S 40 % (22) osvojenih bodova u 18 utakmica u ovoj godini Gorica je pod Željkom Sopićem iz otpisanog stigla u status kluba koji je realno vrlo blizu ostanku u ligi. Konkurent je Šibenik, koji je prije nedjeljne utakmice u Maksimiru ostvario 29 % bodova u 16 utakmica i time se doveo u vrlo tešku poziciju. Uprava Gorice je ove zime novom treneru Sopiću osigurala 10-ak novih igrača i bitno ojačala kadar. Izbor trenera pokazao se do sada pogođen potez.
Trka Gorice je brutalna jer svaki joj bod može prvoligaški život značiti. Trener Sopić, poznat po vrlo neuobičajenoj i nekonvencionalnoj retorici, ali i ponašanju, djeluje kao u ekstazi. Razumljivo je, jer pred najvažnijim je dosegom dosadašnje dvanaestgodišnje trenerske karijere, i dramatičnost borbe izuzetno troši energiju. Fizički i mentalno. No niti malo nije razumljiva skandalozna izjava koju je dao nakon utakmice u Puli.
- Glorificiramo strane trenere, a imamo 50 boljih trenera nego što rade tu (valjda u Puli, op. p.). Poms radi čuda, ovaj (valjda Garcia, op. p.) radi čuda... Ljudi, dajte se malo otrijeznite. Imamo 50 naših tenera koji ne mogu dobiti šansu, a znaju nogometa možda više od mene. Ja se danas ne bih veselio da sam pobijedio, majke mi, ovo je strašno...
Jedino strašno u ovoj priči je tako obezvrijediti kolege trenere, ničim izazvan, nakon izgubljene utakmice. Tako napasti strane trenere, u ime populističke mantre o zapostavljenosti domaćih stručnjaka, ne samo da je izrazito obezvrjeđivanje i ne respektiranje kolega, nego je i pokazatelj površnosti.
Željko Sopić, koji je kao igrač zarađivao (i) u Njemačkoj i Izraelu, a kao trener je radio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Azerbajdžanu, i trebao bi biti empatičniji prema statusu stranca, očito ne zna trendove hrvatskog nogometa. Primjerice, u deset klubova HNL-a, samo je Gonzalo Garcia stranac. Poms je bio trener Osijeka, nakon odlaska Nenada Bjelice, čiji je bio asistent. Povijest ukazuje da je u HNL-u zapravo radilo jako malo stranaca na ukupan broj stručnih era. Upravo je Osijek primjer povjerenja domaćim stručnjacima, jer jedino je Poms bio u statusu stranca, sve ostalo bili su Hrvati.
Slaven Belupo je imao sve domaće trenere, Šibenik samo dva kraća strana stolovanja Španjolaca uz sve ostale hrvatske trenere. Lokomotiva je u prvoligaškoj povijesti od 17 trenerskih epizoda imala samo jednog stranog trenera i to Ljupka Petrovića. Od 40-ak trenerskih epizoda u 30 godina HNL-a Dinamo je imao tek trojicu u statusu stranca (Ardiles, Petev, Halilhodžić). Hajduk je od 47 imenovanja imao sedam stranih stručnjaka. Rijeka je od 30 trenerskih era imala dva Slovenca (Kek, Rožman), i trenera iz BiH (Ištuk). U Istri 1961 je u 19 godina bilo 28 trenerskih imenovanja, od toga su samo trojica bili stranci, i to u eri vlasti Baskonije (Marquez, Torres i Garcia).
Dakle, HNL stručno tržište je u stvarnosti vrlo zatvoreno i favorizira hrvatske trenere. I kad se pojavi jedan kao Garcia, koji je obogatio stručnu priču, za što više nego dovoljno govore njegovi rezultati, napredovanje igrača i kritičke analize igre (hvale ga domaći treneri, posljednji u nizu upravo Sopić pred Pulu), ali i korektno ponašanje i respekt suparnika i kolega, eto onih koji će reći da on ne zna i kriv je što domaći treneri nemaju posla. Što, iz navedenih podataka, ne odgovara istini. Stvarnost je sasvim suprotna...