Prije tri godine u Tokiju prvi se put u olimpijskom programu pojavila nova biciklistička disciplina - BMX freestyle, odnosno slobodni stil. Dio je to nastojanja Međunarodnog olimpijskog odbora da približi najveći svjetski sportski događaj i mlađim generacijama koje ne privlači samo tradicionalno geslo “brže, više, jače”, već traže i dodatan show i adrenalin. A BMX vozači im svojim vratolomijama upravo to i donose.
I u Parizu će ova disciplina biti velika atrakcija, posebno kad se uzme u obzir da će se održati na znamenitom Trgu sloge u samom srcu grada. A među dvanaestoricom vozača koji će pokušati osvojiti navijače, ali još važnije i suce, bit će i 29-godišnji Marin Ranteš, rekli bismo jedan od prikrivenih hrvatskih aduta za medalju u francuskoj prijestolnici.
Varaždinac je već godinama u vrhu ove discipline i bio je kandidat za plasman i na Igre u Tokiju. Ali, tamo je bilo mjesta samo za devetoricu vozača, a kad je pandemija koronavirusa napravila nered u kalendaru natjecanja i sustavu kvalifikacija, na neki je način izvisio upravo Marin. Ali, želja za nastupom na Olimpijskim igrama bila je jača od svega, upornosti i volje za teškim radom nije mu nedostajalo i nagrada je stigla tri godine kasnije.
Nije uspio biti među prvom šestoricom vozača koji su svoje karte za Pariz uhvatili na posljednja dva svjetska prvenstva, ali bio je uvjeren da mu plasman ne može pobjeći na dva ovogodišnja kvalifikacijska turnira. Na prvom u Šangaju zauzeo je peto mjesto, uzeo velik broj bodova i napravio ogroman korak prema Igrama, a posao je dovršio prošli mjesec u Budimpešti, na drugom turniru na kojem je završio na šestom mjestu. Sasvim dovoljno za ostvarenje dječačkog sna.
Može i sa slomljenim rebrima
Ali, da ova priča bude još fascinantnija, treba reći da je Ranteš na oba turnira nastupio sa slomljenim rebrima! Posebno mu je bolno bilo u Šangaju, ali odustajanje nije dolazilo u obzir.
- U Kini sam bio pod velikim stresom, ali što se tiče Budimpešte, tu je bilo jednostavnije. Bio sam smireniji jer sam si mislio, “ako sam mogao u Šangaju sa strganim rebrima, onda mi ni ovo ne bi trebao biti problem” - ispričao nam je nedavno Marin.
Prvi je put rebra slomio još u siječnju, ali bio je to samo uvod u teško razdoblje jer ih je sredinom travnja potrgao i drugi put. A turnir u Šangaju ga je čekao samo mjesec dana kasnije. Ti su mu lomovi u prvoj polovici godine značajno utjecali na treninge, posebno one u teretani, ali morao je smanjiti i vožnju na samo sat vremena dnevno.
- Bilo me je strah kakva će mi biti fizička sprema, ali na kraju je ispalo super, nije utjecalo toliko koliko sam mislio.
Nisu, naravno, Marinu strane ozljede, to je jednostavno takav sport. “Skupio” je dosad operacije ramena i ključne kosti, padove na glavu, sada i lomove rebara... No, sve ga je to učinilo jačim. A jačim ga je učinila i odluka koju je davno donio, shvativši da će za uspjeh u ovom sportu morati otići daleko od kuće, obitelji i prijatelja.
Tako se krajem 2017. otputio u Ameriku na poziv Daniela Dhersa, jednog od najtrofejnijih BMX vozača svih vremena koji je postao Marinov mentor i prijatelj. Venezuelanac je u gradiću Holly Springsu u Sjevernoj Karolini pored svoje kuće izgradio park za ekstremne sportove i tamo je naš novi olimpijac provodio najveći dio godine, naporno trenirajući i gradeći put prema vrhu.
- Normalno, nije mi bilo svejedno otići prvi put nekamo na tako dugo razdoblje, ali i mama mi je rekla da ako mislim nešto postići, doma to nije to. Da nije bilo Daniela, trebalo bi mi znatno duže razdoblje da dođem do ove razine. Jer ne samo da mi je pomogao što se tiče smještaja i vožnje, nego i općenito u životu. Dao mi je jako puno savjeta jer i sam je puno toga prošao - rekao nam je svojedobno Ranteš.
Ono što je, međutim, zanimljivo, svoj put do Olimpijskih igara u Parizu posljednjih mjeseci nije gradio u Americi, već u - Kini. Opet je razlog tome Daniel Dhers koji je u međuvremenu postao trener kineske reprezentacije, a Marin je krenuo s njim. Kinezi su ga sjajno prihvatili, prihvatio je i on njih, na Dalekom istoku ima fantastične uvjete i danas tamo provodi najveći dio godine, uključujući i završne pripreme za nastup u Parizu.
Aduti u rukavu
Ranteš je prvi veliki uspjeh ostvario je 2018. godine kada je postao pobjednik Svjetskog kupa, a zanimljivo je da je u ukupnom poretku iza sebe ostavio upravo uzora i prijatelja Dhersa. Bila je to samo uvertira u brojna velika postignuća. Godinu kasnije osvojio je srebro na EP u Švicarskoj, 2021. je u Montpellieru bio treći na Svjetskom prvenstvu, a 2022. u Münchenu je oko njegova vrata završila i europska bronca. Lani je, pak, zauzeo peta mjesta i na EP-u u Poljskoj i na SP-u u Škotskoj.
Stalno je, dakle, varaždinski as u vrhu ili pri vrhu i zato doista nije pretjerivanje ako kažemo da je jedan od hrvatskih kandidata za medalju u francuskoj prijestolnici, premda možda nije u prvom planu naše sportske javnosti. A ni on sam ne bježi od takve uloge, štoviše na njegovom je nišanu i ono najsjajnije odličje.
U rukavu, kako ističe, ima i neke skrivene adute, zahtjevne trikove koje je pripremao još za Igre u Tokiju. Tada ih nije imao priliku iskoristiti i pokazati, ali u Parizu bi mu mogli podići ocjenu. Spreman je ići na sve ili ništa i ponavlja - na Olimpijskim igrama peto ili šesto mjesto ništa ne znače.
- Glavni cilj je biti prvi! Želim zlatnu medalju, ali bila bi super i bilo koja druga. Na ova dva kvalifikacijska natjecanja mi je bilo bitno da budem među najboljom šestoricom, a u Parizu je važno da budem na jednom od prva tri mjesta. Razlika je velika, ovo dosad su više bile vožnje na sigurno, a na Olimpijskim igrama toga neće biti - naglašava Ranteš.
Njegovom disciplinom drmaju vozači iz sportskih sila SAD-a, Australije, Velike Britanije, Francuske, Japana... Kakva bi to priča bila da im planove pokvari skromni dečko iz Varaždina.