Stižu nam četiri nova rukometna pravila! Samo je jedna promjena bila značajnija proteklih godina...

Svake godine je ljeto. Ljeto je vrijeme godišnjih odmora. Na odmoru je rukomet, ali mudrosti koje ga okružuju jedina su konstanta tijekom cijele godine. Pa se ljeti uvijek netko dosjeti nekog novog pravila koje bi trebalo promijeniti rukomet. A jedino koje ga je bitno promijenilo svi prethodnih godina je igra sedam na šest zbog koje su se mijenjale taktike, brzina igre. I onda to netko objavi, pa se onda o tome razglaba, a suštinski se u rukometu i dalje ne mijenja – ništa.

Recimo, sad su objavili promjenu kod pasivne igre, kao nije više šest dodavanja nakon što suci dignu ruku, nego su četiri. To pravilo u europskom rukometu već dugo vrijedi, no ni ono nije donijelo promjenu koja je bila željena. Razlog je vrlo jednostavan, jer piše ‘četiri dodavanja‘, pa se lupanje lopte u pod ne vodi i dalje kao pasivna igra i dodavanje, a s tom promjenom u tom smjeru sigurno bi se nešto dogodilo. Ovako majstori koji mogu voditi loptu mogu kontrolirati igru do mile volje ako im suci to dopuste, a recimo neki to vole spontano napraviti čemu smo bili svjedoci tri puta u našoj Areni u protekloj Ligi prvaka. I nikom ništa. A to je slobodno sudačko uvjerenje, što samo povećava i onako velike ovlasti sudaca u trenutku kada se svi slažu da su one definitivno prevelike u značaju kompletne igre.

Bilo je logično da vremensko ograničenje napada u rukometu neće zaživjeti, jer to bi onda bio neki drugi sport, ali se promjenom pravila da je udaranje lopte u pod jedno dodavanje moglo napraviti puno više. Ipak, još uvijek nije.

Recimo, nitko nije pokušao definirati što je obrana iz prostora 6 metara. To je izrazito teško i spada gotovo isključivo u sudačku procjenu. A tu se s dosuđivanjem sedmeraca ‘na pogled‘ može napraviti pravi kaos.

Druge promjene bi se mogle nazvati ‘nije šija nego vrat‘. Recimo, udarac lopte u glavu vratara nakon direktnog šuta je sada isključenje, a bio je samo sedmerac s procjenom da je namjerno udaranje direktan crveni karton.

Promjena je i kod izvođenja brzog centra. Dosad je bilo bitno stati na crtu u krugu za izvođenje, sada je bitno biti samo u krugu čiji je promjer četiri metra, a kroz koji protivnik u tom trenutku ne smije protrčavati. Nije crta nego krug, nazvali bismo tu promjenu.

Posljednje pravilo na tragu je ubrzanja igre, a kaže da se smanjuju obimi lopte od 1.5 do 3 centimetra, ali i da se ukida ljepilo koje je naruživalo rukomet proteklih desetljeća. S tim će se promijeniti tehnička šuta, vratarima će naizgled biti lakše, ali će brzine udaraca biti sve veće i veće, što opet može biti opasnost samo po sebi ako imate bliski susret s loptom u glavu.

Generalno, ništa se ne mijenja. Ono što je možda ipak promijenjeno je da se brutalnost rukometa bitno umanjila u odnosu na neka prethodna vremena. No, to je opet stvar procjene sudaca, s čime njihova uloga na terenu postaje jako bitna. Dosuđivanje crvenih kartona sa gledanjem VAR-a postalo je čisto pretjerivanje da bi samo sebi dokazalo svrhu, kao imamo VAR pa hajmo ga iskoristiti da se i mi pokažemo. A s druge strane sve je i dalje samo u rukama sudaca, jer nijedna momčad ili trener tijekom utakmice nema priliku dokazati suprotno.

Možda bi najrevolucionarniji prijedlog bio da se ukine i pravilo igre 7 na 6, jer ono sada strši kao jedina promjena koja se rukometu dogodila posljednjih godina. A možda bi recimo više igrača na širem popisu za velika natjecanja i više promjena unutar samog natjecanja omogućilo rukometu da lakše diše i u onako pretrpanom kalendaru. O tome nije bilo riječi niti se promjene najavljuju.