U siječnju je bio Euro u Njemačkoj. Hrvatska se nije iskazala, dosta je bure ostalo nakon njemačkog nastupa, stigle su i posljedice, ali su se u pozadini priče počele događati zanimljive stari kakve nam se posljednjih godina baš i nisu događale. One su jako opasne za hrvatski rukomet, jer skromni uvjeti koje imamo sve teže se nose sa europskim.
Dakle, jednostavno rečeno, zbog dobrih igra na na klupskom planu, pa potom i u najboljem izlogu europskog rukometa, Europskom prvenstvu, jako su skočile cijene naših igrača, posebno mladih. To je lijepo, ali tu počinje opasnost za budućnost najviše našeg klupskog rukometa od kojeg u suštini i živimo na europskoj sceni. Cijena naraste samo za četiri mjeseca, a igrač se stvara godinama i taj razvoj jako puno košta. A kada počnu dolaziti ponude koje su nekoliko puta vrijednije, glave se počnu različito ponašati i onda to na terenu prestane izgledati dobro kako je dotad izgledalo.
Dio Zagrebovih problema koji dolaze do izražaja posljednje vrijeme dolazi baš od toga. Koncentracija počinje biti na moguće transfere, a sve manje na rukomet, što nije neobično, ali nikako nije dobro i nikome neće pomoći. Mnogi su bili u takvoj situaciji i ranije, pa su dočekali odlazak i mnogi su jako dobro zaradili i profitirali od svega što su učinili u Zagrebu. Nitko nikad nije zakasnio.
U sportu postoji riječ profesionalizam, ona se ne odnosi samo na primanja nego i na kompletno ponašanje na terenu i izvan njega. Da bi se klub zaštitio od napadača bogatih džepova postoje ugovori u kojima sve piše. Kada je klub prije tri godine počeo davati šansu mladim igračima, mnogima je bio cilj samo dobiti priliku i pokazati se. No, klub je te neke stvari platio kroz rezultate. Nakon dugo vremena na račun toga se postavio na noge i sada tu želi i ostati. Za to su mu potrebni igrači kakvi su bili u prethodne tri godine kada im je netko dao priliku da napreduju ili ih je čekao da stanu na noge i pokažu koliko vrijede. Novac zato može pokazati moć, ali ne smije pomutiti razum nikome da se na terenu ne pokazuju u maksimalnom svjetlu. I nije samo Zagreb ta priča, tu je i jedan Kuzmanović koji je u Nexeu rastao da bi u Njemačkoj na Euru postao senzacija.
Jedini način da se klubovi zaštite od napada bogatih su ugovori, ali u prvom redu razumijevanje igrača oko kojih se počeo vrtjeti puno veći novac nego dosad. Ako netko i ode, to mora biti za i te kako dobru odštetu s kojom će se klub u daljnjoj budućnosti moći postaviti na najbolji mogući način.
Zagreb igra Ligu prvaka, u njoj cijene rastu. Ta Liga prvaka je privilegija i nigdje, niti u jednom klubu u Europi mladi igrač ne može dobiti takvu priliku za napredak kao u Zagrebu. I minimum je to poštovati, barem dok postoje ugovori, ali u prvom redu dogovori i biti maksimalno koncentriran na svaku sljedeću utakmicu.
Zagreb je trenutno dekoncentriran, stalno mu nešto smeta, što je pokazala i utakmica u Aalborgu i hitno mora promijeniti glave i pokušati u Kolstadu pokazati drugačije lice nego tjedan dana ranije. To je jedini pravi način koji može demantirati priče o novcu zbog kojeg su dojučerašnji klinci počeli preko noći drugačije razmišljati. Sve se može stići kada imaš 20 ili 22 godine, bez ikakvih problema, a najbolje od svega je naći se u situaciji birati i imati priliku izabrati najbolje za budućnost. A ne skočiti za prvom prilikom i misliti da je jedina. Provjereno i dokazano, nikad nitko nije zakasnio dosegnuti slavu i uzeti dobar novac, ako je pravi. A pravi se dokazuju samo na terenu i to uvijek, ne birajući protivnike, bilo da je Spačva bilo da je Aalborg. Pardon, Spačva…
Bilo bi idealno imati malo više, pa se uključiti u financije utrke, ali tako je kako je i do daljnjeg ćemo morati slušati priču toliko puta već ispričanu. A možda bi bilo dobro da bar jednom bude drugačije, sada kada se nazire nešto dobro i novo, pa da sagradimo nešto, a ne da nam netko uvijek pred nosom krade cigle. Kod nas obnova tradicionalno ide sporo.