Nakon FIFA-e, Milana, Zvonimir Boban je prijevremeno prekinuo djelovanje i u UEFA-i. Vijest u prvi mah zvuči iznenađujuće, kao nešto što se naglo dogodilo. No, vjerojatnija je kako je ta odluka bila, kao i u prethodnim etapama njegove (ne samo) dužnosničke karijere, pomno promišljena.
Boban važne strategijske odluke nije nikad donosio na prečac. Kad u njemu sazre uvjerenje da neka priča više nema smisla i perspektive, on je zaključuje. Što se dogodilo u UEFA-i? On je to objasnio u medijskom istupu, navodeći promjene kojima Aleksander Čeferin kani Statut prilagoditi tako da mu, ako to bude htio, opet bude moguće kandidirati se za četvrti predsjednički mandat. Te promjene su u suprotnosti i s Čeferinovim potezima u prvom mandatu (ograničenje na tri mandata), koji su trebali pridonositi vraćanju vjerodostojnosti UEFA-e nakon korupcijskih skandala prethodnih administracija.
Nakon sedam godina vladanja, od čega praktično tri uz asistenciju Bobana, Čeferin je promijenio stavove o upravljanju UEFA-om. Dojam je da Boban za to nije znao, ili nije pravovremeno upoznat, a u oba slučaja nije imao utjecaja na te promjene. Istina je da je Boban (bio) zadužen za nogometnu problematiku u UEFA-i, a da je političko vođenje u domeni Čeferina i odgovarajućih institucionalnih aktera. No, njih su dvojica blisko surađivali po svim pitanjima. Promjena takvog odnosa, za pretpostaviti je, Bobanu je bio znak da se nešto u njegovom statusu promijenilo. Kad se na tim razinama povjerenje potroši, teško je dalje funkcionirati ako vam nije presudno ostati zbog funkcije.
FIFA-u je napustio svojom voljom zbog poziva. Rad u struci, u velikom klubu bio je prejak motiv, i zahvalio se na ipak više administrativnom poslu, pogotovo što je odradio velike projekte (uvođenje VAR-a). U Milanu je kao šef nogometa trajao devet mjeseci i brzo došao u raskorak s vlasnicima, koji su najmanje vodili klub po nogometnim logikama. Raditi u svim tim institucijama iziskuje podosta kompromisa, pogotovo u političkim okvirima FIFA-e i UEFA-e, i Boban ih je morao sigurno činiti. No, kada oni prijeđu granicu koja narušava integritet logične priče, nužnih pozitivnih odnosa i temeljne dosljednosti, on ne želi više u tome sudjelovati samo da bi bio dio establišmenta.
Druga stvar koja je zapravo poveznica navedene tri etape, a koja može odati faktore koji pospješuju Bobanove odluke, jest pitanje njegove osobnosti. Boban je bio veliki igrač, stručno je potkovan, akademski obrazovan, ima puno iskustva i znanja, te liderske osobine.
Nakon svih projekata u kojima je sudjelovao, dojam je da mu je teško više biti podređen volji vladara, pogotovo kada oni nameću ideje s kojima se ne slaže. Boban je u 56. godini i možda je došlo vrijeme, nakon svega, da se upusti u projekt gdje će biti "glavni igrač" i moći kreirati stvari temeljem stručnih logika i vlastitih iskustva, te potencijala.