Hrvatska reprezentacija igrat će sljedećeg ljeta Ligu nacija, elitno natjecanje koje okuplja 16 najboljih sastava svijeta.
I dan nakon što su hrvatske odbojkašice ostvarile taj pothvat, ta rečenica izgleda pomalo nadrealno. Jer, budimo iskreni, hrvatska odbojka posljednjih je nekoliko godina bila sport na marginama, bez nekog većeg i značajnijeg uspjeha bilo na reprezentativnom planu ili na klupskoj sceni.
I onda se dogodi ljeto 2022. u kojem odbojkaši osvoje zlato na Mediteranskim igrama, a odbojkašice osvoje Challenger Cup u Zadru i svrstaju se u vrh svjetske odbojke. Najveći je ovo uspjeh ženske odbojke unazad 20 i kusur godina, odnosno otkako smo sredinom i krajem 1990-ih osvojili tri uzastopna srebra na EP (1995, 1997, 1999) te kada je prvi i zasad jedini put hrvatska odbojka bila na Olimpijskim igrama. Bilo je to 2000. u Sydneyu (7. mjesto) gdje je generacija Barbare Jelić (sada Ružić), Nataše Osmorković, Marije Anzulović potpomognute naturaliziranim Ruskinjama, Irinom Kirilovom, Jelenom Čebukinom, Tatjanom Sidorenko zaokružila svoj opus.
Samo im treba vjerovati
Kada su spomenute sišle sa scene, uslijedio je strmoglavi pad pri čemu je kroz dva desetljeća samo nastup na EP (16., 14., 11. mjesta) postao realnost, a četvrtfinale 2013. časna iznimka, dok je već plasman na SP postao uspjeh. Olimpijske igre postale su u međuvremenu nemoguća misija.
No, čini se da se sada ipak malo nazire svjetlo na kraju tunela. Sada su Đirlić, Sedlaček, Andrić i suigrači, a pogotovo Samanta Fabris i ekipa, dokazali da im ponekad samo treba - vjerovati. Iako je to ponekad najteže.
Povijesni pothvat odojkašica u Zadru produkt je ekipnog truda i rada svih 14 igračica, izbornika Ferhata Akbaša i stručnog stožera, ali nemoguće je pri tome ipak ne izdvojiti jednu igračicu. Samanta Fabris, kapetanica, najiskusnija, druga najstarija, ali i najbolja naša igračica ne samo na turniru u Zadru već posljednjih nekoliko godina.
Nije bilo upitno na koga će ići posljednji napad, na meč-loptu, tko će zakucati loptu u polje Belgije za poen koji je lansirao odbojkašice u Ligu nacija. I na koga su sve naše igračice prvo skočile i zatrpale je tijelima na terenu u Višnjiku.
Sigurno nije bilo posve ugodno na dnu povelikog brda igračica?
- Ma, lako za to. Osjećala sam samo sreću i veselje - smijala se Samanta dan kasnije.
- Stvarno sam preponosna na cijelu ekipu, sve cure, mislim da smo odradile vrhunski posao. Od prvog dana kada smo došle u Zadar, ja prva, a sigurna sam i sve ostale cure, imale smo svoj san, naš cilj za koji smo radile naporno. I kad se nešto u što si uložio 100 posto snage, volje, želje, truda, doista i ostvari, onda... Stvarno, samo sreća i ponos.
I malo slavlja.
- Naravno, kad radimo, radimo maksimalno, kad slavimo, slavimo maksimalno, ha-ha.
Stožer sjajno pripremio
Fabris je propustila prva dvije ovoljetne akcije reprezentacije, Europsku ligu i Mediteranske igre, kako bi se potpuno oporavila od ozljede koljena. Na kojoj je razini uopće bila na zadarskom turniru, na svojih 100%, 80%...?
- Ne znam iskreno koliko je posto, mogu samo reći da sam tri mjeseca, jer posljednjih mjesec nisam ni u klubu dovršila sezonu, svakodnevno radila na rehabilitaciji, a sve kako da se mogu što prije vratiti, biti uz reprezentaciju i da kad dođem, mogu biti od koristi i pomoći što više.
Pomoć je bila nemjerljiva jer bez Samante Fabris - sigurno se neće ostale djevojke naljutiti - Hrvatska sigurno ne bi bila gdje je danas. Isto tako, nemamo namjeru ni na koji način umanjiti učinak koji Samanta ima na našu reprezentaciju, pogotovo što se napada tiče, ali naša obrana je u ove tri utakmice bila na nekoj dosad nezamislivoj razini?
- Slažem se, slažem. Moram reći i da nas je naš stožer sjajno pripremio, odlično je skautirao suparnice i dao nam puno korisnih informacija. Cure su ispoštovale ono što je bilo dogovoreno, komunikacija na terenu među nama je bila odlična. Cure su u ključnim trenucima bile odlične na prijemu servisa, odlično branile. Mislim da smo sve zvjerski odradile posao, svaka je dala svoj maksimum i ponosna na sve njih.
Ovo je bila i prva suradnja Samante s novim izbornikom, Turčinom Ferhatom Akbašem, koji će joj inače biti i trener u novom klubu, Eczačibašiju.
- Pa, evo, prva suradnja i odmah zlato ha ha. Sve pozitivno mogu samo reći. Priključila sam se prije tri tjedna reprezentaciji i otad samo pozitivna iskustva, tendencija maksimalnom radu i disciplini, dobra organizacija i pokušava ubrzati igru što je više moguće, a to mi se sviđa. Prvi smo cilj smo ispunili i sve je stvarno super.
Gdje bi Samanta svrstala ovo ostvarenje među svoje brojne uspjehe u karijeri, a bilo ih je puno, pogotovo s klubovima?
- Sigurno mi je Top 3 ostvarenja u karijeri jer nije tu samo rezultat, već i trud koji je uložen, kao i od strane ostalih cura. No, izdvojila bih ipak reprezentaciju, gdje se ističu zlato na MI, koje je prvo naše u povijesti, i sada VNL, što je isto prvi put u povijesti. To su ta dva rezultata, nije bilo ostalih većih, ali nadam se da smo sada, nakon nekoliko godina čekanja, iskoračili naprijed i da je ovo samo uvod te da nas čekaju samo bolji rezultati u budućnosti.
Još je prerano za predviđanja i očekivanja, ali opet, - što može Hrvatska u VNL-u sljedećeg ljeta?
- Osvajanje Zlatne europske lige, ulazak na FF, sada i Challenger, to nam je neka razina sada. Znamo da su nam neke reprezentacije u VNL-u nedostižne i moramo biti realni oko toga, da im ne možemo konkurirati, ali ako nastavimo raditi ovako, u ovom smjeru, možemo parirati većini.
Možemo skinuti i bolje
Dobar pokazatelj u konačnici je i Belgija, koja je igrala VNL ove sezone i dobivala neke utakmice. Tom analogijom, ako se njih može pobijediti (a nisu bile najslabije u VNL-u), može se sigurno dobiti i još koja reprezentacija u Ligi nacija.
- Da, tako je. Belgija je 12. po renkingu i sigurno tu ima još reprezentacija ispod nje s kojima možemo igrati. Ja sam sigurna u jedno - budemo li se trudili i radili, sigurno može biti i dobrih rezultata - zaključila je Samanta Fabris i nastavila opet odgovarati na silne poruke i čestitke koje su stigle sa svih strana.