Slavljem reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država spušten je zastor na Svjetsko prvenstvo za odbojkašice do 19 godina, što se deset odvijalo u Hrvatskoj, odnosno Osijeku, te Mađarskoj (Szeged).
Amerikanke su u finalu slavile protiv Turske preokrenuvši zaostatak 0:2 u setovima u pobjedu 3:2 (20:25, 23:25, 25:22, 25:16, 15:10), a gotovo jednako dramatično bilo je i u okršaju za broncu, gdje je Italija svladala Japan također 3:2 (19:25, 25:14, 22:25, 25:23, 16:14).
SAD je osvojio svoje drugo zlato u ovom uzrastu, prvo je bilo 2019. godine, i ukupno petu medalju u posljednjih šest SP-a za juniorke. Po tome ih nadmašuju samo Talijanke koje su odnijele petu medalju s pet uzastopnih svjetskih smotri, a bronca im je utjeha nakon što prvi puta poslije osam godina (četiri uzastopna SP-a) nisu bile u finalu.
Poražene finalistkinje, Turkinje, ostale su, pak, na jednom zlatu, onom iz 2011., a uzele su drugo srebro (2007).
To je učinak velikih nacija, ali jasno da je nas najviše zanimalo, a na kraju i razveselilo ostvarenje hrvatske juniorske reprezentacije. Jer bio je ovo prvi nastup naše selekcije na svjetskoj smotri u ovom uzrastu nakon punih čak 18 godina. Nismo se u međuvremenu uspijevali kvalificirati, odnosno niti u europskim okvirima nismo ostvarivali dovoljno dobre plasmane za odlazak na SP.
I ovo smo okupljanje najboljih mladih odbojkašica planete - prvo na kojem su participirale čak 24 reprezentacije - osigurali ne putem rezultata, već kroz domaćinstvo. To je, pak, zasluga Hrvatskog odbojkaškog saveza, koji posljednjih godina intenzivno ulazi u organizaciju odbojkaških događaja na svim razinama i dobnim kategorijama (od EP-a i Challenger Cupa za seniorke, preko Zlatnih liga do nižih uzrasta) vjerujući da će i tako proširiti i potaknuti odbojkaški razvoj u nas.
A peto mjesto u Osijeku možda učini upravo to, jer naša se odbojkaška mladost u proteklih deset dana predstavila na sjajan način. I to ne samo zbog konačnog plasmana - jer peto mjesto je izjednačavanje najboljeg rezultata kojeg smo ikada imali u ženskoj juniorskoj kategoriji, ostvarenog 2003. godine - već i zbog načina kako smo do njega došli.
Izabranice trenera Saše Ivaniševića početnu su skupinu prošle omjerom 4-1, a jedini su im poraz nanijele kasnije srebrne, Turkinje. U nokaut-fazi, pak, odigrale su nove četiri utakmice te u tri pobijedile. Pri tome su tri puta igrale i pet setova, a dva puta i dobile. Nije im moral slomio nesretan četvrtfinalni poraz od Italije poslije 2:0 u setovima, već su se dapače i poslije njega dignule te dobile sljedeće dvije utakmice.
I stoga će taj borbeni duh koje su djevojke pokazale, zajedno s veseljem, pjesmom i osmijesima koji su, nakon pobjede nad Tajlandom u borbi za 5. mjesto, izgledali kao da su medalju osvojile, ostat će slika Hrvatske s ovog SP.
- Želim čestitati mojim djevojkama i stručnom stožeru na ovom velikom rezultatu, petom mjestu na svijetu. Puno je tu znoja proliveno, puno neprospavanih noći, puno smo zajedno radili, ali mislim da se na kraju sve isplatilo jer smo napravili veliki posao - reći će izbornik Saša Ivanišević.
- Želim se zahvaliti i našem Savezu na uvjetima koje su nam pružili od početka do kraja, od 19. lipnja kada smo krenuli s pripremama do današnjeg dana. I jedna velika zahvala svim trenerima koji su radili s ovom djecom u klubovima, jer oni su najviše zaslužni za ovaj rezultat. Mi smo samo iskoristili priliku raditi s njima. Osim što su im usadili odbojkaška znanja najviše su im usadili pripadnost nacionalnom dresu. Posebna zahvala na kraju svim odbojkaškim djelatnicima koji su na bili podrška od početka do kraja turnira, a naročito nakon meča s Italijom.