Halil Jaganjac bio je s hrvatskom rukometnom reprezentacijom u Münchenu u statusu pričuvnog igrača. Prošao je pripreme, no drugi su imali prednost, a izbornik Lino Červar nije ga koristio te se nakon završetka prvog kruga natjecanja vratio kući kako bi se što bolje pripremio za nastavak sezone u svom novom klubu Nexeu.
- Meni je kao najmlađem među reprezentativcima bila iznimna čast što sam bio tamo u prvoj fazi. Sve je bilo jako lijepo, od smještaja, treninga i dvorane, pa do ogromne podrške naših navijača. Znamo svi da u tom dijelu Njemačke živi jako puno Hrvata, neki su doputovali i iz domovine. Ježio sam se kakva je bila atmosfera na posljednjoj utakmici sa Španjolskom, za mene je i to bilo jedno veliko iskustvo - ističe Jaganjac, 20-godišnji lijevi vanjski.
Stručnjaci tvrde da je riječ o velikom talentu, uostalom, ne bi ga angažirao bogati i moćni Paris Saint-Germain da nije tako. Ipak, još uvijek traži svoje mjesto pod suncem, nakon posudbe u skopski Metalurg odabrao je odlazak u Našice.
Dobro je biti dio obitelji
- Na Euru sam prošle godine također bio najmlađi, čak sam dobio i priliku zaigrati. Sad sam opet bio dio ekipe i zadovoljan sam, svi zajedno smo bili jedna velika obitelj. Žao mi je što smo izgubili od Brazila...
Kako ste vi doživjeli utakmice u Münchenu?
- Svaka utakmica bila je jako dobra, a karakter smo pokazali već u prvoj s Islandom. Bilo je jako teško zadržati smirenost, svi žele pobijediti u prvoj utakmici, a Island je neugodan suparnik koji može dobiti svakoga. Sa Španjolcima je bilo pakleno, ali odigrali smo vrhunsku obranu i primili samo 19 pogodaka. Makedonci su neugodni, ali napravili su nam manje problema i za njih smo se stvarno dobro spremili, te smo susret rutinski priveli kraju, kao i utakmice s Bahreinom i Japanom. Veliku zaslugu za to što smo igrali jako dobro u Münchenu imali su naši sjajni navijači. Uopće nisam imao osjećaj da smo negdje izvan Hrvatske, bilo je kao da smo u Spaladium Areni u Splitu ili u Areni Zagreb, kao da smo kod kuće...
U Kölnu se to, nažalost, promijenilo. Druga je priča protiv Brazila bila i na tribinama i na terenu.
- Ostao sam u šoku nakon te utakmice, ne znam što se dogodilo. Mislio sam da ćemo pobijediti, dečki su to isto vjerojatno očekivali. Imali smo pravo nadati se, bili smo favoriti, ali je Brazil pokazao da je vrlo respektabilna momčad, te je srušio onu teoriju da se rukomet ne igra izvan Europe. No, nije to ništa slučajno, dovoljno je pogledati klubove u kojima igraju njihovi igrači. Primjerice, njihov lijevi vanjski je u francuskoj ligi, trenutačno vjerojatno najboljoj na svijetu. Mi, izgleda, nismo imali svoj dan, a njima je sve išlo na ruku. No, i to je sastavni dio turnira na kojem se igra tako velik broj utakmica. Nama su se nakon par pogrešaka pojavili pritisak i nervoza, nije lako biti sto posto koncentriran u svakoj utakmici.
Svi smo profesionalci
Vi ste se vratili kući bez ijedne minute na Svjetskom prvenstvu. Je li vam žao, smatrate li da ste možda ipak mogli dobiti priliku?
- Meni kao sportašu je uvijek žao kad ne igram. Naravno da je lijepo zaigrati na tako velikom natjecanju, ali sam svjestan da sam najmlađi, i da je najnormalnije da su me poslali doma. Bili su maksimalno pošteni, i ako su procijenili da na SP-u neću igrati, logično je da su me poslali u klub kako bih se pripremio za utakmice koje su pred nama. Kažem, žao mi je, ali znamo kakva je hrvatska reprezentacija i kakvi su u njoj igrači na vanjskim pozicijama. Duvnjak, Slišković, Karačić, Cindrić, sve su to vrhunski rukometaši s godinama iskustva. Za mene će još puno godina biti vremena, svake godine se održava veliko natjecanje i priliku ću sigurno dobiti, samo je prije toga naravno moram i zavrijediti. Prošao sam pripreme s Hrvatskom i to je velika stvar, svaki put se nakon takvog iskustva vraćam kao bolji igrač.
Znamo da ste umjesto PPD Zagreba odabrali Nexe, bilo je to još dok je aktualni izbornik Červar bio trener u Zagrebu. Je li zbog toga bilo kakvih problema ili nesporazuma?
- Ne, nije bilo nikakvih kratkih spojeva. Mi smo rukometaši, profesionalci, ne miješamo poslove u klubu s reprezentacijom. Ona je svetinja, neusporediva s bilo kojim klubom na svijetu. I zvijezde kao Cindrić, Duvnjak i Karačić bore se za hrvatski dres do zadnje kapi krvi, prema tome, suvišno je bilo što dodati.
Nexe je treća momčad SEHA lige s dobrim izgledima za plasman na Final Four, a u skupini EHF kupa natjecat će se s njemačkim Hannoverom, mađarskom Tatabanyom i makedonskim Rabotnikom. Halil se u novoj sredini odlično snašao i jedva čeka nove izazove.
Uživam u Našicama
- Moram reći da sam stvarno jako pozitivno iznenađen. Kad sam dolazio u Našice, nadao sam se da ću biti dobro prihvaćen i da ću imati dobre uvjete. Sva moja očekivanja su se ispunila, čak su i nadmašena, i mogu reći da uživam, u klubu se pazi da nama igračima ništa ne nedostaje. Siguran sam da u Nexeu imam veliku priliku za daljnji napredak. Mislim da u EHF kupu imamo priliku proći skupinu, ova ekipa može puno napraviti, mogla bi ovo biti čak i najbolja sezona u povijesti kluba - rekao je na kraju Halil Jaganjac.