Medijski izvještaji vrlo su jasni: brazilski nogometaš Dani Alves osuđen je na četiri i pol godine zatvora zbog seksualnog napada u Barceloni 30. prosinca 2022. godine. Uz to, nakon što izađe iz zatvora bit će pod prismotrom sljedećih pet godina, a žrtvi mora platiti i 150 tisuća eura odštete. Alves je osuđen jer je u noći s 30. na 31. prosinca 2022. seksualno napao djevojku u noćnom klubu Sutton u Barceloni. Na sudu su svjedočili i žrtva, njen rođak, prijatelji, osoblje noćnog kluba, a iskaz je dao i sami okrivljenik. Alves, pritom, ima pravo žalbe, a njegov odvjetnički tim tvrdi da će to pravo i iskoristiti...
Priča o Daniju Alvesu i ovom slučaju, međutim, prilično je grozna; naime, otkako se suočio s optužbom, ovaj 40-godišnjak četiri je puta (!) mijenjao iskaz, iako su nasuprot stajali forenzički dokazi, snimke nadzornih kamera, kao i iskazi svjedoka. Dani Alves prvo je tvrdio da djevojku uopće nije upoznao, potom je kazao da ipak jest, ali da su samo otišli u WC, zatim da je ipak došlo do odnosa, ali samo oralnog seksa, da bi na kraju kazao da je došlo do sporazumnog seksa, međutim nije želio priznati zbog činjenice da je u braku i reakcije njegove supruge.
Dani Alves zbog svega pored svoga imena ne može imati niti jedan olakotni argument. Morao je znati što kao idol klincima, i kao amblem nogometa, predstavlja
Na kraju priče jedan dio Alvesove obrane sveo se na "traženje milosti", između ostaloga, zato što se nalazi u nezavidnoj financijskoj situaciji te da se na bankovnom računu nalazi u "minusu" od 20 tisuća eura. Konačno, Alves je dobio gotovo najmanju moguću zatvorsku kaznu jer je sud u Barceloni kao olakotnu okolnost prihvatio to što je Alves bio - "mrtav pijan". Čitajući iskaze djevojke, kao i nemušte pokušaje obrane, teško je pritom shvatiti kako Dani Alves zbog činjenice da je u pritvoru već 13 mjeseci, uz dobro vladanje i druge olakotne okolnosti, može izaći već u svibnju 2025. godine.
I to ako, jasno, sud ne uvaži žalbu njegova odvjetničkog tima. Cijela priča ovog posramljenog Brazilca stavila se u okvir "419 najgorih dana u životu Danija Alvesa", međutim, ta egida zvuči kao "limunada", u odnosu na ono što je, očito, prošla njegova žrtva.
Dani Alves je, dakle, (po)najbolji desni bek u povijesti nogometa, igrajući u karijeri za Bahiju i Sao Paulo, Sevillu, Barcelonu, Juventus, PSG, Pumas te brazilsku reprezentaciju, postajući "superstar" i serijski osvajač trofeja (44!), čime bi u startu morao biti svjestan svoje uloge: lako je u jednu ruku shvatiti da talentirani nogometaši bez ozbiljnog "vodstva" s prvim ozbiljnim snopom novca u rukama ne znaju što rade i da ih distrakcija i "modus vivendi" modernog sporta odvodi u razne ovisnosti, zablude i krajnje diskutabilne odluke.
To niti slučajno nije nikakav alibi svima koji zabrazde u neku vrstu životnih anomalija, međutim, Dani Alves, zbog svega pored svoga imena ne može imati niti jedan olakotni argument: slučaj koji ga je doveo u zatvor, naime, zbio se u času kada je Alves bio praktički na pragu četrdesetog rođendana. Kao takav, ostvaren i, valjda, zreo, morao bi znati što kao idol klincima, i kao amblem nogometa, predstavlja, a osnova je, u biti, znati granicu dopuštenoga i nedopuštenoga. Da jasno "ne", znači - "ne". I ništa više od toga.
No, još je poraznija činjenica da Alves nije jedini: iako u zadnje vrijeme jača trend brojnih lažnih iskaza, u kojima tzv. žrtve žele iskoristiti (financijsku) moć sportaša, postoje, nažalost, i oni stvarni, beskrupulozni i serijski zlostavljači, koji, što je najgore, živeći u vlastitom balonu iluzije nekih novih, poremećenih stvarnosti, uopće i ne doživljavaju što rade. Što upućuje da moderni sport bez alternative zahtijeva posebnu granu edukacije (mladih) sportaša...