Nikad u tako lošoj situaciji jedna naša reprezentacija nije išla na veliko rukometno natjecanje kao ženska na ovo predstojeće SP. Mnogi su skloni reći da je šteta što su nas uopće pozvali, da bi nam bilo lakše da nisu, ali biti na SP-u je privilegija i to treba gledati kao uspjeh.
Ne izgledamo dobro, realno bilo bi senzacija da uspijemo proći prvi krug, a to znači dobiti bilo koga u našoj skupini. Dojam je da su Rumunjska, Japan i Danska posebno trenutno ispred. Naravno da u sportu nema nemogućeg i da će naše cure sve pokušati što je u njihovim mogućnostima, ali teško je očekivati da će uspjeti. Pitanje je uopće i da prođu dalje koliko bi si pomogle, jer slijedile bi nove četiri teške utakmice, a mi nismo u idealnom stanju da bismo to mogli izdržati. No, treba gledati pozitivno, nadati se i biti spreman na pothvat, ako se za njega ukaže prilika, a svi je vide najviše protiv Japana. Taj pothvat je u ovoj situaciji prolaz u drugi krug.
Da smo zdravi, sigurno bi bilo drugačije. Možda se puno ne bi promijenilo, jer je generalno ženski rukomet upao u krizu, ali malo svakako da. Morat ćemo čekati bolje dane, mlade selekcije koje pokazuju puno dobrog, ali su još premlade za ovako veliku scenu.
S nekim stvarima, čitaj pozivima, se očito završilo, tu nema natrag, što je naravno šteta, ali je tako. Odluke pripadaju samo onima koji odlučuju. Neke su cure odlučile odustati, jer više ne mogu. Neke su morale odustati, a nekih kao Ježić, Birtić, Brkić, Mamić, nema zbog ozljeda. I dok čekamo da mladost naraste, da odluči želi li se ozbiljno baviti rukometom, čekat ćemo i novi rezultat na velikoj sceni. Sada je bitno pokušati održati kontinuitet izlaska na veliku scenu i tako dati priliku mladima.
Hrvatski rukomet u povijesti ima velike naslove, jedini koji nema je europski. No, postoji još jedan koji nema, a to je pobjeda u President Cupu. To je natjecanje koje igraju selekcije koje ne prođu prvi krug natjecanja. Kod žena je počelo u Kini 2007. kada je prvi pobjednik bila Ukrajina, a kod muških je prvo održano kod nas i prvi pobjednik bila je, vjerovali ili ne – Španjolska.
Kod muških su President Cup osvajali Katar, Poljska i Tunis po dva puta, Koreja, a kod žena, vjerovali ili ne, Francuska 2019., Njemačka 2011., Poljska dva puta, Angola, što je dokaz da to, što god tko mislio, treba gledati kao priliku ne uspijemo li proći u nastavak natjecanja. Recimo, tamo se mogu očekivati Iran, Urugvaj, Paragvaj, Egipat, Kina ili Tunis, Kuba, Kazahstan, a to su selekcije s kojima Hrvatska može igrati i ovako oslabljena da mlade snage dobiju velike prilike, što treba vidjeti kao ulaganje u budućnost.
Voljeli bismo da prođu, odu dalje, ali moramo biti svjesni da su Mađarska, Senegal (vidjeli smo) ili Švicarska bili dosta teži protivnici.
Dakle, kako god, motiv je tu i treba ga tako gledati. I bolje da igramo SP, nego da nas nema. Uvijek je bolje da smo tu i oko tih stvari ne bi smjelo biti diskusije. Jedino možemo reći, sretno i hrabro cure!










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....