U premijeri u Ligi nacija protiv Bugarske, svim se hrvatskim odbojkašicama “skratila ruka”, ali srećom nije dugo trebalo čekati da poprave dojam. Već u drugom nastupu protiv Njemačke izgledale su kud i kamo bolje i opasnije, a među onima koja se posebno razmahala bila je i Andrea Mihaljević.
Naša korektorica skupila je 18 poena, a na trenutke je igrala simultanku protiv suparnica osvajajući poene sa svih strana, iz zone 4, iz zone 2, dijagonalom, paralelom, kroz blok, preko bloka, blok-autom... Bila je Andrea napadački raspoložena i zapravo onakva kakva se očekuje da bude kao zamjena na poziciji naše najbolje igračice Samante Fabris. S druge strane, nije to ni toliko iznenađenje s obzirom na to što je pokazivala kroz prethodnu sezonu u dresu Mladosti i na temelju čega je uostalom prvo zavrijedila reprezentativni poziv, a onda i status prve opcije na poziciji dijagonale. A kada još k tome igrate VNL, onda je logično da sve to sa sobom nosi određeni pritisak.
‘Ispalo je jako dobro’
- Korektor je dosta važna pozicija jer uvijek dobiva najviše lopti i fizički je dosta naporno. Iz tog aspekta osjećam neki mali pritisak, ali ne stavljam ga previše na sebe, dapače pokušavam ga potisnuti i idem sa stavom “dat ću svoj maksimum i nadam se da će biti dovoljan, a ako i ne bude, barem ću znati da sam uradila sve što sam mogla” - reći će ova tek 20-godišnja djevojka rođena u Livnu.
Samanta Fabris tretira problematično koljeno i kasnije će se ovog ljeta priključiti reprezentaciji, a do tada će poziciju koja je praktički već godinama u našoj selekciji rezervirana za nju, najviše popunjavati Mihaljević.
- Imala sam priliku trenirati sa Samantom prije dvije godine u reprezentaciji i puno mi je značilo imati pored sebe takvu igračicu i s toliko iskustva. I sad bih voljela da je Samanta s nama, mogla bih sigurno još dosta naučiti od nje, samo da je gledam na treninzima. Nadam se da će se što prije oporaviti i vratiti u reprezentaciju.
Znači, radije bi bila i na klupi nego igrala?
- Pa, dobro sad, ne gledam baš to tako ha ha. Draže mi je igrati, ali ako bih sjedila na klupi i bila prva iza Samante, ne bi to bio nikakav problem.
Kada govori o treninzima s Fabris, Andrea misli na činjenicu da je bila u rosteru reprezentacije u ljeto 2021., na poziv bivšeg izbornika Danielea Santarellija.
- Da, bila sam u sastavu za Zlatnu ligu i šest utakmica koje smo igrale u Češkoj, ali nisam ni jednom ulazila u igru - prisjeća se Andrea.
Lani je nije bilo, ali sada je itekako tu, u reprezentaciji. Prije putovanja u Japan, ekipa je odigrala dvije probe u Italiji i tamo je zapravo Mihaljević upisala prve poene u karijeri za seniorsku reprezentaciju. Debitirala je, ni manje ni više nego, protiv Italije, aktualnih europskih prvakinja i aktualnih pobjednica VNL-a.
Sve se nekako brzo događa
- Nisam do zadnjeg trenutka znala hoću li igrati, dok trener prije utakmice nije pročitao sastav, tako da nije ni bilo vremena za tremu. Ušla sam stvarno opušteno i na koncu je ispalo jako dobro, skroz sam zadovoljna bila. Zapravo sam u drugoj utakmici, protiv Kanade, stavila više pritiska na sebe, jer tu sam već imala neka očekivanja kako ću odigrati.
Inače, ovo “ispalo je jako dobro” Andreina je interpretacija da je zabila 20 poena. Pa makar to nije bila Italija u svom najboljem sastavu, zvuči impresivno.
Baš kao što je impresivan bio i, recimo, Andrein debi u hrvatskoj Superligi. Ostvarila ga je u dresu zagrebačkog Dinama u siječnju 2021.
- Sjećam se, naravno, te prve utakmice, bila je protiv Olimpika. Koliko sam poena zabila? E, toga se ne sjećam.
Zabila je ravno - 30. U svojoj prvoj klupskoj utakmici za seniorsku ekipu u PH. I 20 Italiji u debiju za reprezentaciju.
- Stvarno? Eto, nisam znala, ali da, moram priznati da zvuči dobro ha ha.
Mihaljević je rođena i odrasla u Livnu, odakle je sa 15 godina, preko Mladosti, stigla u Zagreb.
- Bio je jedan turnir u Čapljini, na kojem je bilo dosta ljudi iz Hrvatske, iz odbojke, izbornici, treneri, i oni su tamo vidjeli par nas cura iz Livna, pa smo nakon osnovne škole došle u Zagreb, u juniorsku ekipu Mladosti.
U zimskom dijelu sezone 2020/21., klub sa Save dao ju je na posudbu u Dinamo, a otad se sve počelo jako brzo razvijati, ali s puno dobrih stvari za Andreu. Sezonu i pol igrala je u Superligi za Dinamo, a prošlog ljeta vratila se u Mladost gdje ju je dočekala puno važnija uloga. Jer Mladost je ipak klub u kojem su i okruženje i očekivanja znatno veći. Osjetila je europske utakmice kroz kvalifikacije Lige prvakinja, CEV kup i MEVZA-u, osvojila je duplu krunu (PH i Kup) na domaćim terenima, bila i MVP finala Kupa Snježane Ušić. Lani nije bila na mapi reprezentacije, a sada, eto, utrpa 20 poena Italiji i prva je napadačka opcija reprezentacije koja igra u svjetskoj eliti.
Kad bi se prikazivalo grafički, ta krivulja Andreina napretka kroz tako malo vremena imala bi nenormalno strmi uspon.
- Ne mogu reći ni da sam očekivala ni da mi je iznenađenje sve to što se događalo. Makar, uvijek kad nešto ostvarim, pomislim “ajde, to je granica i ne može puno bolje od toga”, a onda iznenadim i samu sebe jer vidim da ipak može još bolje. Tako da se ne zamaram previše, više volim razmišljati o trenutku, o sutra i prekosutra, a ne planirati godinu ili dvije unaprijed što bi se trebalo dogoditi. Ovako mi se nekako sve posloži i ispadne dobro. Istina je da mi se u posljednje vrijeme sve nekako brzo događa, ali ne mogu se požaliti zbog toga.
Osovina Mihaljević - Antunović
Igrati dijagonalu/korektoricu ima svojih prednosti i mana, makar su benefiti očitiji: prva je napadačka opcija u ekipi, što znači da dobiva najviše lopti na smeč, pa to u pravilu znači da skuplja i najviše poena u ekipi. A to je ono što ljudi prvo gledaju u statistici - tko je imao najviše poena, pa na temelju toga zaključuju i tko je najbolja igračica u ekipi.
- Da, laici uvijek vide brojke, nitko neće reći kako je tehničarka dobro dignula loptu, već će zamijetiti ovog koji donosi poene, što je neka prednost za dijagonalu. No, odbojka je ekipni sport, a svaka je pozicija zahtjevna sama po sebi, odnosno svakome smatra svoju najzahtjevnijom, tako je i meni moja. No, ne bih se mijenjala nikad za neku drugu poziciju, samo sam dijagonalu oduvijek i igrala otkako treniram odbojku.
Pri tome je jako važna i suradnja s tehničarkom jer ona “namješta” loptu i o tome koliko će to dobro napraviti uvelike ovisi i Andrein napad. U reprezentaciji je tu nominalno prva Lea Deak, makar je protiv Njemačke od početka igrala Karla Antunović. Možda je baš i zbog toga Mihaljević imala tako dobar učinak jer s Karlom se zna i na slijepo pronaći na terenu, budući da je osovina Mihaljević - Antunović zajedno igrala i u juniorkama Mladosti, i u Dinamu i sada u seniorkama Mladosti.
Razmahala se protiv Njemačke
- Istina, makar i s Leom sam se stvarno super snašla. Ona igra u inozemstvu, iskusna je i brzo smo se našle i uvježbale. Naravno, uvijek se to može doraditi, ali zasad je dobar dio sjeo na svoje mjesto u ovom kratkom roku koliko smo zajedno.
Nije nevažno i to što je Andrea ljevakinja. Puno više igračica ipak igra desnom rukom, pa kada suparnice nalete na nekog tko udara s “krivom” rukom i pod ipak nešto malo drugačijim kutom, to može biti od pomoći.
- Nemam tu neku klasičnu visinu za korektora (Andrea je visoka 183 cm, op.a.), ali od dosta sam trenera čula da mi upravo lijeva ruka nadoknađuje taj manjak visine. Jer nisu svi navikli braniti se na taj način, nešto je malo kompliciranije, tako da vidim to kao neku svoju prednost.
I ta lijeva ruka iz koje sijevaju gromoviti smečevi nije, kao recimo Rafaelu Nadalu u tenisu, glavna samo kada igra odbojku.
- Da, da, znam da ima sportaša kojima je u “normalnom” životu jedna ruka dominantna, a u sportu koriste onu drugu. No, kod mene je sve u lijevoj ruci. To je i obiteljska stvar, zapravo jer smo u obitelji svi osim mame ljevaci, dakle, tata, brat, sestra i ja - uz osmijeh će zaključiti Andrea.
I kako je krenulo, mogla bi ta lijeva ruka još godinama biti jako važna našoj reprezentaciji. Razmahala se protiv Njemačke, zajedno s ostatkom ekipe i treba se nadati da će uskoro početi stizati dobre vijesti iz VNL-a, o osvojenim setovima, pobjedama...