Petar Muslim reći će kako je ovo nešto o čemu svaki sportaš sanja. Josip Pavić nadodat će kako je to privilegij. Igrati pred pet tisuća svojih navijača, u svojoj državi, u svom bazenu i boriti se za - europsko odličje. A svemu još dodatnu draž daje to što će s druge strane stajati svjetski prvak, ali i najljući protivnik - Srbija.
Naravno, svi znamo kako bi ovaj san postao i jedan od onih kad se nikada ne želiš probuditi. Ili još bolje. Probudiš se i shvatiš da to i nije bio samo san.
Muslim je jedna od uzdanica Barakuda, jedan od najmlađih, o čijoj desnici će isto puno ovisiti može li ovaj san postati i ostati - java. Kako se dizala igra reprezentacije, dizala se i njegova igra. “Mali” Muslim počeo je “parati” suparničke golove, “natjerao” na skandiranje publiku na Savi, a ovo mu je tek prvo pravo veliko natjecanje. Istina, nastupao je i u Beogradu prije četiri godine, ali minutaža je tada bila vrlo mala. U međuvremenu je i muku mučio s ozljedom koljena, propustio SP u Rimu, no danas je sve to iza njega, a ispred njega možda i najveća utakmica dosadašnje karijere.
- Kada vidim prepune tribine i kad nam svi daju podršku, meni je to samo motiv da dam još više. Imam osjećaj da smo tim ljudima dužni ostvariti tu pobjedu i postići je na bilo kakav način. Ne biraju se niti sredstva niti stvari, sve ćeš učiniti samo da se pobijedi u toj utakmici. Kad vam skandiraju pune tribine, to je neopisiv osjećaj - priča Muslim uoči današnjeg dvoboja sa Srbima, otkrivajući kako straha kod njega nema.
Nije ga bilo niti u posljednje tri utakmice kada smo se svi uvjerili zašto se o njegovom udarcu pričaju kao o onom koji “lomi kosti”. Koliko ćemo ga vidjeti danas?
- Ne znam koliko će biti tog šuta, ali ako se ukaže prilika naravno da ću pucati svom snagom i dati sve od sebe. Sve to ovisi i o situaciji, ako ostaneš sam ili ne. Ali mislim da nije uopće bitno tko će danas dati koliko golova, nego je samo ta pobjeda bitna, pa makar ja i ne ušao. Bitno je samo pobijediti i ući u to finale, a onda poslije toga probati osvojiti i to zlato.
Današnjeg protivnika znaju jako dobro. Srbija je bila česti protivnik Barakuda, a dobro su ih proučili i na ovom EP-u.
- Srbi imaju tri igrača na koje treba posebno obratiti pozornost. To je Vanja Udovičić na prvom mjestu, zatim Filipović i Prlainović na koje treba više pripaziti. Imaju i odlične centre, pokretni su i snažni, odlična reprezentacija. Uostalom, svjetski su prvaci.
Srbija je imala jednu iscrpljujuću utakmicu, “gledali smo i bila je to fizički jako teška utakmica, ali i zaslužena pobjeda Srbije”, a Hrvatska tri dana odmora. Petar se ne pribojava da su ta tri dana odmora izbacila naše reprezentativce iz dobrog ritma u kojem smo bili.
- Ne, mislim da su nam bila dobra ta tri dana odmora. Htjeli smo biti prvi u skupini, imali smo se vremena “rekuperat”, ispraviti pogreške koje smo dosad radili, spremni smo za utakmicu i nadamo se pobjedi.
Je li ulazak u polufinale već uspjeh Hrvatske na ovom EP?
- Uspjeh je sigurno, ali igramo doma, pred svojom publikom, koja traži finale i mislim da smo spremni ući u kontakt sa Srbima za ući u to finale. Bili bismo malo razočarani kad ne bismo uspjeli pobijediti.
Ponavljali su puno puta, ali ne škodi i još jednom.
- Od publike očekujemo najviše, očekujemo da bude naš osmi igrač u bazenu i njihova potpora će nam biti najvažnija.
A mogu li već sada kupiti i ulaznice za finale?
- Naravno.