Zagreb je izgubio i u Brestu. Nimalo neočekivano, ali opet na isti način kako to čini u posljednje vrijeme. Blizu su bili Elverumu, Flensburgu, Celju, sada i Meškovu, ali prebaciti u pobjednički ritam ne mogu. Kada se činilo da rastu, počeli su padati i sada izgledaju grozno.
Ponovno dobri Vistorop, Gadža, Šipić, na pristojnoj razini Ristanović i Mandić, hrabri Kosteski, ali, nažalost, sada ne dobri i Hrstić, Bećiri i stranci. Sve je to frustrirajuće, i to se najbolje vidjelo na time-outu kada je Veselin Vujović potpuno izgubio živce ne birajući riječi za neke igrače. Čak ni na papir ne bi bilo dobro to reproducirati. Kako god bilo, to se nije smjelo dogoditi jer to nije način.
Ne pravdajući Vujovićev postupak, ipak ćemo reći da je time pokušao nešto učiniti, nešto isprovocirati, ali jednostavno u momčadi nema igrače koji se uopće obaziru na neke stvari. Štoviše, svejedno im je je li jedan ili pet razlike, hoće li se u Zagrebu protiv Meškova stizati 1 ili 5. Nije svejedno ni da će stizati 4 jer mogli su dva ili jedan, ali momčad na to nije reagirala i samo je poslala još jednu poruku o sebi i komociji u kojoj funkcioniraju.
No, Vujović tako više ne smije reagirati. Puno toga što doživljava nije zaslužio, ali znao je u što ulazi i tu jednostavno, osim mirnoće i strpljivog rješavanja problema, ništa neće pomoći. To može stvoriti samo dodatni strah ionako ustrašene momčadi, a u strahu trebaju karakteri kojih je u Zagrebu trenutačno premalo.
Sjećamo se jednog trenera i jedne igračice u sličnoj situaciji kada je trener žestoko krenuo, pa loše prošao nakon još burnije reakcije igračice, ali je igračica bila najbolja na terenu, zato što je jednostavno imala karakter i pokazala nešto što mnogi igrači Zagreba danas nemaju, a nemaju ni petlje dokazati to treneru. Glave spuštene i pogled u pod sve govore. Ona nije spustila glavu, a teren su zajedno napustili slaveći i s “oprosti, znaš da nisam tako mislio, samo sam htio vidjeti tko može to odigrati, a tko ne”.
Velika je frustracija, promjene su nužne, očito, ali posao treba raditi svaki dan i ustrajati. U nedjelju će u Arenu doći Elverum i to će biti prilika da se unese barem malo svjetla u ovu tmurnu jesen. Ne treba očekivati previše, ali ipak od igrača koji igraju Ligu prvaka treba očekivati više. No, ako oni sami od sebe to ne očekuju, ako ne pokazuju drugačije, to je problem.
Vujović je zaslužio crveni karton za reakciju, nedvojbeno, ali momčad se ne može isključiti, a mogla bi u velikoj većini. I Brest je pokazao pregršt argumenata. Loš Meškov je mirno pobijedio s četiri razlike, zabio 32 gola, a to definitivno ima veze s karakterom koliko i sa znanjem.
Svatko ima svoju priču, trener svoju, uprava svoju, igrači svoju, a rezultat je pokazatelj da nitko nije u pravu. I zato se trebaju smiriti i pokušati nešto napraviti, ako ide, bilo što... Evo, za početak dobiti Elverum i Spartak u Moskvi. Da se barem pristojno ode na stanku, a onda...