REUTERS/Marko Djurica / REUTERS
JOŠ UVIJEK SE OPORAVLJA

NJEGOVE 'BOMBE' DOBRO BI NAM DOŠLE Kako je ozlijeđeni Splićanin doživio Hrvatsku: Puno sam živaca izgubio, ali sve bih dao da sam s njima u Francuskoj

Piše: Kristina LeovacObjavljeno: 26. siječanj 2017. 00:23

Euforija je, kaže, blaga riječ za ono što se posljednjih dana događa u Mađarskoj. U zemlji u kojoj Ivan Slišković, ozlijeđeni lijevi vanjski hrvatske reprezentacije i Veszprema, “zarađuje kruh”.

- To što su srušili olimpijske pobjednike Dance i plasirali se u četvrtfinale za njih je velik, golem uspjeh - javio se splitski rukometaš iz Veszprema, u kojem je nakon izostanka s terena posljednja četiri mjeseca i preboljene mononukleoze, počeo s laganim treninzima.

- Veselo je ovih dana. Čak se ni sami nisu nadali da mogu tako nešto napraviti. Iskreno, mislio sam da nemaju baš nikakve šanse protiv Danaca, ali nisam smio nikome reći - smije se Ivan.

- Doduše, u klubu nas je ostalo 6-7, ali svi Mađari su u Francuskoj. Drago mi je zbog njih, stvarno su se borili lavovski. Zaslužili su proći dalje nakon takve igre.

Povratak Laszla Nagya u igru Ivan smatra ključnim.

- On im znači puno. On je vođa, kapetan, glavna zvijezda, ma, sve. Druge ekipe jednostavno drukčije gledaju na Mađarsku kad je Laszlo u ekipi ili kada su bez njega. To je neko strahopoštovanje. U utakmici s Dancima on im je prije svega pomogao u obrani. Dosta im tu znači. Trener Sabate pogodio je s time što ga je poštedio 2-3 utakmice, a Nagy je onda pokazao kakav je frajer kad se vratio u sastav. On je baš pravi pozitivac, jako dobar lik.

Goran Sebelić / Cropix

Puno sam se živcirao

Jasno, Ivan je gledao i “svoje” glavne likove. Hrvatsku s kojom je u siječnju 2016. osvojio europsku broncu.

- Znate, nakon Rija, kad sam osjetio da sa mnom nešto nije u redu i kad je počelo liječenje, dosta sam se maknuo iz rukometa. OK, pratio sam nešto europske utakmice, ali nisam bio toliko u tome. Dok nisu počele pripreme hrvatske reprezentacije. Onda je počelo kuhati u meni... Počeo sam pratiti sve vezano za Hrvatsku.

I? Kakvi su mu dečki? Jesu li mu puno živaca popili?

- Uh, puno sam se živcirao - priznat će Slišković.

- Ono ključno što se vidi je da ta momčad ima mjesta za napredak, a to što su izborili četvrtfinale je dobar posao.

Njegov osjećaj uoči sinoćnje utakmice bio je “mislim da ćemo ih dobiti”.

- Hrvatska je pokazala na ovom turniru da ima velik potencijal i ja cijelo ovo prvenstvo vjerujem u njih. Ako bismo imali dobar dan, ne vidim koga mi ne bismo mogli dobiti, ali isto tako, ako dođe loš dan, može biti svašta loše.

Mi uvijek kritiziramo

Kako je vidio igrače na svojoj poziciji? Stipu Mandalinića i Marka Mamića?

- Ono što znam sigurno je da oni mogu bolje, više nego što daju. Mislim da su korektno odigrali, Duvnjak je tu da im malo pomogne. Ne znam, meni je nekako izgledalo kao da su u grču, kao da im treba da se oslobode. Ali, ponavljam, znam njihove mogućnosti. Oni su sjajni šuteri i svakako su budućnost našeg rukometa.

Ante Čizmić / Cropix

Nije mu posljednjih dana jednom prošlo kroz glavu...

- E, da sam bar s njima tamo. Sve bih dao - sjetno će Ivan.

- To sam sto puta pomislio. Fali mi, jako mi fali što nisam s njima. Ali ne može se glavom kroz zid. Najbitnije je da se oporavim pa da budem spreman za sljedeću veliku stvar.

Europsko prvenstvo u Hrvatskoj u siječnju 2018. godine.

- Vjerujem da je to pravo prvenstvo za ovu generaciju. I da ćemo na njemu pokazati taj strašan potencijal. Kako god završila ova Francuska, siguran sam da naše vrijeme tek dolazi i da ćemo to pokazati u Hrvatskoj. Koliko i što možemo.

Puno se ovih dana govorilo o Domagoju Duvnjaku. Može li, ne može, boli li ga, je li umoran, treba li igrati 60 ili manje minuta, obranu ili napad...

- Ja samo mogu komentirati da znam kako je Domagoju. Sad će biti godinu dana kako se mučim s ozljedom koljena, imao sam je i u Riju. Iste takve probleme ima i Dule. Znam kako je to kad nemaš pravi trening, nemaš pravi ritam trening-utakmica, nemaš osjećaj tog pravog ritma. Ali mi svi znamo kakav je on i čovjek i igrač i da je pravi vođa. On želi igrati, uvijek daje sve od sebe ide i preko granice, ali koliko će igrati, to nek’ odlučuju stručni stožer i izbornik. Nije na meni da govorim o tome.

A možemo li malo o sedmom igraču, taktici našeg izbornika, o kojoj se također dosta govorilo posljednjih dana?

- Za mene je sedmi igrač dobra igra. Čekajte, zar se zaboravilo da nam je taj isti sedmi igrač na Olimpijskim igrama u Riju donio dvije najveće pobjede, protiv Danaca i Francuza? Nama to dosta dobro ide i mislim da izbornik zna što radi. A to što se javljaju negativne kritike, takva smo mi zemlja. I da osvojimo zlato, bojim se da bi se opet našlo nešto da nekome ne valja...

Linker
03. svibanj 2024 06:30