Evo podatka s kojim se ne susrećete svaki dan, barem ne u elitnom globalnom sportu, što odbojka jest, i na najvišoj mogućoj natjecateljskoj razini. Isti je trener istovremeno aktualni svjetski prvak s reprezentacijom, aktualni svjetski prvak s klubom, aktualni pobjednik Lige nacija, aktualni prvak najjače lige svijeta (Italija) te aktualni osvajač Kupa i Superkupa u istoj državi. I sve je to uspio s tri različite ekipe/reprezentacije.
On je Daniele Santarelli, stručnjak koji danas vodi tursku žensku odbojkašku reprezentaciju, “jučer” je vodio Srbiju, a “prekjučer” hrvatsku nacionalnu vrstu. I smatran je trenutačno najboljim odbojkaškim trenerom/izbornikom na svijetu. S obzirom na malo prije sve nabrojano, a valja tu dodati i još tri “scudetta”, i Ligu prvaka, pa i broncu u Ligi nacija, pa zašto ne i dva srebra s Hrvatskom u Zlatnoj ligi, teško je proturječiti tom zaključku.
Prije mjesec dana Santarelli je do titule u Ligi nacija (VNL) odveo Tursku, reprezentaciju koju je preuzeo tek u siječnju, a koja do sada nikada u svojoj povijesti nije imala niti jedno “veliko” zlato (OI, SP, EP, VNL), izuzmemo li Europske i Mediteranske igre ili Europsku ligu, gdje je konkurencija slabija i ograničena, pače drugorazredna.
Prije samo godinu dana, Santarelli je sjedio na klupi srpske ženske reprezentacije te s njom, također u svojoj prvoj (ispostavilo se i jedinoj) godini tamo, osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu.
Prije samo dvije godine, Santarelli je medalje osvajao s Hrvatskom, odnosno u ljeto 2021. s našom je reprezentacijom uzeo srebro u Zlatnoj ligi, što je bio “oproštajni suvenir” za čak tri i pol godine rada u Hrvatskoj. Ali, tri i pol godine koje su, priznat će i sâm, bile veliki faktor u tome da on postane to što je danas - najbolji odbojkaški trener na svijetu.
Prvi veliki trofej za Tursku
Jasno da je zbog toga izuzetno tražen ne samo u odbojkaškim stručnim, već i u medijskim (turskim i talijanskim) krugovima, ali na poziv iz Hrvatske i na razgovor za Sportske novosti vrlo se rado odazvao i pristao bez imalo problema.
- Malo jest gužva jer odbojkaški je kalendar vrlo gust, natjecanja idu jedno za drugim, tako da smo nakon finalnog turnira VNL-a imali svega četiri-pet dana odmora, onako za opuštanje, nikakav poseban odmor. I odmah smo krenuli dalje, s novim ciklusom priprema - u startu će 42-godišnji talijanski stručnjak.
Osvajanje Lige nacija prvi je takav trofej za Tursku, prvi i za vas, doduše, ali pored svega ostalog u trenerskoj karijeri, zapravo ispada još jedan u nizu. Već ih se skupio pozamašan broj, no koliko je ovaj drugačiji od ostalih, vjerojatno je i na neki način poseban?
- Poseban je jer je to bilo moje prvo uopće natjecanje s Turskom i htio sam startati na dobar način, i s igračicama, i sa stožerom, i sa savezom, htjeli smo pokazati da smo jaka reprezentacija. Stigao sam s velikom motivacijom i htio sam je prenijeti na igračice od prvog dana, što i nije bilo teško, jer su i one htjele ispraviti prošlo ljeto, koje nije bilo pozitvno za njih. Za mene je to bio drugi nastup u VNL i nakon bronce sa Srbijom godinu ranije, htio sam ove sezone makar mjesto bolje. I bronca je, jasno, sjajan rezultat, ali htio sam nešto više.
U rimskoj mitologiji postoji kralj Mida, poznat po tome da sve što dotakne pretvara u zlato. Može li se tako nešto reći za vas trenutačno u odbojci, jer gdje god odete, s kim god radite, ekspresni je uspjeh zajamčen?
- Ne, ne... Već sam puno puta čuo takve priče, za mene su jako zabavne, ali ne volim ih. Jer imao sam i puno neuspjeha u karijeri također. Prije svega se smatram radnikom, a onda i dobrom osobom pa taj miks ponekad donosi rezultate. Istina je također da sam trener jakih ekipa i imam priliku raditi s odličnim igračicama i da smo svi motivirani istim ciljem, a to je osvajati trofeje, pa je u takvim uvjetima lakše ostvarivati rezultate. I smatram se sretnim što sam dovoljno mlad, a da sam već radio s nekoliko nevjerojatnih igračica kroz trenersku karijeru. Ne mislim da je sve do mene, već do toga što sve radimo zajedno.
Veći pritisak u Srbiji i Turskoj
U Ligi nacija ove je godine prvi puta igrala i Hrvatska, štoviše igrala je i protiv “vaše” turske reprezentacije u posljednjem kolu, no pretpostavljamo da ste gledali i još neke utakmice hrvatskih djevojaka tijekom VNL-a, ako ništa barem kao dio pripreme za tu međusobnu utakmicu. Neke igračice u našoj reprezentaciji dobro poznajete jer ste i sami radili s njima, ali bilo je i dosta novih lica. Kako biste ocijenili igru Hrvatske, kakav je dojam ostavila na vas ovog ljeta?
- Prije svega, Hrvatska je u mom srcu jer počeo sam svoju izborničku priču s njom, to mi je bio prvi posao trenera neke nacionalne ekipe. Da, sastav Hrvatske je sada malo drugačiji, stigle su neke nove igračice i sretan sam što je Hrvatska dospjela u VNL. Vidio sam rezultatski da su se mučile, što je razumljivo jer natjecateljska razina u VNL-u potpuno je drugačija u odnosu na sve što je Hrvatska prije igrala, odnosno europsku Zlatnu ligu. Bilo je dobrih utakmica, dobrih dana, ali bez važnih i iskusnih igračica teško je igrati ovo natjecanje. Nije bilo Samante Fabris i Božane Butigan, njih dvije su među najvažnijima za reprezentaciju, igrale su tek malo pred kraj i sigurno nisu bile u formi, što je opet razumljivo jer nisu bile u procesu treninga s ostatkom ekipe. Žao mi je za konačni ishod kakav je bio, ali treba nastaviti raditi i napredovati s mladim igračicama, a vidio sam neke dobre igračice i svakako imaju šansu ponovo se u budućnosti izboriti za nastup u VNL-u.
Jeste li bili iznenađeni što se Hrvatska uopće kvalificirala u VNL? Jer to je ipak bilo nešto izvan uobičajenog, pa čak bismo rekli i izvan našeg ranga.
- Time je svakako ostvaren odličan rezultat. Kad sam vidio da je Francuska otpala, odmah sam pretpostavio da je to Hrvatskoj velika prilika jer Francuska je bila najbolje ekipa od onih koje su prošlog ljeta konkurirale za VNL. Belgija je igrala jako puno s Britt Herbots u VNL-u prije toga i bila je preumorna na Challenger Cupu, koji je zahtjevan sustav, igra se na ispadanje, nema prava na kiks. Jako mi je drago što je Hrvatska stigla do VNL-a, ali to je sport, tu je velika konkurencija i nadam se, kažem, da će opet imati sličnu priliku.
Može li se uopće usporediti rad izbornika Hrvatske s istim pozicijama u Srbiji i Turskoj, u čemu je najveća razlika? Svi znamo da Srbija i Turska imaju daleko veći odbojkaški pogon, veći je savez, veća su ulaganja, više ljudi, više igračica, više svega... Ali s time vjerojatno dolazi i veći pritisak?
- Da, sve je to točno. Puno je razlika, od veličine saveza pa do brojnosti i razine kvalitete igračica. Recimo, poznajem puno turskih igračica koje igraju u jakim turskim i europskim klubovima i koje je na taj način lakše pratiti, dok je u slučaju Hrvatske to bilo teže jer su većinom igračice bile ili iz Hrvatske ili su igrale u državama s ne toliko jakim odbojkaškim ligama. Za mene je to bilo teško. Što se pritiska tiče, potpuno je drugačiji, da, ali za mene to nikad nije problem jer ne osjećam pritisak saveza, navijača ili medija, jer sâm na sebe stavljam najveći pritisak budući da svaki put želim pobijediti i to je slučaj bez obzira koju ekipu ili reprezentaciju treniram. Hrvatski savez nije velik kao turski, ali stvar je u tome što je ovdje odbojka među najvažnijim sportovima u državi i to je vjerujem velika razlika između ta dva posla. Odnosi, pak, koje sam imam s ljudima iz hrvatskog saveza i koje imam sada u turskom savez, nisu ništa drugačiji. Moj odnos s igračicama je također isti, i u Turskoj, i u Srbiji i u Hrvatskoj. Mogu promijeniti državu, promijeniti igračice, ali za mene način rada ostaje isti.
U Hrvatskoj niža profi-razina
Gledajući samo igračice i njihovu kvalitetu, gdje Hrvatska kaska u usporedbi s Turskom i Srbijom, je li samo taj veći sustav jedini razlog što te dvije države imaju više i bolje igračice ili ima tu još nešto, primjerice kvaliteta trenerskog kadra, drugačiji pristup razvoju i juniorskim programima ili nešto treće?
- Ako država nije velika, u startu je teže imati veću bazu igračica, odnosno time dobiti i veći broj kvalitetnih odbojkašica. Ako gledamo Srbiju, problem može biti isti, jer također nemaju možda toliko široku bazu, ali svejedno je kvaliteta igračica jako, jako visoka. Mislim da odbojkaški pokret u Hrvatskoj nije toliko naglašen, da nije toliko važan, da razina domaćeg prvenstva nije tako visoka, pa onda puno igračica ni ne igra na visokoj razini i to je problem. Vidio sam sada da ste ovog ljeta imali dobre rezultate u juniorskom i kadetskom uzrastu, pa će možda te nove generacije u budućnosti dati kvalitetne igračice za A reprezentaciju. Za kvalitetu trenerskog kadra ne znam, o tome ne mogu govoriti jer nisam imao puno kontakta s hrvatskim trenerima. U biti mi je bilo teško razgovarati s njima jer u Hrvatskoj odbojka nema takvu razinu profesionalnosti kao u Italiji ili Turskoj. Tamo su treneri posvećeni samo odbojci, od toga žive, dok u Hrvatskoj nije takav slučaj već treneri imaju posao od kojeg žive, a odbojka im je tek drugi, sporedni posao. Zbog toga je teško uspoređivati Hrvatsku i Tursku ili Italiju jer puno je razloga zbog kojih postoji velika razlika.
Učio, napredovao i sazrio
Unatoč svemu navedenom, je li vam radni staž u Hrvatskoj na bilo koji način pomogao u razvoju vaše karijere kao izbornika reprezentacijâ? Koristite li iskustvo stečeno u Hrvatskoj u radu sa Srbijom i Turskom, s kojima sada osvajate najveće trofeje?
- Apsolutno! Hrvatska me pripremila da budem spremniji za najveće svjetske odbojkaške reprezentacije. Bilo je nevjerojatno i fantastično iskustvo za mene raditi s hrvatskom reprezentacijom. Dobio sam važna saznanja što i kako raditi tijekom ljeta, jer potpuno je drugačije u odnosu na klub pripremati ljetni program i raspored za igračice, igrati natjecanja, putovati po svijetu, igrati toliko utakmica u kratkom vremenu s ekipom koju nemaš, kao u klubu, na duže vrijeme i nemaš toliko vremena za uigravanje... Hrvatska mi je sve to omogućila, sve sam to okusio s njom i zbog toga će mi uvijek biti u srcu. Napredovao sam, sazrio i odrastao s vašom reprezentacijom kroz to iskustvo i zato ću uvijek imati poseban odnos prema Hrvatskoj, ljudima, savezu, igračicama, zbog pomoći koju sam od njih imao u karijeri.
