nakon savršene prošle godine, dvojac Gorša - Maričić išao je težim putem. No, to što je došao do kvota težim putem nikako ne znači da su u podređenom položaju na OI, jer vrlo je teško u streljaštvu doći do kvote, puno teže nego napraviti olimpijski nastup uz još 30-ak strijelaca koji su to uspjeli po svjetskim ili kontinentalnim ključevima. Dovoljno je reći da je na većini natjecanja koja su bila kvalifikacijska medalja bila uvjet, a to je vrh vrhova u sportu, a Svjetski kupovi kao uvjet jednostavno su izbačeni iz sustava.
Sitnica može biti kobna
Gorša i Maričić su u vrhu svog sporta već dugo. Petar Gorša će biti na svojim petim Olimpijskim Igrama, Miran Maričić na drugim. A kako će reći obojica ‘izuzme li se četiri – pet strijelaca koji dolaze po nekom specijalnom ključu, svi ostali su spremni boriti se za odličja‘. Pa je to slučaj i s njima dvojicom. Prvo će gađati zračnom puškom, a kasnije i trostav. Maričiću je zračna bolja, makar je trostav sve bolji, dok je u Goršinom slučaju obrnuto. No, tu su, pokušat će do još jednog olimpijskog finala, pa onda što bude, bit će, jer to je u streljaštvu jako teško garantirati i još teže prognozirati. Sitnica, samo jedan kiks u masi hitaca može vas udaljiti od vrha. To mora biti jaka glava.
Lijepu priču je napravio je Petar Gorša u karijeri. Pete Olimpijske Igre, na njima dva finala u Riju i Tokiju, četiri zlata i ukupno 12 medalja sa Svjetskih kupova, tri srebra sa SP, osam medalja s Europskih prvenstva od čega dva zlata. Do svojih petih OI stigao najtežim mogućim putem. Njegov ranking na svjetskog listi bio je presudan. Presudan je bio posljednji Svjetski kup u Münchenu nakon kojeg mjesto izborio Korejac. Nakon njega po pravilima ISSF-a priliku je dobio Izraelac Sergey Richter, sjajan strijelac, jer Izrael nije imao niti jednu izborenu kvotu za nastup na OI. Da Miran Maričić nije izborio kvotu ranije, mi bismo vjerojatno dobili tu priliku umjesto Izraela. I onda se kao treće se došlo do Francuza.
Nagrada za uloženi trud
Oni su imali tri strijelca, jednog s kvotom samo za zračnu pušku, jednog samo za trostav i jednog za oboje. Po pravilima ISSF-a tako nešto nije bilo moguće, morali su vratiti jednu kvotu i ta jedna kvota došla je u ruke Petru Gorši. On sam će reći da su mu ovo bile najteže kvalifikacije u životu, a prošao je jako puno toga. Zašto? Koliko je medalje teško osvajati na velikim natjecanjima mislimo da ne vrijedi ni komentirati. A onda na sve to nedolaskom na jedan Svjetski kup, što je izuzetno skupo, ne gubite samo priliku za nastup i medalju, već gubite bodove na ranking listi koje je onda nemoguće nadoknaditi. Kvantiteta je išla definitivno na račun kvalitete, ali se na kraju isplatilo, što mnogima kao recimo Josipu Glasnoviću olimpijskom zlato uz Rija ovaj puta nije, kao ni Cernogorazu kada je riječ o Tokiju.
Gorša je izborio kvotu manje od mjesec dana prije Pariza, pa je proces priprema skraćen, a i on i Maričić posljednje su zagrijavanje imali u Budimpešti. Šanse za visoki plasman uvijek postoje, nijedan neće pobjeći od toga, dapače, zato idu na OI.
Miran Maričić olimpijsku kvotu ostvario je gađajući trostav na Europskom prvenstvu kojem je domaćin bio Osijek. Malo je neobično bilo, jer se Maričić usprkos odličnom nastupu nije izborio za nastup u finalu u koje ide osam najboljih. On je bio na 11. mjestu, ali su se ‘karte‘ tako složile da je i s tom pozicijom izborio olimpijsku kvotu. Razlog, neke zemlje su već imale iste, pa njihovi aduti nisu bili u igri, a bilo je najvažnije biti odmah iza njih i Miran Maričić je to uspio. To je nagrada za silan trud koji je uložio posljednje tri godine, u mnogim situacijama bio je jako blizu, uvijek konkurentan vrhu, ali morao je čekati skoro do samog kraja. U Osijeku je imao rezultat kao još šestorica od kojih su se dvojica plasirala u finale. Francuz Kryzs bio je prva kvota, Maričić druga. Stojeći stav je bio odličan, ali najveći problem je bio klečeći u kojem je imao 192 kruga, što nije za vrhunski rezultat i na tom planu je do starta OI radio najviše, jer 196-197 krugova je neki nepisani minimum u klečećem stavu da bi se konkuriralo za sam vrh.
Važno je stvoriti sustav
Svoje prve OI u Tokiju Maričić izborio je u prvom šansi, na SP u Changwonu s medaljom, a sada se suočio s potpuno drugačijom pričom. Puno strpljenja i živaca je trebalo za to. Nije dovoljno samo biti vrlo dobar da bi se uspjelo.
Zanimljivo je da su i Petar Gorša i Miran Maričić Bjelovarci, da se dobro poznaju, odlično surađuju makar je Gorši 38, a Maričiću 27 godina. Za Goršu je to možda i posljednja olimpijska prilika, makar kod strijelaca nema ograničenja, ali realnost pokazuje da je sve više mladih, te da oni sve više diktiraju ritam ovog teškog sporta. Obojica često vole istaknuti da bi bilo dobro imati sustav koji će više strijelaca uspjeti reproducirati za natjecanje na višim razinama, ali kako je to kod nas najteže pitanje ili pitanje svih pitanja ne samo u streljaštvu, ne treba očekivati čuda. Tek se nadati da će neki zaljubljenik krenuti putom na kojoj su oni zbog kojih ovaj sport prepoznajemo.
Zračna puška na olimpijskom programu je 27. srpnja (kvalifikacije) i 28. srpnja (finale), dok je trostav na programu 1. kolovoza (kvalifikacije) i 2. kolovoza (finale). Kada smo već kod puški, dodajmo da su u trapu natjecanja 29. i 30. srpnja.