Ivano Balić: 'Presudili smo sami sebi, samo smo stajali i gledali što se događa'

Ovaj puta u Beogradu nije dočekan ovacijama, dapače, dočekan je velikim zvižducima. Rekao je da mu je gušt igrati kada ga vrijeđa 20.000 Srba, no, gušt se nije pretvorio u preokret. Mi smo jednostavno potonuli u utakmici protiv Srbije, a u cijelu priču uklopio se i Ivano Balić. Stekao se dojam da je imao ideju kako, ali da jednostavno za takvu ideju nije imao suigrača, pa se na kraju i sam utopio u sivilo i veliko razočaranje.

Dan kasnije ipak je bio prva zvijezda svih medija, željeli su ga čuti Danci, Španjolci, Srbi...

- Ne znam koji jezik nisam pričao, mislim turski, finski...Nemam pojma.

Pokušajmo malo na hrvatskom. Jeste li razočarani?

- Vrlo razočaran.

Čime posebno?

- Našom igrom u drugom poluvremenu. Nevjerojatno je da nismo trčali, da smo stajali u obrani i gledali što se događa. Djelovali smo potpuno nevjerojatno za ovakvu utakmicu.

Prvo poluvrijeme?

- To je bilo dosta dobro, imali smo šansu odvojiti se, a na kraju su se odvojili oni.

Kako ste dan poslije?

- Fizički dobro, psihički vrlo loše.

Ništa ne boli?

- Dok stojim na nogama, dobro je.

Je li vas atmosfera dotukla?

- Ne, nije bila presudna za rasplet jer se nije dogodilo ništa što nismo očekivali. Presudili smo si mi sami. Razočaralo me jedino što su Šešuma pogodili u oko i da je stradao, to se nije smjelo dogoditi, mislim da je to šteta za sport.

Gađali su vas?

- Ne znam, možda, izgleda.

Zašto smo pali u drugom poluvremenu?

- Mislim da je to pitanje za izbornika, a ne za mene.

Što vi mislite?

- Ništa.

Imate problem s preponama, ulazite u 20. minuti. Smeta li to, zagrijete se, pa se ohladite, nije to baš samo tako. U Zagrebu je malo drukčije, tamo startate...

- Prepone su OK, navikneš se s vremenom na takve stvari. Ajde, tu ste već 10 godina, znate sve... Ja sam samo jedan od igrača ovdje. Izbornik određuje tko će i koliko će igrati i kada.

Kako je bilo nakon polufinala, jeste li razgovarali?

- Nismo, svaki je bio u svojoj sobi sa svojim mislima. Ima vremena. Nije to baš lako, ali navikli smo već.

Je li medalja motiv?

- Naravno da je motiv, ali kada izgubiš tako utakmicu u polufinalu, to je nezgodno. A mi smo momčad u kojoj je već 8 isfrustriranih takvim raspletima, plus mladi koji tek kreću u nešto.

Mislite li da je ovo bila najveća šansa za doći do zlata?

- Ne, ja to nisam rekao, rekao sam da je Srbija doma, da igra dobro i da će biti teško.

Ima li previše nervoze na našoj klupi?

- Recimo da kod nas nikad nije dosadno.

Može li se priča okrenuti danas protiv Španjolaca?

- Ne znam, vidjet ćemo na terenu. Bilo bi lijepo kada bismo otišli s medaljom. No, vidjeli ste prije neki dan što je igrati sa Španjolskom.

Nakon Španjolske bili ste silno razočarani suđenjem, eksplodirali ste, rekli da ne vidite smisao u svemu tome više uopće, da su suci idioti... Jeste li stvarno razmišljali prestati igrati u takvom okruženju?

- Ne, nikad nisam tako razmišljao, niti sam to rekao. Žao mi je samo što se to događa, jer mislim da smo u posljednjih osam godina trebali i zaslužili puno više toga osvojiti. A onda, opet, čovjek se navikne na takve stvari, prođe ga sve to.

Je li vas prošlo?

- Skoro, još malo...

Dakle, Španjolsku ćemo pobijediti?

- To nitko ne može garantirati, ali nadam se da ćemo biti OK. Ostali su nam dužni.

Je li ovo najgore što se moglo dogoditi?

- Nije, izgubili smo mi i dva finala EP, to je gore.

Što ste rekli Španjolcima?

- Svašta.

Pitali su vas za povratak?

- Ne, TV Espana mi još nije dala nikakvu ponudu.

Srbija ili Danska u finalu?

- Dancima neće biti lako, to je ono što znam sigurno.